Clitorella

Zlateko je zaspalo,.Kroz prozore velikog dnevnog boravka Citorella gleda u snježnu ulicu, željezničku prugu, ogoljele grane pune snijega. Još kao malena djevojčica činilo joj se, da snijeg ublažava bol i smiruje. Još i dan danas osjeća toplinu Predatorove ruke, koja joj je prvi put pokazala snijeg.Postoje mnoge zimske priče, svaki ju ima, samo je treba prepoznati.Grudala se sa ljubavi svog života davno ,davno, klimpala na ispite davno i ne tako davno,vodi Zlateko na sanjkanje ,baš ne davno ,sada danas sutra……Mnogo je čitala Andersena, snijeg ima čaroliju, magiju, poticaj za nešto nesvakidašnje ,koje treba doslovno mentalno uloviti.Gleda u snijeg i plače.Sjeća se Predatorove bunde i tople ruke ,koja joj sada ,tako jako treba.Gleda u zamrznute prozore i crta ,kao dijete ,srca prstom po staklu.Gdje je priča? Nema priče, odnosno sve je priča ,snijeg skriva tragove prvih nada ,ljubavi ,iluzija, a sada ga samo gleda kroz prozor. Clitorella