Clitorella

POVRATAK

Pismo majci ili o velikoumnoj psihoterapiji tugovanja

:

PISMO MAJCI  Draga mama, sjećam se kao maLa djevaojčica kada je ranom zorom zazvonio telefon, sjećam se kao danas,  a imala sam jedva 5 godina. Toje kretnja , dlanovima si pokrila lice i rekla , prošaputala; “Nema ga više”, imala si 34 godine.Moj otac ugledni glazbenik, solist, član čuvenog tada Zagrebačkog kvarteta, koncert majstor u Filharmoniji, bio bi šef mom mužu da je živ, koncert majstor orkestra na HTV , koncert majstor HNK,  poznati zagrebački veseljak, šarmer iznimne fizičke ljepote,  za kojim je uzdisalo skoro pa svako žensko srce, centar svijeta. ja sam ga zbog nebrojenih turneja ,a kasnije dugih boravaka u bolnici rijetko viđala, par dana prije smrti kupio mi je klavir. Mama, znam da je to za tebe koja si se 10 dana nakon mature udala za njega bio smak svijeta, poslala si na dan pogreba moju utučenu guvernantu da idemo u park ,guvernanta je plakala na klupi, i nemoćno držala veliku crvenu loptu u rukama koje se nisu mogle loptati, a ja sam sjedila na rubu pječčanika, nemoćno vrteći kanticu i lopaticu, ne znajući što bih s njima,  a tebe su doslovno nosili na sprovod, , znam , osjećala sam mama da je to bilo za nas dvije biti ili ne biti, ili ćeš se ubiti ili idemo dalje. Ta tvoja nadnaravna snaga, da si naopće zgražanje prvo  skinula crninu, učeći me prvoj lekciji tugovanja da se tuga ne nosi na sebi nego u sebi i da nek me nije briga što ljudi “laju”,  da će se atraktivna crvenokosa udati uskoro.Toliko dobra si učinila za mene  da i u najboljim i najdubljim promišljanjima ne mogu reći jednu rijeć protiv tebe, iako me doslovno pola psihijatrijske javnosti na to prisiljava, ne mogu, mama ti si jedina osoba koja je u pravo vrijeme znala reći ono što treba, bez greške  i postupiti kako treba. Od ranih godina gurala si me na sva moguća putovanja , zimovanja kolonije sa djecom ne bih li počela odrastati, najbolja prijateljica ti je preporučila ugledna psihijatrica i šefica forenzike u Vrapču Karla Pospišil- Završki  da mi kupiš psa. naš koker nas je uveseljavao 17 godina i doživio moju diplomu.Jedina pametna rečenica koju sam od psihijatara čula da živiš u meni i da te otpustim i bila bih ljuštura ,nepotpuna osoba. Utklala si u mene sve plemenito, dobro,, empatično , naravno da si morala održavati željeznu disciplinu nisi imala nikoga a biti smohranom majkom je uvijek i u svakom vremenu teško. Napredovala si do najviših funkcija na sudu samo zato da meni ništa ne uzmanjka,bila sam i buntovna i bezobrazna i gruba, tvrdoglava  sve si ti to elegantno riješila i postavila na svoje mjesto. Ja tvoju brigu s kojim si me ispraćala u doba bez mobitela nikad nisam vidjela uvijek si se šalila-  E sad će psihijatri i svi dušebrižnici navaliti na moje riječi da sam nekritična, da nabrajam samo tvoje vrline ,neke osjećaje krivice neke stvari koje ne stoje, ja pišem iz srca i ako neko želi moj oporavak moje pismo tebi može komntirati, popljuvati ali mi ne može iščupati iz duše.  da još uvijek nisam prebolila tvoj gubitak, da sam ovo i ono. Prebolila sam ja mama čisteći za tobom i poput detektiva tvoju sobu u Domu umirovljenika u Klaićevoj  68, testirala zvono za pomoć, da li radi, da nisi možda zvonila a sestra se nije pojavila,   analizirala jutro tvoje nagle smrti od moždanog udara, prebolila sam te u na neurologiji kada sam ti konačno pustila ruku, jer mi je liječnica rekla da je pitanje sata tvog odlaska, prebolila sam te na patologiji,  ja, koja u životu nisam vidjela mrtvaca, imala si sretan izraz lica, poljubila sam te u čelo i rekla:” Zbogom mama” .Pomirila sam se sa tvojim gubitkom ispoštovajući jedinu tvoju želju,  kad umreš, da ti ne skinem burmu koju nisi skinula 51 godinu niti na porodu. Ja te mama moram osloboditi tvoje uloge u mom životu u tom smislu, da prestanem izvoditi bijesne gliste i da sama postanema mama u pravom smislu riječi (znam da bi me ubila da si živa  i rekla da kud bi ona došla da se ponašala kao ja). Moram pustiti da se odmaraš u vječnom miru, ti koja nisi nikad imala kaose, eskapade, i iz svega si me izvukla , jer ja vjerujem da me još uvijek paziš ,a to ne mogu više zahtijevati od tebe. mama , moram odrasti, ti bi mi bez psihijatrijskih dilpoma već to davno rekla,, moram sama u koštac sa životom , da život nije perivoj ne mogu , jednostavno ne mogu pisati po naredbi činjenice koje su lažne, nemam ti što prigovoriti, ja kao tvoja kćer, nisi me mogla zaštiti moje narav,i usmjerila si ju, a narav se ne može mijenjati. pa naravno da je nisi niti htjela niti mogla. Ja sad kad gledam unatrag i svoje majčinstvo  vidim sve ono što i ti i mama neću pisati niti po čijoj naredbi , moj spas je u samostalnosti mene kao osobe to je moj  spas na kojem tako bezglavo inzistiraju. na kraju ću jedan stih iz “Pisma majci” citirati , od Jesenjina mog omiljenog pjesnika:Nemoj biti tužna lica,Samom tlapnjom strašno mučiš sebe,Nisam tako teška pijanica,Da bih umro ne vidjevši tebe”  Tim citatom želim izraziti da se nadam se moja  majka neće zauvijek beskrajno brinuti da ću skončati od alkohola, a isto tako nitko mi ne može iščupati srce i uzeti nadu da ću je sresti u nekom drugom životu ,a do tada posvetit ću se onima koji me još jako trebaju i koji su stvarni. Pusa mama, Tvoja Draženka

Be Sociable, Share!

Jedan Komentar to “Pismo majci ili o velikoumnoj psihoterapiji tugovanja”

  1. Ibra Napisa:
    December 11th, 2015 at 12:17

    Ene humuus kino uzeh duarti yum bol file .mn nees mongoorn tataad avchihgui guraitad baihaasaa ichdeggui yum baihdaa dajkino niihon endeesee mongo olj ene kinonuudiig tsaashid tavih eh uusveree avch bna gedgiig meddeggui denduu olon garuud baih yum aa dajiihaan ta nar shuu tataj avhaar zovhon file.mn deeree taviaa shuud uzeheer gedgeech gesen bolivol taarna 500 uuhan togrog tolood shine kino hulgaigaar uzchij chadahgui bol youtubeeeree heseedl baij baig bitgii shuud uzheer taviaarai aa bas 1 sanal bna zovhon hadmal orchuulgaar tavij baival humuusd angil hel surhadn heregtei shuudee zalhuuralgui uzgeldee humuus

Unos komentara