Clitorella

Vraća se Clitorella s posla, neko ludo vrijeme, sva je znojna, nervozna, vrti već u glavi što će doma. Dolazi na kućna vrata, Zlateko je ne čuje, urla muzika na sve strane, ali urla i Clitorella malo jače. U stanu je opći užas, školske knjige posvuda, garderoba od prošlog tjedna do danas posvuda,rublje u kupaonici u hrpama, kuhinja u rasulu. Psuje Clitorella, razletila se na sve strane, spotiče se o Zlatekove kartonske kutije da se dočepa sušilice za rublje, već je na kraju snaga. Sjeda na tek napravljeni krevet i osjeti bol u želucu, gladna je i naručuje lazanje. Na zvono dostavljača potpuno ishisterizirana otvara vrata. Baš se spustio pljusak.. Stoji dječak malo stariji od Zlateka i pita može li ući trese se jer je naglo zazimilo i pljusnulo. Sjeda u kuhinju i ispričava se i jedva obavi formalnosti oko kartice i Clitorella ga očajna  iznenada pita da li mu je teško. Očekuje formalni odgovor. Pogleda ga u oči koje su bile duboke ,tužne i prestrašene, propentao je da se mlađi braco školuje, mama invalid, a on se boji malo i motora i ceste i prometa ali što se može.

Clitorella je bila zabezeknuta iskrenošću dječaka koji je odjurio sa strahom u očima opet na kišu sa drugom narudžbom.

Ostala je sama u kuhinji sa lazanjama. Polako ih je otvorila i počela prvo tiho plakati, da bi na kraju uzela kuhinjsku krpu i zaridala u nju. Pa što je važno, kutije, rublje, njezin bijes,sjetila se bahatih tipova koji se pujaju po Hilton hotelima, divljaju i bahate se, plakala je u krpu i lazanje.

Važan je bio iskreno tužni pogled, važan je bio taj trenutak iskrenost koji je dostavljač, gotovo dječak podijelio s njom.

Clitorella