Clitorella

Neopisiva kao Clitorella, koju je nemoguće promijeniti, zapravo ona  misli, da je nemoguće bilo koga promijeniti. Osoba se ne mijenja, samo je po njezinom skromnom laičkom mišljenju, dio svih nas skriven u  nama i kada dođe trenutak pokaže se “druga strana ponoći” , pa svi misle da se netko mijenja. Ne. Nitko se ne mijenja, razvija i  upražnjava svoje genetsko nasljeđe, ništa više. Dakle, Clitorella se ne mijenja, to što svi misle da je dijete “tabula  rasa”, to je roditeljska iluzija. Itekako je ispisana ploča, do zadnjeg retka, a to, što roditelji ne znaju u početku što piše na ploči ,   nadobudno misle da je prazna. Svatko dobiva dobitnu kombinaciju na genetskom bingu u trenutku začeća. Clitorellin Predator je bio mišljenja, da se mnogo toga u odgoju može primjerom  postići. Clitorella se nije ugledala u Predatorove primjere. Ona ima svoju genetsku crtu i svoju ispisanu pločicu. Sve ostalo su puste zablude, roditeljske puste zablude.

Zlateko je rođeno, krajem jednog ,tada vrlo hladnog studenog, kada je Zagreb demonstrirao za opstanak Radia 101. Nije se tada govorilo o globalnom zatopjenju. bilo je zdravo zima. Clitorella je s jedne strane odahnula da se riješila kreveta i beskonačnog mirovanja, ne sluteći da će to sve nadoknaditi beskonačnim noćnim bdjenjima.

Bilo je to tužno vrijeme za Clitorellu. Vrijeme mirovanja. Mirovanje je za Clitorellu neprirodno i nametnuto stanje, koje je ona mogla naprasno prekinuti i jednostavno se ustati i reći :”Baš me briga, što bude, bude!”, ali se prvi put valjda u životu nešto nije usudila, pogotovo da si nečiji život predbacuje. Odležala je svoje i što sad. Vodila je beskonačne telefonske razgovore  i čitava njezina prijateljska ekipa je čekala konačno vanserijsku proslavu (kakve su se inače održavale kod Clitorelle u stanu), a idealna prilika je bila proslava Nove Godine. Silvestrovo kod Clitorelle značilo je , ako ništa drugo , da sigurno nikom neće biti dosadno.

prijatelji su se u tren oka skupili (Predator je bio već u Domu umirovljenika) , nije znao, Clitorella si je to samo mislilia da nije znao, da se sprema proslava godine i rođenje Zlateka i sve skupa, pravi ,narodnim jezikom rečeno, tulum.

Niti Clitorellini prijatelji  nisu” iz samostana”. počelo je polako, da bi se sve pretvorilo u jednu dobru zabavu, sa starim hitovima, plesom, prepričavanjima starih dogodovšina, uz pun stol. Zlateko je za to  vrijeme, kao da je znalo, valjda prvi i jedini put bilo mirno i bez obzira na užasne zvukove koji su dolazili iz dnevne sobe ušuškano spokojno spavalo u svojoj košari. Bijesni se dohvatio gitare, onda je dvadesetak ljudi pokušalo nadglasati same sebe, što je moguće, samo Clitorellu nije moguće, niti nadglasati, niti natpjevati, niti natplesati, niti nadludovati. Kao da je puštena sa lanca. Nije vjerovala da više ne mora mirovati i da se smije kretati i plesati. Drugi se ništa nisu bolje ponašali, kao da su svi izašli iz groba da se dobro zabave. Zaboravilo se na sve, i na Zlateko.

Nitko Clitorellu ne može uvjeriti ,da je sve što se bebe tiče tako jako spontano, naime Zlateko je nova osoba i na nju se treba naviknuti da je tu i da ne žive ona i Bijesni više sami. Nije to mala stvar. . Osoba više u životu. A tih par tjedana,  koliko je Zlateko bilo staro ,bez obzira na sve, nije moglo primiriti divlje u srcu roditelje, (nemojmo zaboraviti da i Bijesni uživa u zabavama). Društvo je uživalo kao u dobra, dobra stara vremena. Zaboravili su na godine, na obveze, na sve. Dugo vremena se nisu tako dobro zabavljali.

Prošlo je i odbrojavanje i šampanjac i vina je polako nestajalo i vrijeme je odmicalo. U novogodišnje rano jutro, svi su se polako razišli , pjevajući potiho i  u nekim svojim mislima krenuli u Novu godinu. neizvjesnu i stranu.

Clitorella i Bijesni spadali su s nogu i živopisni tulumarski nered su ostavili za poslije i pune glave doživljaja i alkohola položili na svoje jastuke i pokušali zaspati.Zaboravili su, da to nisu glave umorne od zabave, pjesme ,jela i pića ,već, neumoljivo i zauvijek roditeljske glave.

U jednom trenutku jutarnju mračnu tišinu proparao je neki čudan zvuk. Clitorelli je paralo mali i veliki mozak, pa što je to, netko plače, netko cvili.

-Bijesni, što je to? Drma zahrkalog muža .

-Ma daj me pusti, nemam pojma, znaš da je susjedica rodila, to se valjda njezin mali dere,  čuje se ,jer sam otvorio prozor da prozračimo stan.

-Čuj, ovo se jako čuje?

-Mali susjed se jako dere, daj spavaj i pusti me ,glava mi je kao balon, pas mater, rekli su mi da nema kemije, prokleto vino, ima, mene boli glava.Danas nema prave robe, svi kemijaju, idući put kupujemo butelje.Bijesnog je brinulo “zdravo” vino i njegova glavobolja, zvukovi su ga smetali Pogotovo kada se dere i ometa ga mali susjed.

Koliko god još bili duboko u njoj, Clitorellini majčinski osjećaji su se probudili, shvatila je da je  i ona majka i da to nije mali susjed. Pa to je Zlateko! Na njega su zaboravili.

-Isuse, Bijesni, pa to je Zlateko!

-Koje, čije Zlateko?

-Naše, majmune, naš sin! Naš mali susjed! Susjed u svakom pogledu, čak i po tome što leži u sobi do njihove. I mali susjed najavio je Novu godinu i još mnoge godine, kojih još njegovi roditelji nisu bili  svjesni.

-No dobro, možda , pa da, joj da ,naše Zlateko, evo zove mamu ,potpuno sam zaboravil, daj se digni i vidi kaj mu je , meni se tak vrti da ne mogu.Usput mi donesi dva Aspirina.

-I meni se vrti! Zavapi Clitorella ,te četveronoške spuzne s kreveta i doplazi do košare. Naravno da je Zlateko sve trebalo, jer je,  istinu govoreći skoro 8 sati bilo” bez komentara”. Clitorella ga je u bunilu premotala i jedva spravila neki Bebimil i sad gura tu bočicu, klečeći kraj košare i plačući od muke i jada. Dijete ne vuče. Pa kako? Naravno kada mu bočicu trpa u uho, nos ,posvuda , a ne u usta. Pametan “mali susjed” ipak je bio  snalažljiviji od bunovne Clitorelle. Instinkivno je zgrabio dudu i dobro se najeo.Za Aspirine nije imala snage, neka Bijesni crkne što se nje tiče. Zlateko, “mali susjed” zadovoljno se promeškolio i jadničak, tako mali, nije više trebao Clitorellu, zaspao je. Clitorella je sjela pored košare i očima punim suza pogledala na prozor. Više nije bio mrak, na prozoru je blijedo sivo jutro najavljivalo novu godinu, koja joj je “kucala” na prozorska stakla. Clitorella je pogladila usnulu glavicu i pomolila se za novi dan.

Clitorella