(uz)bunjene �ljive ili o ratnom pekmezu
Jedno popodne tamo s po�etka devedesetih, mije�a Predator ,kuha �ljive, za Bijesnog, koji to obo�ava,svi naravno sjede u kuhinji ,a Predator se uzrzjava, da za�to stalno zavija uzbuna, da sve prestaje i mora u skoli�te zbog dva helikoptera,�itav grad. Nije dorekao re�enicu opet sirena.
-Pa stvarno mi je dosta ,u ovom ratu nema reda?
-reda u ratu(zgra�a se Clitorella)
-U pro�lom ratu su i Nijemci i Saveznici znali red. Uzbuna u 10h i poslije ni�ta do 22h.Pa si se mogao ravnati.
-No�ne smo uzbune prespavali i nikom ni�ta.
Odjednom “tresne”.Clitorella se izbezumila, a Predator mije�a mrtav hladan svoj pekmez. Ne mo�e prestati da ne zagori.
-Vi ste svi obi�ni kilavci, tu se tresete u kuhinji, ja radim u Ministarstvu obrane, branim prava branitelja, netko i to moraNije me Hitler, pa ne�e niti Milo�evi� tjerati u skloni�te, daj upali taj radio.
-Zviznuli su Banske Dvore.!
-Ba� dobro, svi su valjda sjedili pod stolom,moje �ljive ne�e nitko.
Bijesni je odjurio u podrum na kartariju,A Clitorella je piljila u Predatora.
-Kaj se pak ti boji�,dok ja tu kuham pekmez, ni�ta ti ne�e biti.
Te godine je pekmez od uzbunjenih �ljiva bio najbolji.
Clitorella
Thursday, December 23rd, 2004 at 10:47
Ovaj tekst je u clitorella.
Pratite komentare na ovaj tekst kroz ovaj RSS 2.0 feed.
Možete ostaviti odgovor, ili trackback sa svoje vlastite stranice.
