Clitorella

Ujedinjena Europa, globalizacija i svi pomodni termini, kojima se razmeću premijeri u vladama, predsjednici, pa sve do klošara na prvom Pelinkovcu u birtiji nisu ništa, naprema događajima. Jedno  je lamentirati , a drugo je doživjeti slavno ujedinjenje.

Clitorella već 2o godina” hodočasti” u Salzburg, provodi tamo mnogo vremena, pozna ga bolje od Zagreba i ponekad joj se čini da je pola života provela u tom alpskom glazbenom selu. Razvikan , običan alpski gradić, u kojemu se sticajem okolnosti rodio Mozart, njihov glavn”i izvozni proizvod”, već se mogu kupiti i muške bokserice oslikane crtovljem i notama iz” Male noćne muzike” ,  uz to  Mozart kugle i sve ostalo na istu temu. Kad netko Clitorelli spomene taj grad u kontekstu bezgraničnog divljenja, Clitorella slegne ramenima,  jer ne može uvjeriti ljude da je to jedna obična lijepo uređena mondena selendra , koja je postala turističko središte i  okupljalište glazbene elite i takozvane elitne glazbene publike, koja o muzici ništa ne zna , ali ima love. Biti viđen u  Salzburgu , pogotovo za vrijeme trajanja Salzburškog ljetnog festivala je pitanje prestiža  za susjede i malko šire.

Clitorellina dugogodišnja prijateljica već 20 godina živi i radi u Salzburgu. Njezin sin je istih godina kao i Zlateko, pa se one bez obzira na relaciju Zagreb-Salzburg , intenzivno druže i posjećuju. Opet  jednom  Clitorella je putovala u Salzburg legendarnim  vlakom “Lisinski” (voze još Mimara i Agram),  koji kreće u 21 sat i u Salzburg stiže u 4.10. Vrijeme dolaska je kraj vampirske smjene, ali njeznu Sanju  to ne može pokolebati da ju čeka na kolodvoru. Bolje je potrošiti noć za putovanje nego dan. Tako su velevažno Clitorella i Zlateko krenuli na put.

U dobra stara vremena su se neprestano izmjenjivali kondukteri, pasoška i carinska kontrola, prvo hrvatska, slovenska, austrijska, te već prije dolaska u Salzburg i njemačka, jer jeSalzburg  na samoj granici sa Njemačkom. Nema granice. Pa to je odavno i sam Hitler  nasilno ukinuo.

Svim putnicima je to išlo beskrajno na živce , te daj kartu, te daj putovnicu te pokaži prtljagu, ali sve ima prednosti, naime nema šanse da se prespava stanica i odredište u vlaku. Daleke 1992. godine Clitorelli se to dogodilo. Prespavala je Salzburg- glavni kolodvor, ali ju je probudila njemačka carinska kontrola ,te je sišla par kilometara dalje i na “lijepe oči” vratila ju je policijska ophodnja, koja je ionako išla u grad ,pa je Clitorella trjiumfalno došla u centar  Salzburga u policijskom kombiju.

Nakon napornog radnog dana i obavljenih svih obveza ušla je sa Zlatekom u doslovno prazan vlak, udobno se smjestila i uz malko nervoze, uobičajene, putne groznice ,koja Clitorelli uvijek dražesno digne Adrenalin krenula u noć, u nekom nepoznato, a ona sa iluzijom u već jako, jako poznato. Vlak je kasnio zbog nekog priključenja u Ljubljani 100 minuta (nije svako zlo, zlo) i u Jesenicama su se izredali stričeki u svim uniformama , i nakon toga  Clitorella i Zlateko su slatko  zaspali u praznom kupeu. Iako putuje, bioritam, ranojutarnji,  se ne mijenja, po običaju u to vrijeme ide na toalet te se Clitorella probudi u jurećem vlaku, sve u mraku, u tišini u 4.15. Nigdje konduktera, nigdje putnika, kratko malo, kao u horor filmovima, mrak i nigdje nikoga,  a ona doziva u svijest uopće gdje je. Kada je shvatila gdje je i kuda ide , uhvatila ju je panika, da nije prespavala Salzburg i sad juri punom snagom prema Munchenu, a možda i dalje. Gdje će ovo jureće čudo od vlaka stati??!!.. Oblio ju je znoj, suze krenule na oči, što će sad?  Gdje je?!   Odjednom vlak staje na pustoj stanici, isto kao u filmovima strave i užasa i Clitorella zadnjim snagama otvori vrata od vlaka ne bi li pročitala ime stanice. Ne vidi se jer je na kraju stanice u posljednjem vagonu.  Što sad,  ne usudi se izaći da vlak ne krene sa zaspalim Zlatekom u ujedinjenu Europu dalje, a ona ostane na stanici. To je najgora varijanta.  Na samu pomisao da vlak odlazi sa Zlatekom bez nje uhvatila ju je strava. Dakle treba između dva zla izabrati manje zlo.  Mora reskirati,  nema izbora, ostati sa Zlatekom u vlaku i čekati da krene, i u prolazu pročitati svoju kaznu za spavanje. Vlak je krenuo i sa neizmjernim olakšanjem je pročitala ime sela, ako nema  snijega pomodne kaljuže,  uglednog skijališta, u kojem je čitavu zimu cvalo proljetno cvijeće. STANICA PRED SALZBURGOM. Počela je panično buditi Zlateko, nositi kofer ka izlazu, po njezinim proračunima, koji su se pokazali točnim, za deset minuta bili su na odredištu. Vlak je nadoknadio sat vremena i na Clitorellinu sreću kasnio pola sata u Salzburg. Bunovna, nasmrt isprepadana ispala je sa Zlatekom na peron i nebo se otvorilo,  potrčala im je ususret njezina najdraža Sanja. Sva sreća da je vlak kasnio, Sanja ju je uvjeravala da bi ona zaustavila vlak , da nije Clitorella izašla iz njega, nije sve tako crno kako izgleda, ipak je to “veliki” grad i stanica.

Tako je to. Nema granica, nema kontrola nema ničega. Nakon Jesenica, mogla se odvesti do Sjevernog mora.To je jedna od  opasnosti  u životu od opće histerije ujedinjenja, vrlo jednostavno i životno, ne možeš zaspati u vlaku,  ako te stalno bude službena lica, ako postoje granice i kontrole. Clitorelli naravno nije palo napamet da uključi buđenje na mobitelu.Mobitel je na štedni savjet Bijesnog isključila.  Pouka: Ne putuj u EU bez buđenja na mobitelu.

Clitorella