Clitorella

Događaj se prepričava genaracijama, u planinarskim krugovima, jer je zaista jedinstven i to jedino može uspjeti samo bijesnom i Clitorelli. Na sljeme se ide ,recimo zbog zdravog života, dobre zabave, dobrog društa ali s jedinim zajedničkim razlogom, da se ubije nedjeljna popodneva i uopće dnevna depresija. To treba izbjeći veseljem po sljemenskim stazama. Iako dan baš nije bio za klimpanje pješke, da se baš ne kunja doma uz zvukove Formule  1, Bijesni odluči da se gojzerice ostave na klinu i da se lijepo odveze na Sljeme, do prvog doma, gdje je društvo i tamburaši. Počelo je, kao i sve uostalom vrlo bezazleno i neopasno. kartanje, tračanje, pjevanje i diskretno i veselo druženje , što kasnije pretvara se u prvoklasni tulum na tuću metara nadmorske visine. Veselo društvo je prevarila zima, mrak ,koji se neumoljivo vrlo rano spušta. Došlo je vrijeme rastanka, oni pametni, ma koliko bili nesigurni na nogama, sigurnije je pješke do Mikulića, ali Bijesni i Clitorella moraju autom. Dvoje naivaca, kojima se iz dobro poznatog razloga nije hodalo, uvalili su se na stražnje sjedalo i spavuckali. Bijesni je dominirao za volanom. voze se oni i voze, počela kiša i snijeg, blato, auto već jedva ide, ali nikako da se dokopaju asfaltirane sljemenske ceste. Ide tako mali div, po nekoj sve užoj stazi i stane u blatu. Istjera Bijesni  putnike van da guraju auto. Poguraše oni, auto ih obilato zalije blatom i svjetla ,stražnja, poziciona nestanu u tami ,kao svemirski brod. Onako bez stvari (ostale su autu), idu ,misleći da će se Schumacher zaustaviti, ali ne. što sad. Blatnjavi i bez ičega, usred  uklete planine, kako,?Kamo? Jedva su osvjetljavajući markirane znakove upaljačem došli do Mikulića kao trojka od blata. A sad? Kako do Zagreba. Ide auto, pa tko će im stati, prljavi su kao svinje. Ipak se faca zaustavi, neki konobar, stavio je najlon i blatne mušketire deportirao do Črnomerca. Odšepesali su krajnjim snagama do clitorellinog stana. Kad ih je predator vidio, mislio je da su noćna mora, jer je u međuvremenu bilo 4 ujutro. Sve pet, ali gdje je Bijesni i gdje je auto. Okupali se i prilegli. Svi bez dokumenata , love, sve je u autu.

Clitorella se jedva odvukla na posao. Torba sa svim njezinim stvarima je ostala negdje, na mjesečevoj kori. To jutro došao je pješke Bijesni. Poderane hlače, silne ogrebotine i povrede, suludo , nesuvislo prepričavanje ,svjedočilo je o mukama , koje je proživio. naime, on je u jednom trenu stao, jer mali div nije mogao preko jednog balvana. izašao je iz auta i nije mogao naći u mraku put kući, padao je i sav se izranjavao ,dok se konačno nije našao na pravom putu. A auto? Auto pun osobnih dokumenata i lisnica i svega bez čega se ne može, ostao je otključan ,negdje na nekoj strmetini prema hrvatskom Zagorju. Popodne se sastavila prisebna ekipa da ide tražiti auto po medvedničkim padinama. jedva su ga našli, jer se Bijesni nije sjećao ,gdje je pogrešno skrenuo i tako nije došao na pravi put. Mali div, zaustavio se pred balvanom, na sreću, inače bi otišao u provaliju. To se nije dalo izvući. Alarmirana je vučna gorska služba i oni su, ne vjerujući svojim očima, da je Bijesni uspio uopće doći do tog mjesta, centimetar mu je nedostajao sa se surva u provaliju. Izvukli su auto u kojem u međuvremenu više nije bilo ničijih osobnih stvari, dokumenata niti novaca. Dakle nesretne gurače automobila, čekala je druga kalvarija, ponovno nabaviti isprave i nekako “naštampati” novce.

Bilo kako, ali najsigurnije pješke.

Clitorella