Baš je ljeto za poželjeti. vani sparina i vrućina, a u ogromnoj dvorani od 8 sati ujutro do 16 sati popodne čitav će ljetni mjesec sjediti slavisti iz čitave Europe i veseliti se slavenskoj gramatici, morfologiji i svim radostima koje pruža učenje jezika, baš za vrijeme, kada se inače ljudi negdje odmaraju. Sticajem okolnosti Clitorellu u klupi uveseljava Englez, pravi potomak nemilosrdnih kolonijalista Jeff, potpuno otkačen, kovčavi Talijan Mario , kojem su uglavnom automobili na pameti, Clitorellina cimerica Mojca iz Slovenije, koju jedinu ne razumije, moraju se engleski ili češki razgovarati i gospodin Jaques, koji bi svima mogao biti tata, jer se godinama muči sa slavistikom, ali ne želi odustati, bio je jedini vozač,  sa Renaultom  bio na daljinsko zaklučavanje, to je za sve bila senzacija. Iza nje je sjedila Bečanka Monika i njih su se dvije jako dobro njemački razgovarale i razumjele, pa sad što će kome uopće slavistika i slavenski jezici. S Bečankom je bilo super, Yugo pasoš je bio nedodirljiv dokument, svi koji su sudjelovali u ljetnoj slavističkoj školi, imali su vize i datume, Clitorella ne. Ona je mogla sa ekipom iz bivše države lumpati reko vikenda gdje je htjela. Beč je bio sat i pol vožnje, monika je dala adresu i ključeve od stana i svaki vikend se razgledavalo, učilo njemački i veselilo uz austrijsko vino, koje je fino na jeziziku, slušao “šraml muzik”, plesalo po Grinzingu i u nedjelju navečer  vraćalo u Čehoslovačku.  Tako je došlo vrijeme zadnjih testova i nekih certifikata, koje je trebalo predočiti, da se uopće išlo i nešto naučilo. Jedan profesor, podučavao je zborno pjevanje slavenskih pjesama. Clitorella se na opće čuđenje Jeff ovo i Marievo , jer oni nisu shvaćali da su tekstovi beskrupulozni, lascivni i dvosmisleni. Tako svi poslušno pjevaju…danas “zarenčnica ,zutra žena, ali danas navečer budeš začepena”. Clitorella se valjala po podu od smijeha jer “začepena”, hm nismo djeca. Profesor je isto suzdržavao smijeh jer je  osamdesetak ljudi ozbiljno pjevalo prostote osim naravno Clitorelle i četiriju kolega iz bivše prestonice. Komentar je bio na sveopće veselje da Slaveni ipak Slaveni.

Idu tako pitanja i Jeffa  i Mario muku muče ,da kako može biti netko mokar kao miš, jer miš nije vodena životinja, kako netko može lagati kao pas, jer je poznato da pas ne laže, da kakva je to uopće riječ trafika, što je to, pa to niti slavenski ne zvuči, zvuči kako se predavač smijao, zvuči austro-ugarski, mi Slaveni smo ipak Slaveni.

Najviše poteškoća imali su svi sa padežima, ali ovaj put Slaveni najviše, jer tko da nauči da glagol razumjeti ide sa dativom. Razumijem- komu čemu. Englezu svejedno, Mariju svejedno, e tu se Clitorella skoro gadno poskliznula na testu, spasio ju je štreberaj.

Jeff je likovao”Konačno i ti imaš muke, pa kako niste li svi Slaveni?” Da,  to je teško za shvatiti, uvijek je teže učiti  slično ,a različito.

Bez obzira na peripetije utrpali smo se u Marijev automobil i krenuli put slobodnih zemalja, bježeći od željezne zavjese. Clitorella se iskrcala u Ljubljani s Mojcom, Mario je produžio do Milana sa Jeffom, koji je tamo lovio avion za London i obećavao da mora ipak neku Engleskinju onako po duši slavenskoj “začepiti”.