Clitorella

Život s alkoholičarem , koji je uvijek, pa i da mazi mačku i priča vice nasilnik. To je stereotip kojio je za socijalne radnice, naravno neupitan. Obitelj trpi u svakom pogledu, nema toga drugarice socijalne, kao i kod rastave braka istina je po sredini.Znam ja iz kojih redova se tadivna socijalna služba formirala , a i radim kod jednog centra koji upropaštava ljudima živote u svakoom pogledu, ispričavam se humanim osobama , koje nastoje pomoći, ali vrlo rijetko kada je u pitanju alkoholičar. Njega treba ili zgaziti, ili mu isprati mozak, oduzeti djecu, oduzeti mu posao, sve na svijetu i kako bi svijet tada bio bolji a predraga obitelj presretna. ne znam po čemu? Ako tuče, dobro nema batina, nekad je to bilo normalno. Alkoholičari ,uglavnom mušarci su radili, lumpali izdevetali dragu familiju i usput nosili plaću. pa sad neka ucviljena žena traži pomoć ,jer ne može živjeti od svojih nikakvih ili slabih primanja. U ovom mom teskstu izostavljam zaista nasilnike opasne po život u alkoholiziranom stanju, ali znam i primjere, kada je pretučena na smrt doktorici doša žena i reče da je pala niz stepenice.

-nemojte, opet vas je tukao.

Gđo doktor voli li vas vaš muž?

-Mislim da da.

- je, ne voli vas jer vas ne tuče.

To mi je ispričao sa zgražanjem Salpelko , koji je bio na obvetznoj praksi u okolici Zagreba.

Vratimo se na urbane obrazovane i nadasve civilizirane uvjete. Neosporno je i sigurno da ta obitelj ima i te ako ruke do lakta u nečijem alkoholizmu, samo ima privilegiju glumiti žrtvu koja je priznata od svih institucija i društva. Onaj tamo što loče u birtiji, pod klupom u parku ili doma pred TV on loče jer mu je valjda uzor hrpa partijanerica iz žute štampe, pa eto od dosade i objesti. Obitelj je važan faktor u liječenju, ali može biti rušilački, nasilan kao i sam alkoholičar. Samo nitko ne pita alkoholičara ništa, on je činjenica i otpad društva, presudna je obitelj. Toga sam već sita. Moj problem nije zbog obitelji nastao ili genetski. Brak, djeca, posao to je svakodnevnica koja melje, e pa kad se to više ne može ide se u beznađe u alkoholizam. Obitelj kažu ne funkcionira. Funkcionira na svoj način, nađe se život i s alkoholičarem, ako se on uništava njegovo pravo. Djeca gledaju. Djeca gledaju mnogo veće užase nego tatu ili mamu kako spava naon cuge.  Imaju svoj virtualni svijet , naravno i za Billa Gatesa su krivi alkoholičari, a za što nisu. Na kraju djeca na svojim paryjuma troše puno gore stvari nego alkohol. Naravno za to nije krivo društvo i škola i trend i moda i mediji nego alkoholicus domesticus. Domaća životinja koja popije pa hrče, koji put mlatne, ali se dijete umisli od silnih tehničkih čuda da je neki lik i pobije pola vrtića, je i zato je kriv onaj kaj hrče doma.

Kad razgovoaram sa svojom generacijom ,nitko baš nije imao bajku u obitelji počevši od mene i Predatora što ostadosmo sami, od mnogih čiji su razvedeni ,od zaista mnogih koji su maltretirani na mnoge načine a nitko nije pio i brdo ljudi koji slegnu ramenima: “Je stari je pil, a kaj se može otac mi je ipak!”

Da sve ovo napišem potaklo me dijete koje je došlo u kjižnicu(dijete 17 g) i reklo,

-zamislite razdvojili su me od mame jer ona pije, a ja nju volim, ona kad se otrijezni moja je mama, kad pije spava i ja joj pomognem, bolesna je. Nikad ruku nije na mene digla. neka spava samo neka je sa mnom. Sada sam kod tetke koja je živo zlo. To me socijalna usosila.

Clitorella