Clitorella

  Svima dobro poznata povjestica Augusta Šenoe “Postolar i vrag” i svima poznata rečenica…ide vrijeme prođe rok , eto vraga skok na skok. E pa nije vrag ,ali nije niti daleko od toga, već su u igri postolar i Clitorella.

Sprema se na put, svoj omiljeni Bliski Istok na kojemu se najbolje osjeća Clitorella. Nju ne zabrinjavaju brojna medijska, političko-analitička, prijateljska o terorizmu, o otmičarima o ljudima bombama ,da neće doći žive glave, da je to ludost. Ma ludost je ljudi umrijeti od raka na onkologiji ili na pješačkom prijelazu na zelenom, a ne na Bliskom Istoku, pa to je u modi, niti avionske havarije više nisu otmjene. Baš nju briga za teroriste već ju je briga za čizme kao iz bajke, prave, mekane kao Petar Pan, visoke dušu dalo za jahanje po pustinji. Lawrence od Arabije, njezin san. Je te proklete bajkovite čizme imaju jedan šav i taj ju žulja. Do njega je teško doći jer su čizme kao čarape i ona se sjeti gledajući unebovapeći blesave reklame o svakodnevnim ulošcima. Pa da, to je rješenje. Umjesto u donje rublje zalijepi ona to čudo na šav u ćizmi. Milina, ništa ne žulja.

Ukrca se u avion praćena zabrinutih pogleda, je zabrinutih, možda egoistično Zlateko jer ako pogine neće imati koga maltretirati, Bijesnom kojem sve ostaje, povelika Clitorellina imovina i brdo frendica koje su pune pomodarske crnine pa je nemaju kuda prošetati, Clitorellin sprovod bi bio prilika za crni tepih.

Sjela ona do po faci i svemu tipičnog Engleza, Jeremy Irons, pravi intelektualac sa mirisom duhana odahnuvši, da se liberala “ucviljenog” društva. Poletjelo čudo i počelo se nešto opasno drmati  iznad Istambula. Veži se, rastrčale se anoreksične stjuardese, javlja se kapetan , kao smireno ,a Englez se smije. Opća panika u avionu, prisilno slijetanje . Vadi Englez pljosku iz sakoa i hladno reče ne baš smirenoj Clitorelli

-Dajte gospođo, ovo nije naš trenutak, popijte si nekaj i sve bu v redu.

Uz peripetije stigoše živi na odredište. Clitorellu je obasjalo sunce kakvog nigdje osim tamo nema, ako postoje životi prije ovog, ona je živjela u arapskom svijetu.

Nakon dobrog provoda, jahanja, beskrajnih divnih doživljaja i manjka terorista vratila se na opću sablazan živa  u domovinu. Sve je bilo u redu, ali čizme su se rašile, i trebalo ih je krpati. Nema druge - POSTOLARU. Postolar primi čizmu gurne ruku u nju i nešto odljepljuje ,vadi i pita se što je to. Kad je izvukao ruku, među prstima mu je bio uložak. Clitorella se snebila. Pa ona je potpuno zaboravila na taj sitni detalj.

-Gospođo vi sigurno znate kaj je ovo.

-Da, jednodnevni uložak.

-Uz dužno poštovanje čak i ja znam kamo se on stavlja.

-Onda si zamislite da je to, kud se to stavlja, čizma, vrisne Clitorella (ne daleko od istine) .

Nasmijao se postolar i rekao da to nije doživio, pa naravno kad nije sreo Clitorellu, a i vrag bi pobjegao da je u Šenoino vrijeme to posojalo, Dnevni uložak, higijenski.

Clitorella