Clitorella

Clitorella ima omiljenu pjesmu , misli od  Olija “Moj lipi anđele“, ne misli niti da je lijepa, a još manje anđeo ,misli na tekst pjesme.

- Moj lipi anđele , pogledaj u mene, i ako te tužnu  jutrom  probude, ja imam osmjeh za tebe.

Clitorella se uvijek budi tužna, ali teško da ima u koga pogledati , a kamoli da joj se tko nasmiješi. Kolika je cijena smješka.???????

Clitorella

Mrak, bučna prebučna ulica,Clitorella  je otvorila prozor da upali lampaš, ne ide na groblje ,tamo Predatora nema, on je u njezinim mislima i u njezinom srcu živjet će toliko koliko i svi oni koji će ga se ponekad sjetiti. Sjetila se pospremajući detaljno neke papire ,da su u jednom ofucanom fasciklu pisma. Pisala  je Predatoru na more pod pseudoninmom “Rogožarek,” za nepismene :to je  košarica koja je namijenjena za nositi  pokoji obrok, usputnu sitnicu ,košarica koja skita, a Clitorella skita i zapisuje.Izblijedjela  su slova jer ona piše samo naliv perom i mrzi  tipkovnicu i s obzirom da ne može prepričati pismo , kad je crvena traka proparala noćni mrak sjetila se  legendarne pjesme Jesenjinove, koji je usprkos opijatskim i alkoholnim ludilima mislio na majku .Clitorella neće citirati pjesmu navest će stihove  dijelove kojih se sjeća kad joj je najteže i uvjerena je da nema lampaša koji može tako dugo gorjeti kao Jesnjinova pjesma u Clitorellinim mislima. Clitorella je sigurna da su to čarobne riječi koje su je čuvale u bezizlaznim situacijama , koje će biti dio nje dok je živa, a možda i poslije……..

Jesi li živa staričice moja?

Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje….

Pišu mi da te često vide zabrinutu zbog mene,

da idesš svaki čas na cestu,

Kada se moli anđelu čuvaru. Predator skroman u odjeći beskrajno  raskošan u mislima i…..

Nemaj straha, umiri se draga,

od utvara me srce zebe,

tako se baš propio nisam, da bih umro ne vidjevši tebe.

Clitorella je sigurna da će joj zadnja misao prije smrti biti Predator.

Kao nekad, i sad sam nježan,

i srce mi živi samo snom,

da pobjegnem što prije od jada

i vratim se u naš skromni dom.

Ako je  i u najcrnijim mislima razmišljala da zauvijek napusti ovu d

olinu suza i jada i da se vrati u nezamjenjivo okrilje-o tom okrilju je mislila kad je mislila jednom  na intenzivon njezi da je kraj, pa su je grubo vratili u život, bilo bi možda bolje da je u njezinom filmu, pijanom punom mjehurića jeftinog šampanjca, u z melodije Carskog valcer otplesala u okrilje…….

(pozdrav kvazi psihijatrima i alkoholozima koji nemilice troše državnni proračun završavaju izmišljene subspecijalizacije da si imaju kaj prikucati na zlatnu pločicu na vratima ordinacije, a zapravo se od razine jadranskog bračića nisu maknuli, čast malobrojnim iznimkama). 

Clitorella

Kasno jesensko mračno jutro, cik zore. Clitorella sjedi u mraku dnevne sobe i bespomoćno gleda pred sebe, loše se osjeća mora na posao nema nigdje nade, ima osjećaj da joj se urušava tlo pod nogama. Nikog ne može zvati, Bijesnog ne smije buditi, oprema za posalo nemoćno visi preko stolca i strpljivo čeka da se Clitorella konačno odluči pokrenuti iz svojih tužnih teških misli. Odjednom se Clitorelli učini da se nešto sjaji da li u mraku, da li u njezinim mislima, nešto što ju nagovara da krene u novi dan, bez obzira što je sve beznadno. Približi se kutiji sa suvenirima i ugleda bedž iz Nacionalnog parka lake Powell, sjetila se kristalno sunčanog jutra kada su krenuli vožnjom po jezeru do čuda prirode, srce Grand Canyonya do Rainbow Bridgea.Sjetila se se valova koji su je prskali prelijepe okoline crvene od željeznog oksida, geoloških oblika koji su izranjali iz vode u svom  sjaju, i njega- mosta ispod kojeg je prošla , mosta za koji se vežu legende i priče i dokazi i činjenica da je bilo pitanje časti tko će od istraživača u povijesti prvi ugledati” most duge”. Sjetila se se beskrajne vrućine i beskrajnog krajobraza ova mala sličica na metalnoj pločici sad ju tjera da ide, da ništa u životu nije tako teško. Odjuri u kupaonicu i osvane na poslu u raspoloženju i izgledu kao da je najsretnija osoba pod kapom nebeskom, na vesti joj sjaji pločica , čuva ju sjaj onog doživljaja. Nedostupna je za tugu.

Dan je svoje učinio misli su krenule svojim tokom sve je dobro završšilo ali nije pločice na vesti kada se vratila nije bilo. Izgubila ju je.Očajna, sve kolegice i čistačica koja nađe nemoguće nitko nije našao značkicu koja ju je izvukla iz jutarnjuh tmina. Požalila se prijateljici.

“Ma što, Clitorella moja, obična pločica i sličica, tko ima taj doživljaj i priču ti u mislima nisi to izgubila ne možeš dok si živa , a ono je samo predmet, kojem si pripisala čaroliju.”

Clitorella zna da, ma gdje bila značkice moja paziš na nju ,sjajit ćeš za nju uvijek u mislima, ali možda si negdje u nekom kutu i Clitorella neće nikad neće odustati od potrage, možda značkica nađe ju ili ju je već odavno našla. Nju  Clitorellu koja se stalno gubi. 

Bila je mlada.

Bila je usamljena.

Imala je iluzija o sretnom životu.

Putovala je.

Razboljela se.

Izgubila se.

Traži se.

Ispire otrovne riječi i svađe.

Gnuša se spašavanja

Nema pripovijetke , to je najteža pripovijetka.

Clitorella

Kraj je konačno pustolovno-ekspedicijskog putovanja “Americana2″, naime Clitorellina obitelj je prošle goddine izvela Božić_Milić   pustolovinu - jugozapad Amerike, putevima pranaroda Anasazija, polomila noge na 30 lokacija trapajući dnevno 5 kn do 7 po vrućim kanjonima, špiljama diveći se zaista impresivnim kamenim zdanjima, viseći na štriku, loveći zvečarke, ganjati se po Tumbstoneu da bi nakon 13.000 km autom stigla u Santa Fe. Konačno grad, američki dragulj i Loretta. Dakle za one koji ne znaju: Loretta je kapelica koja nije imala stepenice za kor . Bijaše to u 18. stoljeću. “Druželjubivi” Španjolci su klali sve živo, pa se opatice i nisu usudile izlaziti iza  zidina sigurnog samostana jer koljači su ipak i vjernici . No trebao im je tesar jer nisu mogle do kora i orgulja. Jedne noći , nakon brojnih molitvi Sv. Josipu tesaru pokuca srtanac goloruk, bez alata, skroman  tesar i da njegov zahtjev samo to, da one ne ulaze u kapelicu i ne puštaju nikoga,  dok on radi, on će ih obavijestiti kad je gotovo, ne traži plaću , samo mir i privatnost.

Nakon nekog vremena reče da je gotovo, pozdravi se i ode u noć kako je i došao. Opatice znatiželjno banuše u kapelicu i vidješe najljepše stepenice ikad napravljene. One tada neuke bile su presretne da mogu na kor ali su ih čuvale, jer su osjećale da su svete, ali nisu znale zašto.

 Zna se da danas postoji par vrlo ozbiljnih  , naučnih, vjerskih i ljudskih običnih nedoumica:

1. Tesar nije imao niti  alat, niti materijal.

2Protivno svim statičkim saznanjima današnjice one su bez ijednog čavla ,klina i potpornog stupa što dovodi do ludila znanstvenike statike, vrle konstruktore i arhitekte.

3. Sveopće ludilo je među dendrolozima ,jer je drvo iz Jruzalema  možda (nije sigurno) sa područja US nije.

4.Pravilno su u milimetar u  spirali identičnoj DNK i ima ih točno 33 koliko je Isus  živio među ljudima.

Nakon tih misterija postale su sveto mjesto, mjesto hodoćašća, molitve pa se Clitorella na današnji dan, kada joj je Predator otišao na vjećna lovišta, sjeća toga čuda, nada se da se uspeo na nebo tim stepenicama, gledala ih je prošle i ove godine uporno ,nastojeći ih zapamtiti u svojim mislima , da ih ima pred očima u svojim molitvama. Nada se da je njezin Predator otišao sa ovoga svijeta tim stepenicama…………

Neutješna Clitorella

Teško mi je, ne mogu bez tebe

Bojim se aviona, tresla sam se na Plesu  letilo se do Londona. Nakon svega letilo se sa Heatrowa do Dallasa pa se onda čekaklo jer su neke ptičurine pobrkale  let. Osam sati   sam na koferu čitavu noć a plakala jer  se išlo  na teren u 6h. Ja ne baš vozačica  zbog  teške svađe  vozila sam relly.vremenske razlike, moj bioritam u komi, sletjeli smo u Denver. Nisam znala gdje sa da li sam živa  i koliko sam daleko od doma. Sjedila sam  na koferu  do jutra i očekivanja hostela,povratak u  London  molila sam se da umrem. Od svih čuda jugozapanne Amerike pamtim Rio Grande  ublažio stres jezivog povratka

Korak po korak,bijeli asfalt, ona zna da ide u propast jer se trese i benzinska pumpa je spas, Bijesni zna ali se pravi da spava na rubu očaja donosi dvije  pikse koje luđački odzvanjaju u jutarnjem miru ona plače jer je to dan kad se mora osposobiti za sutrašnji posao.

Nitko mi nije čestitao rođendan.

Znam  Predator moj, koliko si strepila da ovo kaotično biće mene ugleda ovaj svijet. Znam Predator koliko si suza lila niti za koga samo za mene jer nisi bila plačljiva žena. Moj jediini Predator strepila si do zadnjeg dana, Predator moj bila si savršena nesavršena majka. prezirala si blentava ženska nadmetavanja o djeci znala si, Predator moj nenadomjestivi, da voziš u kolicima čudo, a ne dijete.Dijete koje ti je pisalo razglednice na latnskom i grčkom, dijete koje je znalo sve a završilo u  biblioteci dijete koje je bilo genijalac, partijaner, borac ,a sada niže kartice u katalogu dijete koje je bilo rođeni marinac, sad je nemajka  i nežena jer to jednostavno je tako ,nije ti dijete ženica po mjerilima. Dijete psuje pije ……dijete plače i  nikad neće prestati za Onim Koji Nedostaje i za Tobom, dijete koje je pokopalo sve ali Vas ne.Dijete se čudi da ga štitite. ima li neku misiju? Obično dijete sa nešto malo više škole koja danas niš ne znači nikad neće vas prežaliti pa i  da se klanja na dodjeli Nobelove nagrade.Clitorella je već stara 47 kuka, prošla je život ma 1000 života i čudi se da je još drže tu  u sadašnjem trenutku, familijo moja nikad prežaljena i prerano počivala (možda bolje jer ovo je kaos a ne država) Predator tvoja 18 godišnja članica Komunističke partije što ti nikad nisi bila, tvoja uplakana Clitorella na misi u Blažu pokušava se pomiriti s Bogom sa ili bez vjere i sudbine i kataklizme ili smaka svijeta ,Clitorella zna, Nostradamus će ti je dovesti da je primiš za ruku.Za to živi jer si joj pobjegla. Sretan nam rođendan mama.