Clitorella

POVRATAK

Mali noćni susreti -uspomene

Gluho doba između noći i jutra u Alpama mrak.Dragulj Alpa spava tišina, Clitorellu probudi slabašni alarm , pogleda na sat pola četiri ujutro vidi sjenu Bijesni se diže i oblači.

_Pa kud ćeš, šapće zaprepašteno?

-Idem Ruse iznenaditi doći ću prvi da uhvatim udarna dva termina  za svirku pa dođem.

Koji su to štosevi, ulični muzičari dižu se u  gluho doba da bi u 10 i 12 sati svirali pred katedralom. Ode . Evo Bijesnog bjesni, zamisli Rus je bil tamo  već u dva ali Sergej nije kad sam se vraćao doduše gorilo je svjetlo na njegovom prozoru ali ga nije bilo pred crkvom u pola pet su došli Jan i Valentina.

-Vi niste normalni zajauče Clitorella zakaj se u gradu dan prije ne dogovorite pa se normalno spava.

-Ne, to je stvar časti nas štraser muzikanata.

-E moja nije ona je na godišnjem i ne misli se buditi u 4 sata pa tko će sad zaspati,  nju  uostalom nije briga tko je prvi idite svi pa spavajte na cesti i nije ju briga kome gori svjetlo kome ne.

-Mama! , jauče Zlateko, dajte se smirite.

-A je li ,šuti mali tamo ja nisam spavala 6 godina i trpi sad ti nas, ljuti se nemajka Clitorella.

Zaspala je  s mukom,noćne more, ne zna gdje je sanja šeficu zubara, traži knjige, vlak koješta i budi se  već je poodavno prošlo 10 sati. Nema familije, pa naravno oni su na cesti i čekaju termin a nju su pustili da spava. Jedva se prispodobi i nakon 25 minuta šetnje zaslijepi je njezin Salzburg. 27 godina ,27 ljeta, 27 godina plača smijeha, bolesti, susreta, sastanaka, rastanaka, poznanstva, prijatelja koji se nisu ništa promijenili samo ostarili 27 godina, koliko je samo pljuvala po tom gradu jer joj se toliko puta zamjerio i klelea se svim živim da ju taj grad nikad neće vidjeti da će i teroriste uputiti prvo na taj grad da ga sravni sa zemljom. Nakon toliko vremena Salzburg je sravnio nju sa brojnim uspomenama. Stajala je na Dom Platzu zagrlila svog prijatelja  Štefa uličnog slikara i rasplakala se kao ljuta godina. Svi isti, svi poznati , kraljevi ulice već sijedi  na svojim strateškim mjestima vrebaju siromašne turiste jer bogati više ne šeću gradom da uberu koji euro.

-Djevojčice naša, viče Vlado koji iz crnog papira reže profile,gdje si, nisi se ništa promijenila samo što ti Zlateko nije beba u kolicima ,ja sam ga prvi vidio kad si ga dovezla imao je 7 mjeseci.

-Ne podjsjećaj me, viče Clitorella bili su to jezivi dani,ali preživjela sam. Gdje su?

Na starom mjestu njezin Bijesni kao pred 27 godina svira i smješka se turistima,Zlateko pilji u tablet ima slušalice i ne treba mu Citorella da ga zabavlja, vozika, vodi u kids club i u  Euro Park, nema više utišavanja dok Zlateko vrišti u hostelu, sad se konačno može predati uspomenama. Činilo joj se da ju nitko ne treba pa je krenula starim stazama bez tenka sa baby opremom po dobro poznatim salzburškim ulicama, koje su dobro zapamtile njezine korake, krene u svijet bajki uspomena i svoj mir.

-Bože, šapće u sebi , nisam li tu ostavila pola života, pita se, izgleda da je i dok šeće suspreže suze, sjeda na isu t klupu , gdje je sjedila sa Zlatekovom dadiljom, koja joj je došla pomoći, tu su ukrale koji trenutak za ženske razgovore , prolazi pored bolnice , gdje je primljena sa hitnom pomoći i operirana istog dana kada se svijet zgrozio 11. rujna, pored hostela gdje je 25 godina odsjedala, marionetskog teatra najpoznatijeg na svijetu, toliko svega , zvonilo joj je u ušima, koncerti na kojima je bila, zvonjava brojnih crkava, šum beskrajnih poznatih salzburških kiša i vjetrova……

Za nju se vrijeme žrtvovalo i stalo je na tren…….

Clitorella

 

 

 

 

Za mariju ili bez velikih slova

1. 08. 2015 | samo ja | 1 Komentar

Znaš oduševio me razgovor s tobom , mislila sam da te udavio moj mail jer mala velika marija je velika odrasla žena udata ima svoj život i zanimacije i baš joj trebaju laprdaanja a patetične i srcedrapateljne ofucane bebe, no kad voliš moje pričice evo jedne za dušu pišem na radnom mjestu to me oduševljava jer mrzim svoj posao a volim pisati a od toga ne mogu živjeti i clitorella ne plaća režije ni kredite pa eto za moju mali veliku mariju (predgovor): dakle

OPERACIJA SALZBURG ILI O  OPREMI  AMERIČKIH VOJNIKA ZA AFGANISTANSKE GUDURE

Spremaju se zlateko i bijesni po ne znam koji put u alpsku selendretinu koja vrvi istočno evropskom fukarom koja nikad nije čula za karajana niti za salzburške igre pa te silne ave marije i ostala klasična hit sranja ne pale i ne pada ju euri niti se prodaju kazete niti CD i pa se bijesni szajedno sa šefom tonskog studija na TV upleo u projekt  hitova  titanik, casablanca, halellujah, all of me i ostalo i kupio električnu violinu hrpu zvučnilka pojačala laptopa mp3 kablova kolica za sve to stalak za note ….. meni je glava pucala od nasnimavanja jer je isti hit ponavljao dok mu ne dođe prava inspiracija oko 2h u noći a počeo je u 10 ujutro pa je čitava kuća već pjevala , izdisala i patila. Tonac je rekao kad je sve snimio da mora to zmiksati u studiju da bi zvučalo kao violina a ne ko mačji brk(nije to klasična violina niti ima Bijesni softwware kao Vanessa Mae od 400.000e). Clitorella se potepala preko silnih žica zvučnika stalaka sranja ali bijesni je rekao svinjac u stanu znači da se nekaj događa, događa se njemu u dupetu uz to sve je spremao  damu u klenovici i kupio prastari ali uščuvani bmw jer ona krntija od audija više preko šengena ne ide, clitorella je morala oprati sav glamur od 24 košulje 7 pari hlača isto i zlateku pa ajde garderoba još kako tako ali ostalo.Natovarili su dva bicikla na krov, 1000Cd a za fukaru, sad trpaj 2 violine stalak za note neki tronožac za izlog pa sklopivi stolac pa zvučnike pa laptop pa tablet pa sve to apollo 13 je napunjen i sad traži pasoše

-čuj gde su one plave knjigice-koje

-jebote one s kojima se ide na put

-a misliš pasoše

-ne putovnice dragi bijesni

-pa u onoj slikovnici od mišića

-gde je slikovnica

-pitaj zlateko

-clitorellin embrio nema pojma niti o mišićima niti o pasošima

-gleda clitorella kroz prozor auto samo što ne pukne od tehnike a kaj sad

-jebem ti miševe mali nađi knjigicu

-tata ja sam ove godine maturant pa nemam miševe slikovnice

-imaš bedak nemoj da ti dođem zazidat ću te, jebem ti mater

-kada znatiželjno upita clitorella , može sad, zlato idi na sladoled

-kuš, gdje su u dokumenti u ovom svinjcu se niš nemre najti

-rekao si da svinjac nosi lovu

-ti si lena pa ne pospremaš

-majku mu jesmo li eu imate osobne drekne clitorella zadnjim snagama

-je imaju začudo ima i i zlateko idemo.

odglumi clitorella silnu žalost i oprašta se moleći boga da se ne vrate da ih puste u tu uniju ona ih ne bi pustila na što su ličili ni cigani tak ne zgledaju

Odoše, joj ISIS bi bolje opremila, sad pravac u afganistan nek se tamo vukljače.

prokleta tehnika je izumila skype, sad clitorella mora biti svaki dan 21 h na skypeu pa se voli pokazivati sa maskama za lice u raznim bojama sa krastavcima krumpirima  turbanom samo da im se zgadi ali ne pomaže .

-kaj delaš

-kurvam se, ljubavnik mi je u drugoj sobi

-kaj ima novo

-pada snijeg

-nemoj se ti rugati kad buš došla

-kad završim s poslom a to je za dva dana a onda čekam 10. kad ide novi račun na amex da si kupim neke potrepštine

-ostavljaš zlato u apoteci

-bez brige i ja radim

-na koliko kava ideš dnevno

-ako nemam za kavu dajem otkaz a sad me pustite dižem se u 6 radim

embrio viče….čitam da bibliotekarke imaju mizerno radno vrijeme

-marš jebem ti mene ti ne buš imal nikakvo bit ćeš mi na grbači

-bijesni  bjesni ne tebi nego meni ,nama

-ja bum udovica meni

-ja se bum udala još jemput u klenovici za romana jugovića , ja ti kažem mi smo si  suđeni

-onaj umišljeni inžinjerko

-iz centra zg-a ti si s jaruna to je bilo selo 1964.

-znaš sad mi je dosta idem spat i moram ljubavnika ispratiti.

isključi clitorella skype i odahne.

clitorella

Mihaelovo 2014. Lampaš za baku

Dan ko dan, sunčan, babljeljeto. Na radiju , uopće u medijima na sav glas se informiraju građani da je Dan sv. Mihaela zaštitnika policije i svim Mihovilima i Mihaelima se čestita imendan. Clitorella gleda u prazno, vidi sebe na odjelu za neurologiju kako bespomoćno sjedi kraj Predatora koji više nije imao šanse za povratak k svijesti a kamoli u život. Sjedila je neko vrijeme, liječnica je obazrivo rekla da nažalost nema nade, moždani udar je bio pre žestok. Otišla je oko 15h, Skalpelko ju je u 20h primio za ruku i nakon 15 minuta Predator je otišao u neku drugu dimenziju jer ta energija ne umire.U Clitorellinom prozoru jako je treperila svijeća vidio je Bijesni ona je od muke zaspala pod lijekovima. Predator se opraštao od svoje male mlade familije i Zlateka koje je sebe ne znalo spavalo u kinderbetu. 16 godina je prošlo kao da i nije sjetila se Clitorella da je taj dan bio koncert na koji se spremala, da je Predator morao Zlateko par sati čuvati, da joj je dan ranije dao slatkiše za njegov imendan. Zašto? Pa sutra…bunila se ona…Predator je znao što ona nije rekao je da tko zna do sutra.

Halo, halo ili o prijateljskom predosjećaju

Clitorella je ostala “preko noći” sama. Sama na punih 5 tjedana Zalteko i Bijesni otputiše se u susjednu nam zemlju u glazbenu metropolu zarađivati neku pinku. Clitorella nema godišnji i ostade čuvati stan. Koja sloboda , nema nikoga bit će joj sjajno radit će sve što ne smije i ne može kad je obitelj na okupu. Za koji dan nekako joj početni usamljenički zanos presahnuo,ništa ništa malo zabranjene tekućine neće škoditi da popravi   nagli udar straha i depresije i ne sluteći čaša za čašom tonula je sve dublje u svoju dobro poznatu plačljivu patetiku , pa u euforiju, pa u neke čudne misli i davno zaboravljene uspomene, osjećala je da što više pije to joj je zapravo gore ne može na posao, ispentala je doktorici da joj je slabo, ta sutradan je praznik bu se dovela u red, ali opet zove ju druga strana mračna koja je nakratko njezino utočište ali mokro i slabo vrlo lako ishlapljivo utočište. ne , ne vikala je podsvijest ne Clitorella, ne više.Popila je zadnju čašu i zaspala. Ujutro se snebila nad neredom praznim flašama , naletima mučnine slabosti straha i plača. Bože kako joj je loše , da i trese se. Brzo je počela  čistiti stan uvjeravajući je da će avet treznog jutra i drhtavih ruku i bola i pritiska u prsima odletjeti i u taj čas zazvoni telefon, da li da se javi. Javi se zadnjim snagama. Veseo glas prijateljice Dobre vrati je načas u stvarnost kakva je trebala biti vesela i bezbrižna ,ali to nije bila u tom trenu njena stvarnost. Istresla je dušu na telefon. Dobra se zabrinula NAGOVARALA JU JE DA ODE NA HITNU DA SE POŽALI DA JOJ NE POZLIJE PO NOĆI NEKA IDE. POMISAO NA INSTITUCIJU HITNE PSIHIJATRIJE RADI RECIDIVA JU PRENERAZI, ALI BILA JE PRESTRAVLJENA PANIKOM I POSLUŠA DOBRU.Srušila se na stolac na hitnoj sve iskreno ispripovijedila, bili su ljubazni dali joj infuziju i terapiju i Dobra je iz dalekog predgrađa došla po nju , da ne prespava u bolnici, joj samo to ne.Dok je primala infuziju Dobra je stigla i izbavila je iz ralja institucije i otpratila kući.  Sutradan se javila liječniku i za nekoliko dana je sve bilo zaboravljeno. Bijesni daleko od kuće odahnuo, odahnula Clitorella i Dobra. Sve se na kraju dobro završilo.Što da nije bilo poznatog …Halo, halo. Samo jedan telefonski poziv može nekom spasiti život.

Clitorella

Operi ga Krsto na klupi ili o skrivenoj želji za klošarstvom

7. 03. 2014 | sudruzi | 1 Komentar

ova kategorija nije pisana u trećem licu. Dakle osvanula je tmurna, pusta nedjelja dušu dala za štrik oko vrata ili za neku nepodopštinu s obzirom da je još 7 ujutro nikog nema osim Clitorelle na ulici. Ima crnu jaknu u njoj karticu , novce i mobitel ide u kafić na kavu.

  Dan prije bila je u punom sjaju i poslovnom uspjehu pohvale na sve strane kraljica simpozija , centar svijeta i to treba proslav iti , taj glamurozni događaj bio je u petak ,pa do ponedjeljka ima vremena. otišla je sva u oblaku šminke iparfema i toalete samo na dvije pive. Je popila je i otiša u dućan da to još malo popuni jer je i kafić skup. Prespavala je popodne, nikome na štetu jer je Bijesni bio odsutan a Zlateko isto. U subotu je ujutro popila kavu ponosna kako kontrolira čitav svijet ali već oko 11 je počela lagano slušati muziku pijuckati pivo i uživati u muzici u praznom stanu. Postoje dvije mračne strane njezine ovisnosti voli piti oko 2h u noći i vratiti se u krevet i slatko zaspati ali se osvjedočila ne jednom da noćno cuganje ne donosi spas nego se podmuklo sakrije bez obzira na san. Uživa piti iz porculanske zdjelice za korn flakes i uživa gleda u noć i njezin osjećaj slobode je potpun.Nedjelja ujutro samo piva natašte e to je drugi smrtni grijeh, ne piva nakon jela ujutro što ranije natašte. već je uzela torbu, ali teška je ,stavt će osnovne stvari u džep i ide. Treća avet je ta nesretna kontrola, kontrola institucija, kontrolašefa, skrivanje od muža i  sina hoće suprotno hoće osim mraka i alkohola pijenje u parku na klupi ,a ovo pusto jutarnje jutro je dušu dalo za to. zaboravila je da njezin mozak pamti noć iako to ne pokazuje u džep strpa 3 votke i sjedne na klupu. Piti na klupi, kako je divno biti klošar bar na 5 minuta iako je u kvartu šetaći pasa su nezainteresirani a ona pije i pazi, odjednom se nešto desi pri silasku s klupe , sjedila je zbog vlage na naslonu spotakne se i padne. Noge nesigurne , noćno pijenje ubire harač. No dobro diže se i odlazi, čitava nedjelja još, legne i zaspe. Probudi je užas jer stalno zvoni Zlatekov mobitel, gdje je njezin ma da bio je prazan, prekopa džepove nađe sve ali mobitela za koji se neprirodno vezala nema.Ispao joj pri padu a ona nije bila naravno oprezna da se osvrene iza sebe , spazila bi ga, od užasa se nalije do kraja. Drugi dan je pola dana čekala kod doktorice koja se strašno ljutila i prijetila da joj je to zadnji put što je najgore bijesni je sjedio kao pas čuvar. Nakon doktoričine milosti da joj je dala tjedan dana da ode malo psihijatrici i da se sredi, tek je popizdila izletjela je iz Bijenovog auta van. DOSTA KONTROLE DOSTA BULDOGA, otišla u kafić i istrusila poveću količinu bijelog vina i plakala za mobitelom e da je uzela torbu e da je otišla u kafić sve bi bilo na mjestu, aa tko zna ostavila bi torbu možda uvijek postoji gore tješi ju frendica iu opet pri izlasku tresne i razdere si bradu do krvi. Krasta je još podsjeća na rupe koje  je pokušala prevazići. Krasta se sporo oporavlja. Počela je slagati ponovno svoj glamur iz komadića ima sad novi ali kramp od mobitela, vratila se na posao, uspostavila apstinenciju,obavila preglede ide na još jedan, sve kao da se nije niš dogodilo a nije se moralo a moglo je biti i gore mogla je razbiti zube izgubiti gore od mobitela a sve se to ne bi dogodilo da je uzela torbu i otišla u kafić gdje ne bi pila žestu nego pivo, vratila bi se sa stvarima i u svoju močvaru ne bi upala toliko duboko. OPERI GA KRSTO NA KLUPI komentar je dobre frendice, moglo je biti gore. Nije ,moj mobite, plačem. ma pusti mobitel i krastu i sve čitava si spasila si posao Bijesni nije ništa bjesniji nego prije imaš novi kaka takav potrošna roba prošlo je dana ali clitorella ja clitorella žudim za bijegom od kontrole za mračnim stranama ali mobitel ostavljam doma, tog jutra je bio skoro prazan da sam ga bar ostavila da se puni da sam da sam mogla sam poginuti, ostati bez torbe , zubi , ha eto opet sam ja najteže platila klošarstvo ali ta vječna prijetnja, vječni strah večno nešto  nek se to zove kako god ona to zove bijegom željom za slobodom ma i ona bila prividna i privremena i što je najgore ja to znam

Priča o ružičastom češlju Češalj za zlatokosu

30. 01. 2014 | indija | Bez Komentara

Je uvijek se na putu nešto izgubi, uglavnom su to nepregledane kupaonice, vrata na kupaonskim vratima gdje ostanu ili odjeća prije tuširanja ili spavaćica na policama iza tuš tastora ili kabine pjene, sapuni i higijenske stvari i nesretna posteljina koja je ujutro razbacana a među plahtama se zature i fascikli i dokumeni Clitorelli u Agri ostao češalj. S o bzirom da sad nije punkerica i da uzgaja svoju lavlju grivu treba joj češalj. Psuje Bijesni da ne pazi na stvari  a on dokumente zaboravio prekrite dekom u jednom od hotela sva sreća poslaše za nama, naime putujući Indijom uvijek vas pitaju otkud ste došli i u koji hotel dalje idete pa za bijesnim došao i ukrajinski pasoš, pa smo facu tražili u hoitelu koji je plakao od sreće da je to, jer zapravo nije niti još shvatio da ga nema.Za mnom nije moje grablje od češlja nitko poslao. Mrak ,promet stoke auta rikši ,biciklista, motorista, pješaka, kokoši pasa, majmuna ne možeš prijeći ulicu. Navečer još uzme mene pd ruku naš vozač tako markantni indijac 601-tih i veli on meni ja sam sada maharadđa a ti moja maharani koja za zlatnu kosu treba češalj sad ću ja moju maharani prevesti do dućana. Ni dan danas ne znam kako mu je to uspjelo ali to je njegova zemlja, dućan igleda kao 1010godina zapuštena štala pred kojom veprovi  rade posao čistoće(to bi Bandiću) trebalo predložiti i veli on nešto na indijskom otvaraju se vrata ako se to uopće može tako reći , ulazite u mirišljav parfumjerijski prostor i u ruci se Clitorelli nađe ružičasti češalj. Češalj za zlatokosu. Istim nemogućim prometnim kaosom do auta. Promatram ja taj gusti češalj ima in svoju priču ,ali to nitko ne razumije tko tu atmosferu nije osjetio.

Clitorella

Terminal života :Kosac

28. 12. 2013 | samo ja | Bez Komentara

Opet idem Clirorella moja, duša joj je je na jeziku, glas zapeo u glasnicama, dosadan posao ostao legendom u kataložnim ladicama, gleda sama svoj kofer prije puta i nema tko reći keep going “, nema sjedi pred stvarima i škica u vodič. Moj bože opet trka po terminalima i borba u redu za transfer, …Indija…..leglo virusa, molim te dragi bože da ne umre trezna, ne na odjelu zarazne bolnice, kažu” kraljevski” triangl “, Taj Mahal, i ne znam koja čuda , Clitorella po svom običaju plače uz kofer, tako je bilo nebrojeno puta ,sad svi znaju, pred godinu dana nitko nije znao da postoji Brazil osim na karti ona je išla plačući pakirajući se 21 sat letjela do Manausa i plakala nad nevinom zemljom koju će sad zatrovati nogomet i Olimpijske igre, vratila se , pisala je oporuku Zlateku ,sad idu svi a ona opet plače pred koferom i nije ju zapravo briga bolje da ju smlavi na putu nego u Institutu za zloćudne bolesti,ali plače i moli Clitorellu da ju čuva mama na nepreglednim aerodromima , na izlazima, terminalima,koga da moli Predatora, nema šanse bila je na misi i usrdno molila za mir koji nije nikad našla od rođenja,novine pune strave iz Indije virusi mega bakterije, , nju to ne brine u njezinu žutu kartu više ne stanu vakcine, kosac nemoj sad nemoj nikad, kosac moj, znam popapaj pa idemo , ali jesam li li popapala?

Pandora

3. 12. 2013 | odlazak | Bez Komentara

Medicina, silni ekrani, epruvete,retorte,papiri ,nalazi bijeli stolovi,neka bića ispod bijelih kuta velevažno joj rekoše da je počela starjeti. Tako su joj pred 18 godina ti isti ekrani i spodobe pune pameti rekle, da to što vide ne može biti dijete, pa je sad njezin sin prelijep sportaš, veslač zdrav ko dren ,dvometraš širokih ramena koji jedva kroz vrata prolazi.
Dakle stari, pa i nije loše neki nisu imali tu šansu otišli su na vječna počivališta mladi.Da stari kaže moderna medicina što kaže život, život je pred 18 godina opako prevario medicinu , vrijeme se ne može prevariti, ono nema pametnijag posla osim da prolazi, ali to ne znači da ona stari, možda ne onako ,kako nauka očekuje ,već onako kako život kreira i teče.U Pandorinoj kutiji ostala je NADA:

Clitorella

Keep going , wait for me , Clitorella

Rođena si kao mitološki lik,ime ti je rođeno u dubinama Dunava i smijehu mojih razdraganih prijatelja,začeta si tipkom na računalu, rođena si u Americi a primljena u Salzburgu. dug put draga moja.Pisana si i oblikovana u 3. licu jednine, da te odmaknem od krute stvarnosti, da te bar gramatički sačuvam od svijeta. Samo jedno poglavlje bila si kao vojnik uz mene u prvom licu ,kada smo prolazile najteže trenutke moga života, krila si se tada ispod jastuuka , u noćnom ormariću, u vreći sa prljavom bolničkom posteljinom nisi me ostavila izdržala si sa mnom sva vrijeđanja suze, iščekivanja posjeta, osjećaj krivice, grižnju savjesti užas noćnih mora, borila se sa mnom sa avetima buđenja u blijedim jutrima. Onda sam te opet maknula u treće lice jednine. Voljela si , obožavala Zlateko borila si se u svim oblicima sa idejama Bijesnog, njegovim postupcima, i njegovim muškim ludilima, trpjela si sve njegove uvrede i nevidljivo za njega meni strašne postupke, teške riječi, čekala si sa mnom školski bus pjevale smo malom Zlateku”Zeko i potočić”, tresla si se sa mnom dok je već pomalo odraslo Zlateko bilo na prijemnom za školu, Trpjela si sve uvrede u Americi  od strane Bijesnog, bila si uz mene u svim mojim padovima usponima, krizama, dilemama, odlukama, bezbrojnim dokazivanjma, laganjima,ispričavanjima,kaosima,incidentima i opasnostima po život, ublažila oštrice tužnog Zlatekovog pogleda na taksi koji me vozio na brojne aerodrome, čuvala me u divovskim jetovima na 14.000m u turbulencijama, na poslu od nekorektnih kolegica i bezobrazne šefice, osiguravala si moje sretne povratke i pokoje sretne dane, okupljala si mnoštvo ljudi koji me vole i nisu me stigmatizirali. Ti si dijete alkoholnog bunila, ludila, pisana po birtijama, vlakovima, kaučevima, tvoje riječi i dogodovštine čuva zaboravljena na polici knjiga, knjiga u ladici ludog psihijatra, bezbrojne kutije u podrumima moje prijateljice Sanje u Salzburgu, gdje si provela rano djetinjstvo.

Clitorella imaš sada novu ulogu, budi vječna nada i svijeća mom Predatoru, budi čuvar mog Zlateka, da me se ne srami da bude ponosan na mene, očuvalj ljudski odnos prema Bijesnom, čekaj da dođu moju bolji profesionalni dani i čuvaj me od bolesti. Budi smijeh i utjeha u pismima mojoj drugoj prijateljici u malom mjestu u Slavoniji koj ase godinama ne trijezni.

Mislim da si ne odrasla, mila moja,Nisi me nikad ostavila, plakala si sa mnom, molila si sa mnom,krizirala si sa mnom strahovala si sa mnom u gluhoj noći vukla si me za trenirku da kolosjek nije riješenje, kad to nisam mislila spasila si mi život muškarac pored mene opazio je moju neopreznost i čvrsto me povukao u stranu. prerasla si me. Clitorella moja dobro me sad čuj, ja idem u daleku zemlju ti to razumiješ, ti si dijete svjetskih rijeka , dubina Dunava, oholog Salzacha, Ria Negra i Amazone, Afrodito moja, teci dalje , keep going i u mojim mislima, ali ja sad moram na neko vrijeme otići, ti to znaš i razumiješ. zagrli me čvrsto na terminalu i vratit ću se ,a ti ćeš me kao i uvijek čekati. Nitko te ne piše kao ja da sačuva uspomene jer one ne umiru dok ih netko piše i pamti.

Samo ja

Keep going Solimos Manaus-Amazona ili o Orfeju koji se nije vratio..

24. 01. 2013 | AMAZONA, BRAZIL, POVRATAK | Bez Komentara

.Rijeke teku, nikad ne možeš stati u ist vodu, panta rei, stotinu prepametnih izjava velevrlih filozofa. Sve je to istina i nema sada jer je bilo ili bit će i bla bla.Nakon silnih godina naukovanja i sama je već sita tih kojekakvih sentenci pa niš nije vječno i kaj s tim ,mrtva slova na papiru i okrutna stvarnost na vječnom počivalištu , uopće da li je okrutna. Mitološke granice , mitološki prijelazi i rijeke i famozna Stiks i ne znam kaj, sve je to već pročitano primljeno na znanje,  ali nikad proživljeno, Orfej se nije vratio……Tko se vratio u obrnutom ciklusu života?

Vozimo se rijekom morem Rio Negro, zašto negro, čista tamna rijeka bez mulja, zemlje, bistra,  topla , puna ružičastih dupina koji uveseljavaju turiste i s kojima se na određenom mjestu i pliva i dodiruje i veseli sa riječnim ružičastim sisavcima koji se svima raduju i nije im važno tko ste .Prolazi ispod velebnog mosta Ponte Negro jednog od najduljih  visećih mostova na svijetu na svijetu, ide prema Amazoni,veličanstvenoj, vlazi i vodi svijeta i zakonu zemaljske klime. Odjednom brod zastaje .Rio Negro ulijeva se u Amazonu kao voda u ulje ili obratno. Jasno se vidi razlika crno-smeđe? Susret dvaju voda,  nema jednostavnog utoka zbog brzine, temperature i kiselosti. Clitorella je skoro pala s broda, granica na vodi susret rijeka susret vječnosti, susret mitologije, susret života iu smrti , ovoga i onog svijeta. Nema tog fotoaparata, te kamere nego što je osobni susret i doživljaj te potpuno bajkovite pojave u stvarnosti. Brod ide dalje keep going….Solimos je lokalni naziv za caricu Amazonu, ulijevaju se kao dva svemira i tvore nepremostivu granicu shvaćanja i jednostavnost prirodnih zakona, raspi mi pepeo na toj granici i vječnost je moja.Keep going Solimos.

Clitorella