Clitorella

 STOL. Bože moj koliko priča oko stolova , obična drveta, antikna ili jeftina iverica, Ovalni stol proslavila je prije mlada dama nego Predsjednik velesile, Hitlerov stol, pokazuje se kao turistička atrakcija i stolovi kojekakvih slavnih ljudi. Ma uopće nije bitan, bitna je osoba koja sjedi i što radi, pa ne mora sjediti za stolom, smrtna kazna i epohalno djelo može se napisati ležeći na podu. Sad je stol “nešto” Stol je sprdačina za glupe turiste ili one koji ne sjede za stolom ili one kojima se tak službeni stolovi čine silno važni. Hitler nije vodio rat za svojim stolom, ništa se ne događa važno za stolom. Mnogo su važniji stolovi u prčvarnicama, elitnim pomodnim birtijetinama, kartaškim, kockarskim ,biljarskim. Tu se sklapaju poslovi, kroje sudbine. Službeni stol je kao što je rekla sprdačina, varka za ljude. Stol je status. Možda se može poistovjetiti s istim početnim slovom i da su i status i stol imenice muškog roda. Razmahala se Clitorella sa nekakvim gestama i dobroti i to joj je možda trebalo. Stoluje na odjelu za odrasle u jednoj provincijskoj knjižnici ima čitav kat, zna već napamet što gdje stoji. Ima začudo i radni stol i telefon i ladice i PC. Silno otmjeno i jako važno. Zbog manjka prostora kompjutori za odrasle su blizu njezinog famoznog stola i onaj korisnik koji pretražuje ili surfa smeta. Na prolazu je. Clitorella je bez obzira na kojekakve insinuacije vrlo omiljena, rad s ljudima razvija instinkt što tko čita i što kome dati. To je negdje u Clitorelli, to se ne može diplomirati. Ljudi ju vole,neki ne dođu samo po knjigu, po malo šale ,razgovora, netko se potuži, do mnogih savjeta je došla razgovarajući s ljudima i do poznanstava. Mnoge ljude zna otprije iz raznih krugova druženja. Taj dio posla Clitorella ne mrzi. Kao za inat šefica ne čuje komentare u stilu, joj vi mi jedini znate izabrati pravu stvar i slično, Bijesni joj je predložio da otvori knjigu pohvale jer žalbi nema. Osim što kaska u dosadnim kataloškim poslovima i ostalim sitničarijama, ten poslove neki ljudi vole, Clitorella sigurno mrzi iz dna duše ,iako se bez tih papirnatih pedaterija tog kataloškog horora ne može. Knjižnica ne bi funkcionirala. Baš voli taj glagol, a katalozi funkcioniraju.Tim bijelim slonovima to jedino i preostaje nek funkcioniraju dok mogu jer će ih izbaciti iz uporabe ,doći će neka druga “radost “za Clitorellu.

No uvijek ima i napornih. Ta nesretna knjižnica je u blizini medicinske škole i jedna učenica Ana se jako saživjela sa kolektivom. Protiv svih važećih pravila čistačica ju je puštala 15 min prije početka radnog vremena, slušala je sve naše razgovore i obično se ušančila baš za stol blizu Clitorellinog na kojem je PC za korisnike. Sve je već znala o nama o problemima o privatnim razgovorima samo što je nismo zaposlili. Clitorella ima na malom stolu  u svom velikom knjige koje su rezervirane, prepoznaju se te knjige po listiću koji je za to namijenjen i zatekne ne jednom Anu da čita rezervirane knjige, dok se onaj koji ju hoće, ne udostoji doći po nju. Svaki telefonski poziv razgovor sve je to ona sluša, zna fiksira, Svima ide na živce, Clitorella zapravo nije znala što bi s njom. Napuntale glupaču glupaču Clitorellu da joj objasni da ne može tamo sjediti “na prolazu” čitave dane, naime markirala je s nastave, lagala na telefon da je na vježbama, praksi i sve su babetine od knjižničarki pobjesnile. Clitorella joj mora reći da se skrasi na neko drugo mjesto koje nije osmatračnica i neka bude koliko hoće ali se mora ponašati kao svi ,a kako joj uopće pada napamet ulaziti u presveto mjesto Clitorellinog radnog stola.

Mučno to bi nekako Clitorelli ali najblaže što je mogla joj je to rekla ,da bi nakon toga Ana pokupila svoje stvari  i otišla s očima punim suza.

Sjeda Clitorella za svoj stol i u vražju mater običan komad jeftinog drveta, što ona ima tako strašno u ladicama gel i lak za kosu, štapiće, mobitel  i koliko god hodala po knjižnici i ne sjedila za tim jeftinim namještajem nikad joj ništa nije nestalo. Ma koje područje stola, pa nije stol u pitanju njezin rad i znanje je važno, pa što, čita rezervirane knjige jer mislioci koji su ih rezervirali odjednom ne dolaze. Pa KAJ? Obične stvari su sad neki status kao glupom studentu medicine bijela kuta ima ju i mesar i prodavačica. Koje je to sranje. Sad je zbog obične iverice povrijedila djevojku, koja je bila naporna, a što drugi su eliksir? Ma kako se dala nagovoriti. Došlo joj je da ode u spremište po sjekiru i rascopa taj velikopoštovani stol, pod cijenu otkaza, ludila pijanstva nije bitno. Prokleti stol i tako se osjeća kao sa lancem i kuglom zakovana za to prokleto da je, mjesto.Tu neki kefiri, plastike od Jane po stolom, sama sranja sad je to nešto bibliotekarsko-informatiči stol. Obična prokleta daska koja nažalost znači egzistenciju, ali se Clitorella zaklela u sebi da će unakaraditi taj namještaj, ako ništa otići će u otpis, a što će biti s njezinim osjećajima idu li oni u otpis?

Ana je s njom pričala, ima brojnu obitelj, tko zna kako žive, možda jadna nigdje nije “doma” pa je našla knjižnicu i sad su je stjerali. što je mogla čuti, tko ima valunge, PMS, bubri li štitnjača, koliki je tlak i kada se ide na depilaciju, tko se poklao sa mužem, čije dijete je pobralo jedinicu u školi. Strašno važno. Pušiona. Prokleti stol, kaj je to znak za znanje, pa nek ulazi u svetište može grickati stare štapiće i naći šalicu ukiseljenog sranja koje je i naša čistačica previdjela i kaj, hrpu knjižurina ,za koje se prvo ubija, a onda nitko ne dolazi po njih.

Joj, samo da dođe smjestit će je na isto mjesto, i ne želi više nikoga rastuživati ,ne zbog je….stola. Stol je komad namještaja .

Clitorella