Clitorella

Clitorella je završila školu za odgojitelje u vritću i imala nakon toga obveznu praksu. S obzirom da je bila jako mlada i bez obveza, zapao ju je vrtić na kraju grada, u tada radničkom naselju, gdje nema radnog dana i noći. Prvom tramvajskom linijom  u mrklo zimsko jutro vozila se Clitorella s radničkom klasom na praksu, ljuta, umorna i pitala se što će to kome, blago bogatima i što ona zapravo u 4.30 radi u tramvaju za periferiju. Do okretišta. Obrela se u nekoj pustoši, prepunoj tvornica i jedva zapazila nisku zgradu, s jednim osvijetljenim prozorom. To je bio vrtić. Lupa na vrata, kuca, ništa. Vuče se umorna čistačica i psuje, da tko to lupa, da je rana zora, da kaj već djeca dolaze??? Vidje Clitorellu.” Da li ste vi utvara , čudo, noćna ili što?”

“Utvara, nova,  dežurna teta na praksi!”,  izderala se Clitorella kojoj je već u 5h ujutro bilo dosta čitavog  dana. Jedva je ušla u ne tako loše opremljenu  instituciju. Djelatnica za fizičke poslove , poprilično joj je neljubazno pokazala što treba i gdje će doći krvopije. (valjda djeca). Nije se niti presvukla u crvenu kutu, crvenu, jer djeca vole tu boju, jedna umorna mati vodila je dvoje uspavane “krvopije” u vrtić. Snebila se Clitorella, pa kada je ta žena ustala. Ustala je davno prije Clitorelle , da djecu po ljutoj zimi izvuče iz kreveta i sama ode u tvornički pogon.

Do 6h je bila puna soba uspavane dječice razne dobi. Opipavali,  gledali novu tetu. Odjednom se na vratima sobe pojavi starica sa Malenim, dječakom od 3 godine, koji je spavajući hodao uz prabaku. Naivna i znatiželjna pita ju ,da zašto ona tako rano, pa ne ide valjda u pogon raditi..

“Ne idem dušo, ti si očito ovdje nova, ovo je Moj Maleni, praunuk, svi u obitelji su problematični, baka mu je umrla, roditelji piju i tuku se međusobno i tuku njega, htjela sam vam reći jer ste nova, da ima modrice, da ga malko zaštitite, djeca mu se rugaju, i ja ću doći zadnja, što je dulje tu  ,naime, tu ga ne  tuku, zato ga vodim rano i dolazim kasno. Baš ste mi nekako simpatični.”  “Samo hrabro Clitorella”, to si je govorila, ovo više nije zezancija ,ovo je život.

Što sa Malenim? Nije njoj lako, pedagoškog iskustva nema ,ima i sama 18 godina, što da radi, prirodno je instinktivne naravi, pa tako i pristupa djeci, tako je pristupila i Malenom. Mali brat, kome treba velika sestra, koja će ga štititi od udaraca, pogotovo ovih zbog kojih su mu ručice pune modrica. Pa otkud po ručicama? Postalo joj je jasno, kada je za užinu donijela pun tanjur jabuka, djeca razgrabiše ,a Maleni se bojao pružiti ručicu. Da, kod kuće nije ništa smio sa stola uzeti, pa  ako je uzeo dobio, bi  dobio po rukama. Isto je bilo “tragično”, kada je slučajno prolio šalicu sa mlijekom, pokrio je lice rukama, ,dok se Clitorella približavala da izgladi nezgodu. “Ne boj se, pa kaj? Kaj ja sve doma prolijem, a vidiš ,velika sam!”, reče Clitorella. Maleni ju je u čudu pogledao i nasmiješio se. Tako je iz dana u dan Clitorella poput detektiva otkrivala situacije kada je Maleni bio kažnjavan. “Samo hrabro Clitorella” ovo nije zezancija, ovo je tuga pregolema. Počela je u svakoj situaciji nekako nasmijati to dijete, koje je bilo već dio njezinog srca i života i svakodnevnice i posla. Dijete, bez kojega si dan više nije mogla zamisliti.

 Clitorella neopterećena, spontana, brzo je upoznala djecu igrala se s njima,primijenjivala svoja teoretska znanja, svi su je voljeli, postala je poznata po svojoj crvenoj kuti, malo neobično zaigranom slobodnom ponašanju, koje baš stroga pedagogija nije tolerirala, ali ravnateljica je uvidjela, da se Clitorella istinski s djecom malko neobično bavi i djeca su sretna, a roditelji zadovoljni. Pomalo su se navikli na djetinjastu divljakušu, novu tetu Clitorellu,  kojoj je samoj možda mjesto u vrtićkoj grupi,  ali što je bilo najvažnije i najteže i najbolnije, zavolio ju je Maleni i ona njega. Nekako je uspjela Malenog svakodnevno očuvati od zadirkivanja, igrala se s njim, sjedala ga u krilo, mazila ga, milovala njegove istučene slabe ručice i doma cviljela Predatoru.Pa, pas mater , kako mogu, prokleti ljudi, , tući djecu bez veze…….

Predator joj je odgovorio:”Dobro došla u stvarnost, život nije perivoj, tebe je trebalo više mlatiti, pa bi se manje čudila.Za razliku od malenog bilo je razloga da te ubijem.” mudrovao je Predator i sam zgranut Clitorellinom pričom s posla.

Predator kao Predator vidio je da to ne bude dobro završilo, jer njegova jedinica ne zna odvojiti posao od srca. “Mila, ti ne možeš promijeniti svijet, postoje socijalne službe, Maleni nije tvoje dijete, on je jedno od mnogih. Ti si odgojiteljica, ne mama Malenom, svima si.” Badava. Dijete se uz Clitorellu oslobodilo, počelo se smijati i igrati s drugom djecom. Prabaka nije mogla doći k seb, izrekla je fatalnu rečenicu:” Teta Clitorella, uzmite ga k sebi?”  Clitorelli  je danima  to išlo po glavi, da se usudi Predatora  osobu na položaju upitati, može li se Maleni posvojiti i kako?

“Predator, posvojit ćemo Malenog, ti si  faca , imaš veze, imamo sve, imat ćemo Malenog!!!!” zaurla jedne večeri optimistična Clitorella.

Predator je pušio svoju obrednu cigaretu i pozorno, smrtno ozbiljno promatrao jedinicu. “Mila to je nemoguće, ne želim ti parati srce da počnem od početka s objašnjavanjem, ili dođi k sebi ili promijeni zanimanje!” “Zašto ne,  zato što imam samo 18 godina, nisam udata, nemam posao za stalno, nemam ništa što vrle službe traže ali imam ono što Maleni nema , ja ga volim svim srcem  i kakva je to država, da  li to nije jedini kriterij da se djeca nekome daju na posvojenje? Pa imamo stančinu, imamo novaca, imamo srce,  imamo volje, volim Malenog!!!!!!” Prokleta papirologija i zakoni. Obrušila se nemoćna na sve institucije i Predatorove zakone, .

Jednog isto tako  hladnog mračnog praskozorja , bio je zadnji dan Clitorelline prakse. Pozvala ju je ravnateljica na razgovor, da li bi htjela u početku zamijenjivati, i uz rad diplomirati pedagošku akademiju i ostati možda za stalno. Toga jutra nije bilo Malenog.Tužno  jutro , prije svih došla je prabaka i rekla da su ga odvezli u bolnicu pretučenog  i da će ga dati u dom i oduzeti roditeljima. Clitorella se sledila. ”U dom? Nemoguće, tamo će ga tući, zlostavljati, neće biti mene, ja ga hoću, jadni maleni u dom????” , zdvajala je očajna Clitorella.Prabaka joj je  rekla da joj ne može zahvaliti na svim, možda jedinim sretnim danima do sada u njegovom malom životu, jer ga je prvi put vidjela da se smije. Stvar je i bivala sve teža, Clitorella se svakodnevno sve teže na kraju radnog vremena odvajala od Malenog. Maleni joj je trčao u susret, bacao se u zagrljaj, tužno mahao ručicom na odlasku “kući”, Malenog koji joj je volio navlačiti rub kute, koji je bio već sav očupan.

Prabaka je molila Clitorelline podatke, za svaki slučaj. Savjetovala joj je da ga ne traži i ne posjećuje, da će to biti još bolnije. Clitorella je imala neki lančić oko vrata sa djetelinom, sebi za sreću, istog trena ga je skinula i dala za Malenog, da mu se da,….. da misli na njega i neka….više nije mogla ,rasplakala se……što da kaže…da ne može više vidjeti niti vrtić,  niti ništa bez Malenog….da ga neće vidjeti barem do 6. godine, kada djeca odlaze….”Maleni, Moj maleni….”, plakala je neutješno. Ravnateljici je rekla ,da hvala na ponudi , ona ide na faks.

Sjedeći na svom sadašnjem radnom mjestu , godina, jedan mladić dolazi do Clitorelle i pita ju , da li je to ona. Da se on nje sjeća , ali teško će se ona sjetiti njega, ali on ima uspomenu, koju je dala njegovoj prabaki, lančić sa djetelinom. Da je to bio Veliki Maleni to Clitorella ne bi nikad zaboravila, oči i pogled mu je isti, ta samo je i petnaestak godina starija od njega.  Bio je to Veliki Maleni.Maleni ju je zagrlio, bar dvije glave viši od nje i rekao da se nitko tako glasno i veselo ne smije kao ona, da bi je po smijehu prepoznao.

Iako je bio Maleni nije ju zaboravio.

Clitorella

Posvećeno svim malenima kojima život od početka “nije perivoj”.