Clitorella

POVRATAK

Mali noćni susreti -uspomene

Gluho doba između noći i jutra u Alpama mrak.Dragulj Alpa spava tišina, Clitorellu probudi slabašni alarm , pogleda na sat pola četiri ujutro vidi sjenu Bijesni se diže i oblači.

_Pa kud ćeš, šapće zaprepašteno?

-Idem Ruse iznenaditi doći ću prvi da uhvatim udarna dva termina  za svirku pa dođem.

Koji su to štosevi, ulični muzičari dižu se u  gluho doba da bi u 10 i 12 sati svirali pred katedralom. Ode . Evo Bijesnog bjesni, zamisli Rus je bil tamo  već u dva ali Sergej nije kad sam se vraćao doduše gorilo je svjetlo na njegovom prozoru ali ga nije bilo pred crkvom u pola pet su došli Jan i Valentina.

-Vi niste normalni zajauče Clitorella zakaj se u gradu dan prije ne dogovorite pa se normalno spava.

-Ne, to je stvar časti nas štraser muzikanata.

-E moja nije ona je na godišnjem i ne misli se buditi u 4 sata pa tko će sad zaspati,  nju  uostalom nije briga tko je prvi idite svi pa spavajte na cesti i nije ju briga kome gori svjetlo kome ne.

-Mama! , jauče Zlateko, dajte se smirite.

-A je li ,šuti mali tamo ja nisam spavala 6 godina i trpi sad ti nas, ljuti se nemajka Clitorella.

Zaspala je  s mukom,noćne more, ne zna gdje je sanja šeficu zubara, traži knjige, vlak koješta i budi se  već je poodavno prošlo 10 sati. Nema familije, pa naravno oni su na cesti i čekaju termin a nju su pustili da spava. Jedva se prispodobi i nakon 25 minuta šetnje zaslijepi je njezin Salzburg. 27 godina ,27 ljeta, 27 godina plača smijeha, bolesti, susreta, sastanaka, rastanaka, poznanstva, prijatelja koji se nisu ništa promijenili samo ostarili 27 godina, koliko je samo pljuvala po tom gradu jer joj se toliko puta zamjerio i klelea se svim živim da ju taj grad nikad neće vidjeti da će i teroriste uputiti prvo na taj grad da ga sravni sa zemljom. Nakon toliko vremena Salzburg je sravnio nju sa brojnim uspomenama. Stajala je na Dom Platzu zagrlila svog prijatelja  Štefa uličnog slikara i rasplakala se kao ljuta godina. Svi isti, svi poznati , kraljevi ulice već sijedi  na svojim strateškim mjestima vrebaju siromašne turiste jer bogati više ne šeću gradom da uberu koji euro.

-Djevojčice naša, viče Vlado koji iz crnog papira reže profile,gdje si, nisi se ništa promijenila samo što ti Zlateko nije beba u kolicima ,ja sam ga prvi vidio kad si ga dovezla imao je 7 mjeseci.

-Ne podjsjećaj me, viče Clitorella bili su to jezivi dani,ali preživjela sam. Gdje su?

Na starom mjestu njezin Bijesni kao pred 27 godina svira i smješka se turistima,Zlateko pilji u tablet ima slušalice i ne treba mu Citorella da ga zabavlja, vozika, vodi u kids club i u  Euro Park, nema više utišavanja dok Zlateko vrišti u hostelu, sad se konačno može predati uspomenama. Činilo joj se da ju nitko ne treba pa je krenula starim stazama bez tenka sa baby opremom po dobro poznatim salzburškim ulicama, koje su dobro zapamtile njezine korake, krene u svijet bajki uspomena i svoj mir.

-Bože, šapće u sebi , nisam li tu ostavila pola života, pita se, izgleda da je i dok šeće suspreže suze, sjeda na isu t klupu , gdje je sjedila sa Zlatekovom dadiljom, koja joj je došla pomoći, tu su ukrale koji trenutak za ženske razgovore , prolazi pored bolnice , gdje je primljena sa hitnom pomoći i operirana istog dana kada se svijet zgrozio 11. rujna, pored hostela gdje je 25 godina odsjedala, marionetskog teatra najpoznatijeg na svijetu, toliko svega , zvonilo joj je u ušima, koncerti na kojima je bila, zvonjava brojnih crkava, šum beskrajnih poznatih salzburških kiša i vjetrova……

Za nju se vrijeme žrtvovalo i stalo je na tren…….

Clitorella

 

 

 

 

Be Sociable, Share!

Unos komentara