Clitorella

 STOL. Bože moj koliko priča oko stolova , obična drveta, antikna ili jeftina iverica, Ovalni stol proslavila je prije mlada dama nego Predsjednik velesile, Hitlerov stol, pokazuje se kao turistička atrakcija i stolovi kojekakvih slavnih ljudi. Ma uopće nije bitan, bitna je osoba koja sjedi i što radi, pa ne mora sjediti za stolom, smrtna kazna i epohalno djelo može se napisati ležeći na podu. Sad je stol “nešto” Stol je sprdačina za glupe turiste ili one koji ne sjede za stolom ili one kojima se tak službeni stolovi čine silno važni. Hitler nije vodio rat za svojim stolom, ništa se ne događa važno za stolom. Mnogo su važniji stolovi u prčvarnicama, elitnim pomodnim birtijetinama, kartaškim, kockarskim ,biljarskim. Tu se sklapaju poslovi, kroje sudbine. Službeni stol je kao što je rekla sprdačina, varka za ljude. Stol je status. Možda se može poistovjetiti s istim početnim slovom i da su i status i stol imenice muškog roda. Razmahala se Clitorella sa nekakvim gestama i dobroti i to joj je možda trebalo. Stoluje na odjelu za odrasle u jednoj provincijskoj knjižnici ima čitav kat, zna već napamet što gdje stoji. Ima začudo i radni stol i telefon i ladice i PC. Silno otmjeno i jako važno. Zbog manjka prostora kompjutori za odrasle su blizu njezinog famoznog stola i onaj korisnik koji pretražuje ili surfa smeta. Na prolazu je. Clitorella je bez obzira na kojekakve insinuacije vrlo omiljena, rad s ljudima razvija instinkt što tko čita i što kome dati. To je negdje u Clitorelli, to se ne može diplomirati. Ljudi ju vole,neki ne dođu samo po knjigu, po malo šale ,razgovora, netko se potuži, do mnogih savjeta je došla razgovarajući s ljudima i do poznanstava. Mnoge ljude zna otprije iz raznih krugova druženja. Taj dio posla Clitorella ne mrzi. Kao za inat šefica ne čuje komentare u stilu, joj vi mi jedini znate izabrati pravu stvar i slično, Bijesni joj je predložio da otvori knjigu pohvale jer žalbi nema. Osim što kaska u dosadnim kataloškim poslovima i ostalim sitničarijama, ten poslove neki ljudi vole, Clitorella sigurno mrzi iz dna duše ,iako se bez tih papirnatih pedaterija tog kataloškog horora ne može. Knjižnica ne bi funkcionirala. Baš voli taj glagol, a katalozi funkcioniraju.Tim bijelim slonovima to jedino i preostaje nek funkcioniraju dok mogu jer će ih izbaciti iz uporabe ,doći će neka druga “radost “za Clitorellu.

No uvijek ima i napornih. Ta nesretna knjižnica je u blizini medicinske škole i jedna učenica Ana se jako saživjela sa kolektivom. Protiv svih važećih pravila čistačica ju je puštala 15 min prije početka radnog vremena, slušala je sve naše razgovore i obično se ušančila baš za stol blizu Clitorellinog na kojem je PC za korisnike. Sve je već znala o nama o problemima o privatnim razgovorima samo što je nismo zaposlili. Clitorella ima na malom stolu  u svom velikom knjige koje su rezervirane, prepoznaju se te knjige po listiću koji je za to namijenjen i zatekne ne jednom Anu da čita rezervirane knjige, dok se onaj koji ju hoće, ne udostoji doći po nju. Svaki telefonski poziv razgovor sve je to ona sluša, zna fiksira, Svima ide na živce, Clitorella zapravo nije znala što bi s njom. Napuntale glupaču glupaču Clitorellu da joj objasni da ne može tamo sjediti “na prolazu” čitave dane, naime markirala je s nastave, lagala na telefon da je na vježbama, praksi i sve su babetine od knjižničarki pobjesnile. Clitorella joj mora reći da se skrasi na neko drugo mjesto koje nije osmatračnica i neka bude koliko hoće ali se mora ponašati kao svi ,a kako joj uopće pada napamet ulaziti u presveto mjesto Clitorellinog radnog stola.

Mučno to bi nekako Clitorelli ali najblaže što je mogla joj je to rekla ,da bi nakon toga Ana pokupila svoje stvari  i otišla s očima punim suza.

Sjeda Clitorella za svoj stol i u vražju mater običan komad jeftinog drveta, što ona ima tako strašno u ladicama gel i lak za kosu, štapiće, mobitel  i koliko god hodala po knjižnici i ne sjedila za tim jeftinim namještajem nikad joj ništa nije nestalo. Ma koje područje stola, pa nije stol u pitanju njezin rad i znanje je važno, pa što, čita rezervirane knjige jer mislioci koji su ih rezervirali odjednom ne dolaze. Pa KAJ? Obične stvari su sad neki status kao glupom studentu medicine bijela kuta ima ju i mesar i prodavačica. Koje je to sranje. Sad je zbog obične iverice povrijedila djevojku, koja je bila naporna, a što drugi su eliksir? Ma kako se dala nagovoriti. Došlo joj je da ode u spremište po sjekiru i rascopa taj velikopoštovani stol, pod cijenu otkaza, ludila pijanstva nije bitno. Prokleti stol i tako se osjeća kao sa lancem i kuglom zakovana za to prokleto da je, mjesto.Tu neki kefiri, plastike od Jane po stolom, sama sranja sad je to nešto bibliotekarsko-informatiči stol. Obična prokleta daska koja nažalost znači egzistenciju, ali se Clitorella zaklela u sebi da će unakaraditi taj namještaj, ako ništa otići će u otpis, a što će biti s njezinim osjećajima idu li oni u otpis?

Ana je s njom pričala, ima brojnu obitelj, tko zna kako žive, možda jadna nigdje nije “doma” pa je našla knjižnicu i sad su je stjerali. što je mogla čuti, tko ima valunge, PMS, bubri li štitnjača, koliki je tlak i kada se ide na depilaciju, tko se poklao sa mužem, čije dijete je pobralo jedinicu u školi. Strašno važno. Pušiona. Prokleti stol, kaj je to znak za znanje, pa nek ulazi u svetište može grickati stare štapiće i naći šalicu ukiseljenog sranja koje je i naša čistačica previdjela i kaj, hrpu knjižurina ,za koje se prvo ubija, a onda nitko ne dolazi po njih.

Joj, samo da dođe smjestit će je na isto mjesto, i ne želi više nikoga rastuživati ,ne zbog je….stola. Stol je komad namještaja .

Clitorella

 Dolazi Clitorella s posla, sva sljepljena od divne klime, problema , muke same sa sobom, očajna jer će to isto biti i sutra i još ne zna koliko do ako doživi penziju.. Ta beznadnost ju ubija, pokušala je sve, izdati knjigu, poslijediplomski, ali po novom običaju….nikoga se niš ne tiče. Njezine kvalifikacije ne stanu više u radnu knjižicu, rečeno joj je, da joj je profesionalno usavršavanje privatna prćija i nkaon svega evo je doma, na staklenim nogama. Zlateko lijepo leži na kauču gleda seriju i papa kesten pire. Jedva savladavajući se zamoli Zlateka da nekako podijele kauč jer je ona umorna do neba, Zlateko se zainatilo a Clitorelli se smračilo. Istrgla je kesten pire i bacila na pod, popljuskala Zlateka gdje je ruka stigla. Nastao je cirkus, jer je Zlateko zvalo upomoć taticu koji je pred djetetom naribao majku i još joj ako se to uopće može uništio autoritet. Zlateko, koje ima svoju sobu veličine jednosobnog stana i ne zna  što sve unutra zakačilo se za kauč. Urla Clitorella da sva djeca borave u svojoj sobi a Zlateko okupiralo sve, da gdje je njoj mjesto, na otiraču? Bijesni, Savršeni Bijesni koji FUNKCIONIRA SAVRŠENO izvkao joj je uvređujuću laičku psihoanalizu. Ona koja je to dijete htjela ,30 tjedana ležaa, krv ispljuvala dok se nije domoglo nekih normalnih godina, dijete koje mazi i nikad ruku nije digla niti u najgorim krizama. Zlateko, uvrijeđeno, mrzi mamu(to mu svi govore) od obitelji nadalje, jako pametno, pusta dobrota. To mu govori Bijesni. Clitorella se već pita ,koja je to već životna cjena koju mora platiti.

Clitorella

  Clitorella ima 6 prijateljica, s njima se obavezno nalazi svake godine već jako puno godina svakog 31.11 kada je to i vrijeme, šeširi i plaštevi i ljubičasti ruževi i čarobne riječi i sva sila smijeha.  Skupile su se spontano, 3 vještice su Clitorelline prijateljice s mora, jedna je Skalpelkova sestra blizanka i još tri koje su s njima išle u razred, pa je Clitorella s čašću da je balavica jer je 5 godina mlađa kao supruga Bijesnog upala u društvo, koje nije niti njena generacija. Prošle su godinama od raznoraznih  ispita , promocija, udaja, rastava, drugih stanja, muke s novorođenčadi, školom, malom djecom, sada su nekako postale opuštenije. Svaka je doduše koješta teško doživjela, shvatile su da nisu najljepše, nepogrešive i vječno baš mlade, pa su se totalno opustile, napustile dosadna naklapanja na temu djece, razgovore o karcinomima i ginekologiji, dozvoljeni su eventualni ljubavnici, ali i oni su već naporni, o muževima da ne govore, sada se bez obveze sretno zafrkavaju živjeći u iluziji da su najgore mladenačke romantike konačno prošle i da nije važno koliko si cm u struku i tko je na dijeti, dosta je bilo tortura kojekakve vrste. Bračne svađe, pa tko još ima volje svađati se sa budalom s kojom je metar godina u braku gubljenje vremena kad je on bio i u mladosti nedokaziv a sad sa 50 može biti samo okoštaliji , pa prema tome još malo pa komad regala, djeca su valjda od vrtića nedokaziva , pa se odustalo od beskrajnih uvjeravanja prioriteta koji ionako više ne vrijede, svekrve su tak bolesne i jadne da je svaka rugoba vila za sina i uopće Bog da se oženil da ju ima tko dvoriti, vjenčanice su se raspale, besane noći nadoknadile i sad počinje život a prestaje robija. U toj životnoj krasi kaska malo Clitorella koja je kasnije rodila, 5 godina mlađa, još se bacaka, ali i to će proći sve će postati dio namještaja i bez puno uzrujavanja. Izdala je knjigu na opće veselje, ali ima je malo, ne može poklanjati ,može prodati s popustom i posvetom.

Slavile one DAN ŽENA pas mater, zaslužile su stoljeće ne dan. Clitorella je sramežljivo dragocjene primjerke poslagala po kauču koji je bio sa strane stola, objasnila Vješticama da je situacija škakljiva, ali da svaka kojij se baš niti jedna pripovijetka ne dopadne vraća novce, ali poklanjati ih ne može, neka shvate kao podrška ženi na Dan žena koja se upustila u avanturu. Nastao je pljesak i čestitanja i ne znam što ,ali su knjige ostale na kauču sa strane. Počelo se jesti, olajavati, smijati, Clitorella je odustala od namjere da ih proda, je…ga jkako će, a teško joj je probija se. Zazvonio mobitel, već u pozno doba ,kada su trbusi već bili puni a mišići boljeli od cerekanja i slavodobitnog gluparenja, Clitorella krene prema kauču ,gdje je bila njezina torba da izvadi mobitel. Njezina Vještica s kojom se poznaje od rođenja se pobojala da ide pokupiti knjige skoči i preko svih dade novčanicu i izjavi …meni knjigu ali i posvetu. Za 5 min Clitorella je bila bez ijedne knjige, i ne tako siromašna. Obećala im je glamuroznu promociju i čašćenje čim probije marketinško distribucijski led.

Da ta gesta, Njezina Vještica osjetila je da je trenutak, ostale se možda i posramiše ili se niti jedna nije usudila biti prva. Opet dobra gesta.

Clitorella bi nadopunila psihijatra koji proučava psihološku narav pomoći….hvali dok ne propadne. Tako je i bilo. Svi koji su čitali su hvalili i rekli da je to super štivo i …..hvali dok ne propadne. je kak, neki bi se pitali pa smo joj dali podršku!

Drek. Podršku je dala ona koja je simbolično Clitorelli kupila knjigu i pokazala da se sve to može. Izdati dobra knjiga i bez puno “prijateljskog laveža dobrohotnih ljudi ”

Niti jednoj kolegici iz knjižnice nije palo napamet da kupe knjigu, pa dovoljno je ,da je hvale, podrška, pomoć. Greška ljudi velika.prodati. Treba prodati, onaj koji kupi dobro štivo pa i za male novce, meni lova treba za dalje, a čitatelj će se zabaviti, to je zdrav odnos. 

Clitorella

 Predator jedan i neponovljiv, bio je na jako važnom radnom mjestu i statusno i politički i intelektualno, radno mjesto koje je uz sve prednosti iziskivalo strogo određeno ponašanje, odijevanje, odmjerene riječi  ,skoro do veznika, nažalost podložnost režimu, društvenim zbivanjima i pravdi koja kako se kaže sporo dolazi ali vidi u mraku. Došle su još podosta godina prije Domovinskog rata krizne godine, kada se svaki pojedinac gledao i provjeravala se njegova prošlost i pripadnost i nacionalna pripadnost i sve ostalo. Predator je imao kapitalističku prošlost i nije imao čarobne knjižice, sve što je postigao , postigao je poštenim radom i dvostrrukim zalaganjem, jer je trebalo nadoknaditi radom i višim znanjem i stostrukim zalaganjem manjkavosti ,bezvezne, koje su neki balavci imali pa im niti fakultet nije trebao. Predator kao Predator, odgovoran od glave do pete prosudio je neke stvari, koje se baš nisu dopale tadašnjim zbivanjima i dospio je kako se kaže “na led”. Kratko malo, tko ga pozdravi kada dođe na radno mjesto, dobiva degradaciju ili neki politički ukor, ili još neku od posljedica. Predator je uporno svaki dan bio na svom radnom mjestu, radio svoj posao po sudačkoj savjesti, i ni sa kim nije razgovarao, jer je kolegama to bilo zabranjeno. Predator je imao petlju raditi svoj posao etički, ali kolege nisu imali petlje to prihvatiti, strah, taj prokleti strah.

Jednog jutra ulazi u kancelariju stari sudac, otac četvero odrasle djece i veli Predatoru:”Meni ne bu nitko branil koga bum ja pozdravljal, dobro jutro Predator moj, kolegice moja dugogodišnja idemo na kavu sad odmah!”

Predator i on ruku pod ruku pravac sudačka kantina na opće zaprepaštenje.

Nakon tog dana Predatora su svi pozdravljali, dogurao je do najviših funkcija bez čarobne knjižice i sa gembajevštinom u prošlosti, dobio Orden za rad sa zlatnim vijencem.

Nakon dodjele odrasla već Clitorella začuđeno je upitala Predatora, kako joj je to uspjelo.

Evo par savjeta žene koja je prošla zloću i opakost:

1.Ne posustaj, jer se to od tebe očekuje

2.Radi po savjesti.

3.Počasti neprijatelja dobrotom to će ga uništiti, jer on pčekuje osvetu, a ne dobrotu.

4.Mila nisam živjela sama ,  bila si u školi……bila si mala i bespomoćna.

Naravno Predator je počastio sve “kolege” svojim nenadmašnim kulinarskim specijalitetima i ostao pobjednikom kakav je uvijek i bio.

Clitorella

 Clitorellina prijateljica Sanja, prošla je osim obične učiteljske škole, mnogo “više”škole, na vlastitoj koži, proživljavajući užase Domovinskog rata, gdje je išla i u nepoznato samo da spasi vlastito malo dijete od granata. Podnijela u stranom svijetu mnoga nezavidna iskustva i poslove, kada se recimo u civiliziranom društvu zove policija ako beba plače, jer se remeti red i mir, a stanovala je kod aerodroma. Avioni su ipak avioni, ali austrijska djeca ne plaču, oni valjda recitiraju Schillera već u rodilištu i Kafku u vrtiću. Sve je to ona stoički prošla i dokopopala mjesta u Ženskoj kući ,rad sa znogom u bubregelostavljanima i djecom i ženama iziskivao je usavršavanje i jezika i obrazovanja. Već iskusan borac prošla je nebrojene seminare o terapijama za koje naša učena javnost nije niti čula a a kamoli prakticirala.. Sanja uz prirodnu crtu karakternu i sklonost prema proučavanju vrlo složenih odnosa, mogla bi se bez obzira na šalu i veliko srce mjeriti s mnogim terapeutima koji pojma nemaju jer uče još po Freudu i to ako.  Vidjevši da joj je Clitorella u vrzinom kolu posla kojeg mrzi, okoline koja ju ne prihvaća zbog direktnih i pomalo arogantnih stavova, , izgleda i mišljenja, poimanja tih svakodnevih gluposti i fenomenalnog glagola “funkcionirati“, kojeg više niti roboti ne priznaju. Zato što se izvlači iz opake stigmatizirane bolesti i nadasve složene obiteljske situacije.  Upozorila je Clitorellu na perfidan odnos koji ima Bijesni prema njoj, u poanti “ubit će ju   SPAŠAVAJUĆI” Ovo “Bijesni” u ovom kontekstu je Gospodin Savršeni ili Nepogrešivi. Bože koliko puta je nesretnu Clitorellu “spašavao”, ugledan psihijatar za kojeg bi Clitorella život dala izrekao je najnakaradniju rečenicu u životu i karijeri.”Spasio ti je život!”. Pa nije Clitorella maloumna njezina je stvar izbora., , koliko je jadan pretrpio, bio je to pakao, ali on je ostao na poprištu, ne bi svatko. To je već sumnjiv stav “dobrog “. ne treba za to kur…enje  imati doktorat iz psihijatrije. To je perfidno iskorištavanje slabog, ustrašenog i nadasve onog kojem je potpuno bespravno nametnuta krivnja i osjećaj krivnje. Ova pripovijetka i ovaj citat namijenjen je svima koji se silno trude da na tuđoj muci postanu heroji, puni razumijevanja, dobrotvori, kojima susjede kažu, ma svijećom da si ga tražoi ne bi ga našao, duša od osobe. Ma krepajte dobrotvori moji dragi. Idite u pakao sa svom dobrotom ovoga svijeta.Nemojte  jadničci trpjeti,, više volite ako se maknete,nego da svoje takozvane osjećaje iskaljujete gore od bijesa na slabima . Idite dobrotvori svojim putem da vas ne otruju kao Sokrata. Kvarite mladež. Kuga pregolema. Skalpelko je u tom pogledu bio iskren. On ,koji  joj je bio poput brata ,došao  je na odjel i zbrisao, svakako iskrenije nego da popuje, tješi ili spašava. vrlinom ,neustrašivošću i predanošću da u biti zaborave koga spašavaju. Tako je Bijesni kao spašavao Clitorellu, ma priče za djecu. Ako se spasila a to je pod velikim upitnikom to će ona sama bez famoznog funkcioniranja. Tko kaže uopće da ona to mora i  Zbog sebe. Bijesni spašava svoje dupe, mišljenje familije i susjeda i prijatelja, hrani svoj vječno gladni ego, taštinu i nepogrešivost  i savršenost muža koji je uz luđakinju i glupaču eto, eto ,eto, izdržao tolike godine. Ma koje bajke.   Daje si prevelike uloge Bijesni, svatko ima svoj život i svoju sudbinu dobru lošu pa i smrtonosnu , ha to imamo svi to je zajednička i jedina jednakost. Život s bolesnikom. Bolest se dogodi, pa ne veli se uzalud …i u zdravlj ..i u bolesti , velike riječi i veliki zavjeti. Da zajedno u bolesti ali kako. ne da se na bolesniku iskaljuje sve ono što partnera muči. Po Clitorellinom mišljenju tako je i sa djecom. Ima primjer pastorka koji je odrastao i ne javlja se Bijesnom već  bar 4 godine. Ne želi. Bijesni se njupa.  Pusti dijete već jednom, nije lancima i kuglom vezan za roditelje. našlo se u drugom za njega boljem životu. Sad bi Bijesni specijalce i medije i ne znam što da ga dovuče. Mora mu pomoći, moraju se razjasniti. ma koja pomoć, ako dijete to hoće samo će doći. Djeca su usputna životna stanica, nisu niti smisao , niti poligon za vlastiti ego. To Clitorella naravno govori u svoje ime. Zlateko? Predrago Zlateko, kada dođe vrijeme neka ide na Mjesec što se nje tiče, najstrašnije je da mu pomaže da ostvari njezine i ciljeve Bijesnog i u silnoj pomoći i pamettnim savjetima, interesantno kako su roditelji uvijek pametni za svoju djecu, kao da ona nemaju pamet. ….Znaš sine, kćeri….to ti je siguran posao, plaća, perspektiva, status, a dijete bi landralo. Ma ostavi te gluposti. Clitorella se jedva vuče na posao koji mrzi, a Bijesni kaže…raditi se mora. Tu je razlika i nepremostivost doživotna. Budi strpljiva…ma idi u k. I tako može Clitorela do Sudnjeg dana ,ali je uvjerena da će svi slabi, ustrašeni, bolesni sami naći svoju put i okazati svojim dobrotvorima zube, ako ne, bolju sudbinu nisu zaslužili , osim da budu robovi dobrote,, Citat je uglednog austrijskog psihijatra koji je jako dugo proučavao tu “nesretnu pomoć” i koliko ona zaista pomaže, da pomaže, ako pozovete Hitnu na cesti, ali to se ne događa,  jer se svi nekud žure i neće imati s tim posla ili prekorače osobu kojoj stvarno treba medicinska pomoć ili je po mogućnosti gurnu nogom u stranu jer smeta, moraju obavljati obveze, moraju funkcionirati..” Die oesterreichische Sheele”

Ich moechte meine Freinde so lange

lieben , bis sie unter meiner Liebe zusammmenbrech-en.

Ich moechte meiner Freundin so lange verzeihehen, bis sie an ihrer Schlechtigkeit verzweifelt.

Ich moechte meinen Freunden, so lange helfen, bis ihre Unfaehigkeit

einsehen.

Ich moechte mit allen Mitteln ein guter Mensh sein.”

Budite dobri ljudi, to zaista zvuči otrcano!

Clitorella

 Selo Smiljan, nadaleko poznato po geniju ,kojem su mrsko pokrali mediokriteti Nobelove nagrade, a ja se pitam kako bi živjeli da nije otkrio osnovne stvari koje se temelje na današnjim čudima bez kojih se ne može recimo i phone. No u istom selu slavnom Clitorellina baka je ljubila mlada i nadobudna pripadnika nacionalnosti koja je bila nedopustiva i odustala od ljubavnog života. Najpravnija država tada 1916. na svijetu je stipendirala najtarije dijete iz svake obitelji i moja baka otišla učiti za učiteljicu. Interesantno kako je u selo Smiljan iz Beča redovito stizala stipendija, a ono je za beč , niti na karti poznato.

Djeca su ju obožavala, dočazila su po 5 km pješice na nastavu kada je snijeg bio do nosa a vukova bilo iza svakog drveta u grupi u pratnji naoružanih roditelja, pisalo se na pločicama, škarniclima, ali svi su jako dobro naučili pisati i čitati i koješta drugo bez sofisticiranih metoda.

Eto nevolje, Clitorellin deda peštansko- bečki đak, inžinjer, vodi gradilište i cestu kroz Liku. Bio naočit. Pomamile se seoske miražđijke na gospona inžinjera, danas su to sponzoruše jer je bogat ,zgodan, mlad i VODI U ZAGREB. Mojoj se baki živo fućkalo, naime patila je od nesnosnih glavobolja pa je nosila cviker, što je tada bilo ravno retardaciji ili invaliditetu za žensko čeljade. Upoznali se oni, mršava ućiteljica koja je jedva preživjela “španjolicu od koje joj je ispala sva kosa, a svjedoci kažu da ljepše kosw nijw bilo, tako s maramom na glavi i cvikerom nije izgledala baš kao privlačna udavača. Deda se nije dao, rekao joj je da bu došal po nju kad se završe radovi tak za godinu dana. Moja nestašna ignorantska bakica se nije preveć stresirala dođe ,ne dođe ona svoje zna.

Dođe deda i vjenčaše se u Svetom Marku na Griču. Postane ona tako milostiva, iako se nikad baš nije saživjela sa babama od ostalih  bogatuna jer je bila pismena i manjkao joj je rad i djeca.

Prođe rat. Deda umro od debljine 1939, bakica ostala na kraju rata sa dvije poodrasle kćeri i sad tamo u Smiljan? Nakon opakih godina nakon rata?Snuždila  se  i rekla ,da bi ona u svoj Smiljan da sjedne na onaj zidić iza škole, gdje je djeci pričala priče.

-Mama koji zidić, bio je rat, ti nisi normalna uzrujavao se Predator već podobrano u pubertetu.

-Idemo. Stigoše oni, cigle na cigli nema, škola sravljena sa zemljom a borci poput Ramba patroliraju. Ne bi bakica bila bakica, od zidića je omadić ostao , tu je sjela ,kao da svijet i ništa ne postoji, vratila se u mislima u svoju učiteljsku mladost i neke bolje dane, za nju. Ide Rambo. Naoružan do zuba. Titovka mitraljez, redenici, sve kak se šika.Ratni glamur.

-gospođice učiteljice ,sjećate se Vi mene, ja sam….. nije trebalo

-Mile dušo bio si mali ,vidi momka za ženidbu.

Bakica  je uopće izgubila pojam u kakvim je opasnim vremenima. Komesar Mile strah i trepet grli svoju učiteljicu i kaže joj GOSPOĐICE, Predator i sestra su dobile “drugarice”.

Clitorellina baka je valjda bila jedina na tlu Europe, u to doba,  koju je do zuba naoružan partizan  oslovio  “gospođice”

Clitorella

Život s alkoholičarem , koji je uvijek, pa i da mazi mačku i priča vice nasilnik. To je stereotip kojio je za socijalne radnice, naravno neupitan. Obitelj trpi u svakom pogledu, nema toga drugarice socijalne, kao i kod rastave braka istina je po sredini.Znam ja iz kojih redova se tadivna socijalna služba formirala , a i radim kod jednog centra koji upropaštava ljudima živote u svakoom pogledu, ispričavam se humanim osobama , koje nastoje pomoći, ali vrlo rijetko kada je u pitanju alkoholičar. Njega treba ili zgaziti, ili mu isprati mozak, oduzeti djecu, oduzeti mu posao, sve na svijetu i kako bi svijet tada bio bolji a predraga obitelj presretna. ne znam po čemu? Ako tuče, dobro nema batina, nekad je to bilo normalno. Alkoholičari ,uglavnom mušarci su radili, lumpali izdevetali dragu familiju i usput nosili plaću. pa sad neka ucviljena žena traži pomoć ,jer ne može živjeti od svojih nikakvih ili slabih primanja. U ovom mom teskstu izostavljam zaista nasilnike opasne po život u alkoholiziranom stanju, ali znam i primjere, kada je pretučena na smrt doktorici doša žena i reče da je pala niz stepenice.

-nemojte, opet vas je tukao.

Gđo doktor voli li vas vaš muž?

-Mislim da da.

- je, ne voli vas jer vas ne tuče.

To mi je ispričao sa zgražanjem Salpelko , koji je bio na obvetznoj praksi u okolici Zagreba.

Vratimo se na urbane obrazovane i nadasve civilizirane uvjete. Neosporno je i sigurno da ta obitelj ima i te ako ruke do lakta u nečijem alkoholizmu, samo ima privilegiju glumiti žrtvu koja je priznata od svih institucija i društva. Onaj tamo što loče u birtiji, pod klupom u parku ili doma pred TV on loče jer mu je valjda uzor hrpa partijanerica iz žute štampe, pa eto od dosade i objesti. Obitelj je važan faktor u liječenju, ali može biti rušilački, nasilan kao i sam alkoholičar. Samo nitko ne pita alkoholičara ništa, on je činjenica i otpad društva, presudna je obitelj. Toga sam već sita. Moj problem nije zbog obitelji nastao ili genetski. Brak, djeca, posao to je svakodnevnica koja melje, e pa kad se to više ne može ide se u beznađe u alkoholizam. Obitelj kažu ne funkcionira. Funkcionira na svoj način, nađe se život i s alkoholičarem, ako se on uništava njegovo pravo. Djeca gledaju. Djeca gledaju mnogo veće užase nego tatu ili mamu kako spava naon cuge.  Imaju svoj virtualni svijet , naravno i za Billa Gatesa su krivi alkoholičari, a za što nisu. Na kraju djeca na svojim paryjuma troše puno gore stvari nego alkohol. Naravno za to nije krivo društvo i škola i trend i moda i mediji nego alkoholicus domesticus. Domaća životinja koja popije pa hrče, koji put mlatne, ali se dijete umisli od silnih tehničkih čuda da je neki lik i pobije pola vrtića, je i zato je kriv onaj kaj hrče doma.

Kad razgovoaram sa svojom generacijom ,nitko baš nije imao bajku u obitelji počevši od mene i Predatora što ostadosmo sami, od mnogih čiji su razvedeni ,od zaista mnogih koji su maltretirani na mnoge načine a nitko nije pio i brdo ljudi koji slegnu ramenima: “Je stari je pil, a kaj se može otac mi je ipak!”

Da sve ovo napišem potaklo me dijete koje je došlo u kjižnicu(dijete 17 g) i reklo,

-zamislite razdvojili su me od mame jer ona pije, a ja nju volim, ona kad se otrijezni moja je mama, kad pije spava i ja joj pomognem, bolesna je. Nikad ruku nije na mene digla. neka spava samo neka je sa mnom. Sada sam kod tetke koja je živo zlo. To me socijalna usosila.

Clitorella

Bez obzira na sve pjesma “Računajte na nas” iako se činila SF-om, pa se pokazalo da se može računati na nas , generaciju koja je postradala u svakom smislu,  pa sve nadalje koje nisu bile SF nego život u punoj  formi,  Balašević je za Clitorellu legenda, ali izgleda da ne samo za nju  za sve , za sve generacije,pa i za Predatora. Uz njegove balade ,  uz te pjesme pjesme se smijalo , plakalo odrastalo i to je Clitorella vidjela, jer je nakon famoznog Domovinskog rata Balašević došao ne jednom u Hrvatsku, on zaista nema poititčke konotacije, ljudske sudbine, puna Pula i sad Kerempuh. Pita se Clitorella što se zbiva. Više nije državni neprijatelj? Nikad nje niti bio. Sjeća se “Jugotona” u Bogovićevoj koji je kao novine prodavao singlice “U razdjeljak te ljubim”, pa su tu bile verzije razdrljak   i koješta ali tango je tango…U razdjeljak te ljubim svim žarom srca svog……..

Predator kao Predator jedini i neponovljivi rekao je da mladac pjeva život. Da ne govorim da smo sve tada long playke imali u kući i da se Balaško vrtio dan i noć na Tosci 20 to je za ono doba bila ćak pristojna tehnika.

Sjedimo u kuhinji Skalpelko, Predator i Clitorella. Totalno euforični Skalpelko je učio kod nas medicinu pa smo svi znali što je konzistentna stolica  i mnogo više, ispitujući ga Clitorella je mogla diplomirati medicinu legae artis sa dobrim. Skalpelko je naravno imao sve pet, iako mu kao zagrebačkom dečku u natjecanju za specijalilaciju to nije pomoglo već tatina kuverta i obilato čašćenje primarijusa u  u restoranu Babilon.

Bilo kako bilo , kao što reče Clitorela sjedimo svi u kuhinji i Predator kaže ma” Džaba bilo konja vranih…. kada nisam s onom koju volem…” Predator je vidio začuđene poglede i rekao da je Balašević rekao najveću životnu istinu, jebeš sve i zlatni sat i salaš i ako nisi s onom koju ne voliš.Skalpelko je pognuo glavu jer se to njega ticalo. Clitorella kao ona i jedina revoltirana 24 sata na dan ispali:”Pa dobro a ja?”

-Dušo ima on pjesmu “Imao sam strašnog petla…..skakao je na guske i patke…princip je isti sve su ostalo nijanse”

-Jako mudro, ljutila se Clitorela a imaš li što za sebe? Nastojeći ga  zaskočiti, a Predator ne bi bio to, Predator  da bi se dao.

-IMAM “Ne lomite mi bagrenje” Skalpelko i Clitorella su ostali bez riječi. Djećice, taj Balašević ide u dušu, vi ste madi i blesavi i naivni sjetit ćte se tih riječi i Vase i, Bgrenja i svega kad vas život lupi po glavi.

Dan danas u Kerempuhu, plaču  kad nekome ne ide studij veli Predator “Džaba bilo konja vranih….” i rasplače se, kaže članak, da su plakali u Kerempuhu, jesu, jer on pjeva o životu. O srži. O njenom Predatoru.

Clitorella

 Jedne nedjelje vuče Clitorella Zlateko u 11 sati, zora rana da idu u “tajnu”. Zlateko je još toliko naivno da se tome veseli ,a Clitorella to mora iskoristiti to dok može, poslije piši kući - propalo.

-Kuda idemo? pita Zlateko i skakuće oko Clitorelle.

-U tajnu.

S obzirom da je dobar Clitorellin prijatelj faca u tehničkom muzeju idu na nedjeljni događaj. Rudnik- Tesla- Planetarij. Atraktivno i sigurno bolje nego što nude brojni ekrani u Clitorellinom dnevnom boravku, gdje svaki “kljuca” pred svojim idioto-metrom.

Prvo rudnik. Simpatični kustos nabrojao je i ispričao sve o teškom i opasnom rudarskom poslu od Cronina do danas, da bez obzira na sve sigurnosne mjere i najmodernijih rudnika to je opasan posao i da na svakom rudarskom ulazu piše “sretno”. Nesretnik se zapleo u priču o tako malim prokopima, da tamo odrasli ljudi nisu mogli proći nego patuljci s vrećama i skupljali komadiće ugljena.

-KOJI PATULJCI? VIKNE CLITORELLA, D  J E C A !!!!!!! Radile su čitave obitelji pa i petogodišnjaci. Nije se išlo u vrtić zezati tete, nego raditi u ugljenoj prašini zajedno s ostalima! Niste čitali Cronina?

-Kustos se malo zbunio, kao nije htio šokirati djecu. da šokirati. Kojekakve forenzičarske horor kompilacije na TV- u ih ne šokiraju. Imuni su. RAD IH ŠOKIRA.

Bilo kako bilo rudnik je 5 m ispod zemlje, sjajno izrađen, Zlateko je vidjelo i potpornje koji se lako ruše i vjetreni tunel opasan za eksplozije plina i ostalog, vidio je rudara peru, lutku koja krampa. Clitorella mu je usput pričala o brojnim rudnicima koji se ruše u Kini jer su neispravni, netko iz grupe je rekao da treba stegnuti remen da bi se prošlo kroz te hodnike.” Da, stegnuti remen i pognuti glavu pred teškim i slabo plaćenim radom” razmišljala je Clitorella.

Nakon što su savladali rudnik ide Teslin labos pun čuda, munja i čudesa. Zlateko je naravno bilo izbezumljeno od znatiželje, kako 5000w ne ubije, htio u kavez s naponom, kratko- malo pravi cirkusant..

-Čuj mama taj striček nije dobio Nobelovu nagradu?

-Nije, jer su ga pokrali pametni lopovi, a trebao je barem 4.

-I nije ga bilo briga? Čudi se dijete.

-Nije, jer on je znao da je najveći i da je prirodi oteo najveće tajne, nagrade niti novci mu nisu trebali, odnosno nisu  mu bili važni,, umro je u hotelu, hranio golubove i ostao genij za sva vremena. Genij kao čovjek i naučnik.Genijima i velikim ljudima novac status i priznanja nisu bitna, oni sami su najvažniji. Mudruje Clitorella.

Planetarij je bio već poznat, ali glazba i atmosfera bila je kao u kinu, a to je djeci još uvijek poznato, pa dodatne prodike nisu bile potrebne.

-”Išao sam u vrtić, ali nisam zezao tete,” to je bio jedini komentar splašenog Zlateka.

Clitorella

  Svima dobro poznata povjestica Augusta Šenoe “Postolar i vrag” i svima poznata rečenica…ide vrijeme prođe rok , eto vraga skok na skok. E pa nije vrag ,ali nije niti daleko od toga, već su u igri postolar i Clitorella.

Sprema se na put, svoj omiljeni Bliski Istok na kojemu se najbolje osjeća Clitorella. Nju ne zabrinjavaju brojna medijska, političko-analitička, prijateljska o terorizmu, o otmičarima o ljudima bombama ,da neće doći žive glave, da je to ludost. Ma ludost je ljudi umrijeti od raka na onkologiji ili na pješačkom prijelazu na zelenom, a ne na Bliskom Istoku, pa to je u modi, niti avionske havarije više nisu otmjene. Baš nju briga za teroriste već ju je briga za čizme kao iz bajke, prave, mekane kao Petar Pan, visoke dušu dalo za jahanje po pustinji. Lawrence od Arabije, njezin san. Je te proklete bajkovite čizme imaju jedan šav i taj ju žulja. Do njega je teško doći jer su čizme kao čarape i ona se sjeti gledajući unebovapeći blesave reklame o svakodnevnim ulošcima. Pa da, to je rješenje. Umjesto u donje rublje zalijepi ona to čudo na šav u ćizmi. Milina, ništa ne žulja.

Ukrca se u avion praćena zabrinutih pogleda, je zabrinutih, možda egoistično Zlateko jer ako pogine neće imati koga maltretirati, Bijesnom kojem sve ostaje, povelika Clitorellina imovina i brdo frendica koje su pune pomodarske crnine pa je nemaju kuda prošetati, Clitorellin sprovod bi bio prilika za crni tepih.

Sjela ona do po faci i svemu tipičnog Engleza, Jeremy Irons, pravi intelektualac sa mirisom duhana odahnuvši, da se liberala “ucviljenog” društva. Poletjelo čudo i počelo se nešto opasno drmati  iznad Istambula. Veži se, rastrčale se anoreksične stjuardese, javlja se kapetan , kao smireno ,a Englez se smije. Opća panika u avionu, prisilno slijetanje . Vadi Englez pljosku iz sakoa i hladno reče ne baš smirenoj Clitorelli

-Dajte gospođo, ovo nije naš trenutak, popijte si nekaj i sve bu v redu.

Uz peripetije stigoše živi na odredište. Clitorellu je obasjalo sunce kakvog nigdje osim tamo nema, ako postoje životi prije ovog, ona je živjela u arapskom svijetu.

Nakon dobrog provoda, jahanja, beskrajnih divnih doživljaja i manjka terorista vratila se na opću sablazan živa  u domovinu. Sve je bilo u redu, ali čizme su se rašile, i trebalo ih je krpati. Nema druge - POSTOLARU. Postolar primi čizmu gurne ruku u nju i nešto odljepljuje ,vadi i pita se što je to. Kad je izvukao ruku, među prstima mu je bio uložak. Clitorella se snebila. Pa ona je potpuno zaboravila na taj sitni detalj.

-Gospođo vi sigurno znate kaj je ovo.

-Da, jednodnevni uložak.

-Uz dužno poštovanje čak i ja znam kamo se on stavlja.

-Onda si zamislite da je to, kud se to stavlja, čizma, vrisne Clitorella (ne daleko od istine) .

Nasmijao se postolar i rekao da to nije doživio, pa naravno kad nije sreo Clitorellu, a i vrag bi pobjegao da je u Šenoino vrijeme to posojalo, Dnevni uložak, higijenski.

Clitorella