Noć ima moć
Svaka veljača obiluje raznoraznim gripama i virusima pa je tako bilo i neke davne kasne zime, odnosno ranog proljeća. vremenske prilike se nisu tako komentirale, nisu se definirali “meteopati” i nije bilo jutarnje bioprognoze, da si ljudi već u ranim jutarnjim satima ,lijepo po preporuci metreologa sugeriraju zdravstvene tegobe.
Bijesni je cijepljenje i jačanje imouno sustava upražnjavao na višednevno- noćnim ribičijama sa dr.Skalpelinom, dok je Clitorella nadrapala od virusa gripe i ležala u poprilično gadnom stanju u krevetu.Noć ima moć, još nekako po danu, ali po noći je sve sablasnije i gore i sve više boli i temperatura divlja. Clitorellla je cvokočući izmjerila u 2h u noći 41 stupanj. E uplašila se. Aspirini ne djeluju, što da radi, uhvatio ju je neki strah od smrti, neka panika i zazove ,koga drugog ,već predatora. nakon par minuta ukaže se prilika u spavaćici sa facom koja je neopisiva, mješavina umora ,gnjeva i zabrinutosti.
_Što se ti dereš, pa znaš koliko je sati i da spavam i da radim sutra ujutro?
-Koga da zovem, cendra clitorella.
-To imaš pravo, onaj Tvoj tamo u drugoj sobi hrče i sluteći koliko je ulio u sebe neće se probuditi čitav tjedan. u ovoj sobi je pakao i treba temeljito prozračit,i sad da čujem kaj te muči da te ubijem ili ti pomognem, ali pusti me da spavam!
_Imam visoku temperaturu, bljuje mi se, loše mi je ,umrijet ću.
-Nisam ja te sreće, ne ide to tako samo, sada ću ja primijeniti moderne metode .
Prvo je otvorio sve prozore i otišao Predator u kuhinju po medicinske rekvizite, ploške od krumpira, lonac vode i gaze.
-Što je to?
-Stogodišnji Aspirin, daj te ogromne tabane. Ženstvene nožice, pa koliko trebam ploški za jedan taban? Počela je terapija. Predator je revno stavljao ploške krumpira na tabane i kada su se “ispekli” druge i tako pola sata uz neopisivo rezigniranu facu i opake komentare, da nema novorođenče ,nego “novorođenče ” udato, 27 godina staro i da opet nema mira, pijanicu od zeta koji izigrava umjetnika i ribolovca, a zapravo je niš koristi i ona je isto propasli slučaj, suluda bibliotekarka, koja ne zna što je pravi rad, kojoj sve smeta i koja je bila lijena da se cijepi protiv gripe, kao sav normalan svijet, da u njihovoj kući ionako nije ništa normalno. Tako je “molio” Predator i s revnošću Florence Nightingale mijenjao ploške krumpiuta na Clitorellinim tabanima.
Očito je Clitorelli pala temperatura ,pa je postala drska
-Vidi, vidi, oni umiruči su u svom elementu! To znači da su moje moderne medicinske metode vrlo efikasne.Komentirao je Predator.
-Čuj ,sada mi je ove pečenjare pomfrita dosta i tvojih komentara. ti si me rodila i kaj se žališ.
-Jest da sam majka , sigurna i ja sam sigurno rodila neko dijete, no zamijenili su te u rodilištu, ti si moj životni neuspjeh. Ljutio se Predator.
-Daj sad razvali tu bezobraznu gubicu, da vidimo koliko kuriš?
Clitorelli je zatvorila usta toplomjerim ,koji je pokazivao 38
-Tako, sad mir, tko je uopće tebi rekao da se u 2h u noći mjeri temperatura. Stari Mravunac je rekao, da ujutro u podne i u sedam navečer, ugurala još u c vitamin u Clitorellu i zapovijedila da spava ,jer se on više ne diže.
-Mila ,ja sam svoje “odradila”, nisi beba.
Uskoro se čulo dvostruko hrkanje u sinkopama, malo Bijesni ,malo Predator, uskoro i ona.
Noć ima moć, ujutro je Clitorelli bilo bolje, ali je Predator morao rasolom koji je bio namijenjen za sarmu liječiti Bijesnog, koji je patio od “dana poslije” ribičije.
-Mamam, euuu,auuu. Dobro poznati zvuk koji se čuje iz kinderbeta u točnim vremenskim razmacima.Clitorella se umorno vuče prema “urlalištu”. Zlateko je skroz na skroz budno i željno noćne zabave sa mamicom.
- Čuj sine ja radim, kaj bi ti sad? Na granici strpljivosti prošaptala je Clitorella, iako je znala da suvisli odgovor mora čekati odgovor evolucije, Zlateko još nije bilo u stanju smisleno odgovoriti, samo je urlalo, a ona je to više govorila sebi.Namirila je sve Zlatekove egzistencijalne potrebe i sjela kraj krevetića, te zaspala na podu.U neke mračne zimske jutarnje sate ,pridigla se i uzdahnula:”Znači tako još 27 godina”. I više po potrebi, naravno ako doživi.
Zlateko je protivno svojim navikama spokojno spavalo, sigurno uz majku ,koja je spavala na podu. Gledala ga je pomno. Canetti je rekao, da nema ljepšeg prizora od usnulog djeteta.Sigurno nema, u svakom pogledu!
Clitorella
l
Thursday, March 15th, 2007 at 20:56
Ovaj tekst je u vrati majku u bajku.
Pratite komentare na ovaj tekst kroz ovaj RSS 2.0 feed.
Možete ostaviti odgovor, ili trackback sa svoje vlastite stranice.
