Clitorella

Od najranijih godina Clitorella je živjela s kazalištem  ,zapravo sa operom i baletom. Onaj Koji Je Otišao bio je poznati glazbenik i prva violina između ostaloga, u kazalištu. Predator i Clitorella su imale svoju ložu. Iako joj je na operama, kao maloj djevojčici bilo smrtno dosadno, u samom kazalištu osjećala se kao kod kuće, očito da joj je glazba nesvjesno postala dio života i dio nje same. Malo pomalo počela je osjećati svaki drhtaj operne muzike, kupovati ploče, učiti pjevanje i pjevati u zboru. Dok su ostali slušali drugu vrstu glazbe , ona je slušala i opernu glazbu, odnosno ozbiljnu glazbu. U kasnijim godinama pjevala je  kompletan repertoar misa i requiema sa zborom, u kojem su isto neki bili upravo strastveni obožavatelji klasike, tu se Clitorella još više glazbeno obrazovala.

Nakon jako mnogo godina  “on line “je kupila ulaznicu za Traviatu i dva tjedna unaprijed se radovala tom događaju. Naravno ,ona kao ona mora sjediti u prvom redu, da sve vidi i sve čuje. Baš se udobno smjestila, kad se do nje sjeda, upravo baca na sjedalo njezin dirigent , zborski dirigent, direktor opere u mirovine, jedan od vrhunskih poznavalaca klasične muzike, pogotovo opere. Veliki Znalac. Bolje društv o Clitorella nije mogla zamisliti.

Sve se smračilo i počeli su je osvajati po ne znam koji put, prvi taktovi dobro poznate uvertire i “dozvali ” jedinstveno iskustvo i doživljaj, prije desetak godina.

Bijesni je bio na probi i njegovi kolege iz orkestra, koji su stanovali stan ispod. Dakle pola kuće je u Lisinskom. tek prohodajuće Zlateko divljalo je oko rezignirane Clitorelle koja je sasvim slučajno naišla na neki kviz i čula poznatu glazbu. Bila je to emisija “Opera box” , koja je organiziravala kviz. onaj tko pobijedi ide u Beč na predstavu Tosce i Hoffmanovih priča. Hoffmanove priče su Clitorellina najomiljenija opera , i to slušati u Beču?! To se nije moglo bez nje. Kad nešto Clitorella čvrsto odluči onda to i učini, iako je to jako rijetko. Čitav tjedan  je  poput zvijeri  proždirala sve o toj Tosci što je napisano i nije.  Sat i pol prije početka emisije je  ”sjela” na telefon i…. strpljen spašen. Bijesni i susjedi su opet bili na probi,a ona je svoje neobuzdano Zlateko posjela na kahlicu, da se osigura,ako dobije liniju. I dobila je. Odgovarala je bez greške, no Zlateko se domoglo papira sa godinama kada je što Puccini skladao, odgegalo s kahlicom na drugi kraj sobe i ode Clitorelli šalabahter (nije imala bežični telefon),  jedan bod nedostajao je do pobjede. Dobila je za hrpu točnih odgovora parfeme i šampanjce ,ali ne put u Beč.

Nije odustala. Slijedeća emisija bila je na temu Traviate. “Dobra duša ” , sa TV joj je prišapnula ,neka zove sa drugog telefona, drugog broja , jer kompjutor izbacuje one koji su već zvali. Dogovori se Clitorella sa susjedima iz prizemlja i opet isto , kao i prošli tjedan. Nikako da dođe na red, emisija se lagano bližila kraju, a Clitorellu je polako obuzimao očaj. Odjednom dobije liniju, ali isprazni se bežični telefon u dnevnoj sobi i morala je u hodnik,  na “stari” aparat gdje nije vidjela ništa, niti voditelja ,niti “meni” na zaslonu, ništa. Zbog žice koja je bila prekratka,  morala je čučati u pijesku za mačku, vjerojatno i u mačjem govnu, odgovarala je napamet i pobijedila. Put u Beč bio je njezin i Božji.

Veselju nije bilo kraja. Naravno, to je bila prilika da obnovi večernju garderobu, da pakira kofere i ode tamo gdje je vežu i zborske uspomene, dakle ne  samo glazbene i sve što uz glazbu ide. Konačno je čitav vikend ostavila svoje  kućanstvo bez trunka grižnje savijesti  Bijesnom i Zlateku.

No , to nije sve, prije puta su se pobjednici iz pojedinačnih emisija uživo natjecali na TV kvizu.Tu je bila nagrada za put na operu u Veronu. Iako je situacija u studiju i u Clitorellinoj glavi bila vruća i nadmoćna, za jedan bod izgubila je Veronu, ali nije Beč i Hoffmanove priče. Uvijek taj” jedan bod”. Taj peh ju prati od školskih dana.

Gubeći se u prekrasnim prostorima Bečke opere, u zlatnoj krinolini, iako je izgledala kao princeza nije imala toliko ,osim da popije vode u  toaletu, nije ju bilo briga, bila je doslovno u transu. Ona, Bečka opera i predstava. Bio je to vikend za pamćenje. Iako mjesta u loži nisu bila baš” najsretnije” postavljena”  pa , nije joj bilo teško prostajati četverosatnu operu. Ona je nemoćno gledajući u Zlateko ,koje je na kahlici gužvalo njezin šalabahter,  tada mislila na Beč , sada i bila u Beču, to je htjela i to je postigla. Bez obzira na nebrojene prepreke ,onako usput, mačje govno i velik telefonski račun.

Sjedeći u HNK pored Velikog  Znalca, sanjala je san iz mladosti. Ta, svi su očekivali da će na Muzičkoj akademiji studirati pjevanje, ona je iz nekog hira studirala književnost, a glazba je ostala njezina ljubav i  hobi. Tko zna,  da je Onaj Koji Je Otišao bio živ, ne bi li sad ona, umjesto trenutne sopranistice bila na pozornici.

Veliki Znalac ju je u pauzi upitao:”Clitorella, nije li to bila tvoja uloga za audiciju?”

Bila je. Ali život nije imao namjeru da je učini savršenom, pa ona nije operna pjevačica, ali obožava opernu glazbu.

Clitorella