Clitorella

Drnda polako pretpotopni vlak, sa drvenim klupama, u kupeu 8 ljudi, a predviđen za 6.Takvu vožnju na relaciji Krakow-Budapest Kellety (južni kolodvor) može izdržati samo živi mrtvac sa dvadeset i koju godinu. Vraćala se “moćna gomilica,” nakon 8 mjeseci neljudskih uvjeta u Zagreb, DOMA.Nije tada bilo mobitela, jedva su klimale na pošti linije klasične komunikacije, Bell bi se zgrozio nad uvjetima. Bili su smješteni Bože sačuvaj, po najjadnijim soc- realističkim domovima ,bez grijanja, tople vode, spavali u zimskim kaputima,preko tenka ulazili na svjetski poznato sveučilište ,osnovano1364., prvo slavensko. Njih osmero našlo se u Krakowu, dvoje iz Kijeva, dvoje iz Varšave, i četvero iz Krakowa. Zajedno su prolumpali uz votku i pivu na livadi kraj Černobila, njegovu katastrofu, prošli paniku nacije zbog radijacije. Nakon 6 sati čekanja na Marsu, a to je Budapest, jer najavljuju vlakove, odnosno najavljivali su isključivo na mađarskom, tko to razumije, rastrčali se po peronima tražeći vlak za Zagreb.I ta predivna inače Budimpešta za njih je bila” Zagreb,”.Nakon 40 satnog drndanja u nesmiljenim uvjetima, ipak su u Austro-Ugarskoj.To je doma.Poput povratnika iz Holokausta, polijegali su konačno po tapeciranoj drugoj klasi vlaka i evo Yu granice. Njen kolega ,diže se u stav” mirno” i salutira zastavi.Da, salutirali su svi, tko se mogao ustati ili ne ,sa sjedišta, došlo je ono čega su se bojali ,Geigerov brojač, detektor za radijaciju.Išli su jedan po jedan , ne sjeća se, kada je tako usrdno molila Boga da ne zatuli, ne zbog zračenja, nego, ako zatuli ideš u karntenu ,a ne doma.Bog je velik.Svi su ,iz njenih nepoznatih razloga bili po toj metodi netaknuti, a bili su vraški blizu, jer su za prvomajske praznike lumpali i roštiljali krumpire na livadi ne baš daleko ,te je..ene centrale.Bili su vrlo blizu. Svega toga sjetila se Clitorella , ispisivajući formalne gluparije na radnom mjestu i na radiu je čula pjesmu “Vraćam se Zagrebe tebi, tebi na obale Save…….” Nakon svih mogućih neljudskih kontrola, jer je Lech napravio ršum i dobio Nobelovu nagradu za mir, oni su kusali posljedice ratnog stanja i Černobila,znalo je biti noći kada je svatko očajavao u svoj jastuk.I njihovi roditelji su se izbezumili, neki su se razletjeli po konzulatima, naravno bez uspjeha. Željezna zavjesa.Obrazovanje je bilo “skupo”. Moj kolega, ljudina nakon bezbrojnih kontrola ,do fizičke, nasamo, kada je vlak konačno krenuo u Yugu, zapjevao je tu pjesmu. Nikad nije vidjela ,da je osmero odraslih akademaca, plakalo bez granice, plakalo da idu doma.Trpili su žestoku nostalgiju, skrivaući se iza bezbrojnih tuluma.Jedino tako, se moglo izdržati.Vukli su bezbrojne knjige u nanovo kupljenim ruksacima i koferima, tada nije ničega bilo u Zagrebu da se uči ,osim skripata i bilježaka sa predavanja. Konačno su stigli na Glavni kolodvor. Sa neopisivom prtljagom ,sjeli su na klupu na peron, ne znajući” u biti” gdje su.Poglede kolega, ona nikada neće zaboraviti. Sudruzi u nevolji. Svaki je taksijem otišao svojoj kući.Cltorella je stajala na vratima od stana ,oko nje 100tinjak knjiga ,još i prtljaga.Predator je otvorio vrata ,sa namjerom da zagrli jedinicu ,koju nije vidio akademsku godinu.Nije bilo zagrljaja, čak se Predator prepao mračnog Clitorellinog pogleda.U stubištu, Clitorella je kleknula na opće zaprepaštenje i poljubila prag. Patetično, jeftino ,ali prokleto istinito.Predator je kao i uvijek bio na visini, unio je brojnu prtljagu ,,a ona je drhtavih koljena ušla u svoju sobu.Nije ništa pitao, ona je plakala .Predator kao Predator je odmah nazvao svoju frendicu ,vrsnu psihijatricu. Bila je razumna žena, rekla joj je, da je to šok povratka.Bio je.Dan poslije otišli su na ručak u Gradski podrum i sve je opet išlo, kao da se ništa nije dogodilo.A mnogo se dogodilo.Clitorella je imala pune oči suza, sada ,jučer ,kada je čula pjesmu.

Clitorella

Sjedi u velevažnoj dvorani Clitorella i sluša, ali i gleda velevažnog profesora, bez kojeg nema ništa. On je zakon.Gleda njegovu besprijekornu bijelu košulju i misli si.Gdje je gospođa od velevažvog profesora, koji osim rada na fakultetu, nema pojma što se u njegovoj vlastitoj kući događa. On čita i piše i ništa drugo. Clitorella je sigurna da pojma nema tko kuha ,pere,čisti, pegla te nesretne košulje,koliko ima djece, pa nije to njegova briga, to nosi njegova supruga-žena,to će Clitorellu odvesti zaista u ludilo. Takav akademski mag predavao je predmet koji je bio uvjet za upis godine , uopće za sve, danas pripada sjećanjima i mlade generacije ne znaju niti što znači njegova kratica. Uvaženi Akademac je svoja isto tako uvažena, veleumna predavanja držao petkom od  16-19h, tako da zezne sve stdente za početak vikendaškog ludiranja i one “putnike”, koji zbog hrpetine nekorisnih gluposti nisu mogli na svoja prometala i kući.Studenska kantina nije kao što izgleda danas, poput elitnog restorana. Bila je “stajaća”, svi su u gomili stajali, jrli i komentirali, imalo je to jednu manu, nisi znao tko ti stoji iza leđa. Clitorella je svojim operno izvježbanim glasom izjavila da je akademac jedan isfrustrirani idiot. Žačuđeni i preneraženi kolege ,ispred nje razrogačili su oči, jer su oni vidjeli spodobu koja je bila iza Clitorelle, naravno Akademac. Potpisala si je smrtnu kaznu, može vratiti indeks i ići prati stubišta. Kolega ju je uvjeravao, neka pokuša izaći ipak na ispit, da se ne predaje bez borbe.Naravno da je Clitorella popadala na svim rokovima i ostao je još dekanski rok. upisi do 12h, a ona ima fatalan ispit u 9h. Prestrašena, stoji u hodniku, pred akademčevim vratima, na rubu suza, ode godina, zbog bedastoće. Izlazi akademac , uzima indeks i reče joj neka ga pričeka, jer mora još nešto obaviti. Čeka clitorella, čeka, njega nema, idu minute idu sati.  Tamo oko 1150. ,još 10 minuta nema šanse niti da odgovara, niti da se upiše, na rubu suza, evo Akademca, daje joj indeks i nema ju nikakve namjere ispitivati nego kaže.”Kolegice izvolite indeks ,pa se snađite, uostalom ja vam ne bih trebao biti problem ako sam idiot!”.
Vuče se Clitorella aulom fakulteta i razmišlja kako će Predatoru pred oči.

-Predator, pala sam godinu.

-Krasno, a zašto, pa sve si položila.

-Je ,Akademca nisam, rekla sam mu da je idiot i eto.

-To se baš nikome ne govori, konačno ti je netko stao na jezičinu, porazmisli malo što ćeš sad, baš i nisi u zavidnoj situaciji.

Ode Clitorella u svoju sobu(akademski svinjac) i onako iz navike otvori indeks i prenerazi se. Upisana četvorka i upisana godina. Dok je čekala Akademca, koji je jako dobro znao što odlična studentica proživljava, odlučio je da joj to bude kazna, s indeksom je otišao u studensku službu upisao je i vratio indeks znajući da ga neće odmah otvoriti. pa da, lekcija iz specijalnog, psihološkog rata. Vrlo učinkovito.

-Akademac je fer, a ti si neodgojena bezobraznica, to je doduše kao da sebe psujem, ali daj se potrudi i pazi kaj govoriš ,rezimirao je Predator, odahnuvši,  skoro kao i Clitorella.

Iduće godine je bila na svakom predavanju i dobrovoljno napisala par seminara, na opće zaprepaštenje kolega.Toliko se truditi za najgluplji predmet. Nju je koštao lo skupo.

-Vidite kolegice, vaše su mogućnosti nesagledive, ali i moje, prokomentirao je Akademac na kraju godine i upisao odličan.

Clitorella

Špageti. Čarobna riječ za djecu, koja ih uglavnom silno vole i božanstveno natežu po čitavoj prostoriji ,jer ih ne znaju jesti, odrasli koji se prave važni, kako to znaju pa petljaju sa žlicom i vilicom smotak ,koji onda jedva uguraju u usta, špageti svih vrsta , sa svim mogućim dodacima, noćna mora za , uglavnom žene na dijeti, po brojnim gradovima razne “špageterije” i ne znam što. Sve je već viđeno,  pojedeno i smotano, a, da li su glavni specijalitet Clitorellini i, famozni “crni špageti” poznati??

Naime, u neka dobra ,zlatna, bajkovita vremena, Predator je brinuo o Clitorellinoj pozamašnoj količini  garderobe. Clitorella se samo znala oblačiti i presvlačiti par puta dnevno, a tko to slaže  ,pere, glača, nije ju bilo briga.O glamuru se netko mora brinuti, njezino je da ga nosi.

Jednog popodneva ulazi preneražen Predator , bez kucanja u Clitorellinu sobu, baš se spremala van i bila polugola.

-Slušaj, što je ovo? Pokazuje Predator nešto crno ,tanko među prstima?

-Ne znam, daj da vidim, obrecne se Clitorella.

-Predator moj, to su gaće!

-Kakve gaće, pa to su nekakvi crni špageti, što da s tim radim, nije niti za krpu, premalo je.

-Ne baciti, košta skupe novce!

-Kaj?, ovi cni špageti.

-Daj prestani to se zovu” tange”.

-Tange su ovo što ja jedva držim između dva prsta i to su usput i gaće?

-Da.

-Bože moj, nekadse dupe nije vidjelo od gaća ,a danas se gaće ne vide od dupeta, mudro i rezignirano zaključuje Predator i s gađenjem baca skupi odjevni predmet na hrpu rublja.

-Znaš, da sam ti ja ljubavnik (hvala bogu da nisam), da te skinem i da vidim” to” na tebi, prošla bi me svaka volja. Siroti današnji momci, žali Predator, mladu generaciju i vjerojatno s nostalgijom razmišlja o pojasu nevinosti i lokotu.

Clitorella

Most. Most je nešto za Clitorellu što povezuje, razdvaja, mjesto na kojem se ljubi, sastaje, plače i čuva ispomene. Davnih dana tramvajske pruge revolucionarno su se okrenule “zagrebačkoj spavaonici” i Zagreb je provozio svoja češka javna  prometala preko Save. Bila je to senzacija za sve , pogotovo za još jako mlađahnu Clitorellu. Što će se dogoditi, kada trmvaj dođe i prijeđe most. Imala je mnogo prijatelja u Novom Zagrebu i uvijek se veselila i nekako očekivala taj trenutak da tramvaj krene i prijeđe preko mosta. Andrć je svojoj “ćupriji” dao nobelovsko značenje, što i zaslužuje. Most je u ljudskom srcu tajno mjesto, gdje se nešto nažalost ili urušava ili povezuje ili je uspomena poput srebrne niti ,za čitav život. Most tješi. Clitorella je na nebrojenim stipendijama bila žrtvom jake nostalgije. Karlov most u Pragu, je liječio, šetala je po mostu i odagnala tužne misli .

Most preko velebnog Dunava u Linzu je Clitorellino omiljeno mjesto u tom gradu. Bijesni je podugi niz godina sezonski radio u Linzu, a Clitorella je nebrojeno prošla mostom, u mislima plešući bečki valce, zadivljeno gledajući u  u golemi Dunav.

U tugama, duševnim tamama i bezdanima, most je taj koji se urušio stjecajem okolnosti, životnim tragedijama i nedaćama, onako kako kaže Veliki vezir, nešto što životno iskustvo ne može da zaliječi. Tu je tajna. Most je tajna.U Clitorellinom srcu jedan urušeni most je tajna.

Sjetila se Clitorella i Salzburga, grada na bezbrojnim mostovima, sjetila se,  jer je gurala kolica sa malim Zlatekom , koje je vrištalo, pljeskalo ručicama, gledalo brodiće i odrastalo. Njegovi prvi koraci pretrčali su salzburški most.  Rijeka nikad nije ista….sve teče…..Rijeka plavi i kažnjava, sjetila se Clitorella ,kada je Salzach skoro poplavio alpski dragulj ,a mostovi su bili zatvoreni, jer ih je podivljala voda zapljuskivala.

Postoji veleleban most ,koji ju je kao dijete zadivio, u južnoj Francuskoj, kao da je čula nebrojene rimske legije kako prelaze preko njega.

Mostovi su da se grade, a ne da se ruše. Cliroellu više boli srušen most, nego sravnjeni grad. Mostove treba njegovati, na mostovima se ljubi i zaljubljuje, “Mostovi okruga Madison”.Sve urušene mostove u mislima, treba ponovno sagraditi. Život jednostavno treba” premostiti”.

Clitorella

Clitorella je završila školu za odgojitelje u vritću i imala nakon toga obveznu praksu. S obzirom da je bila jako mlada i bez obveza, zapao ju je vrtić na kraju grada, u tada radničkom naselju, gdje nema radnog dana i noći. Prvom tramvajskom linijom  u mrklo zimsko jutro vozila se Clitorella s radničkom klasom na praksu, ljuta, umorna i pitala se što će to kome, blago bogatima i što ona zapravo u 4.30 radi u tramvaju za periferiju. Do okretišta. Obrela se u nekoj pustoši, prepunoj tvornica i jedva zapazila nisku zgradu, s jednim osvijetljenim prozorom. To je bio vrtić. Lupa na vrata, kuca, ništa. Vuče se umorna čistačica i psuje, da tko to lupa, da je rana zora, da kaj već djeca dolaze??? Vidje Clitorellu.” Da li ste vi utvara , čudo, noćna ili što?”

“Utvara, nova,  dežurna teta na praksi!”,  izderala se Clitorella kojoj je već u 5h ujutro bilo dosta čitavog  dana. Jedva je ušla u ne tako loše opremljenu  instituciju. Djelatnica za fizičke poslove , poprilično joj je neljubazno pokazala što treba i gdje će doći krvopije. (valjda djeca). Nije se niti presvukla u crvenu kutu, crvenu, jer djeca vole tu boju, jedna umorna mati vodila je dvoje uspavane “krvopije” u vrtić. Snebila se Clitorella, pa kada je ta žena ustala. Ustala je davno prije Clitorelle , da djecu po ljutoj zimi izvuče iz kreveta i sama ode u tvornički pogon.

Do 6h je bila puna soba uspavane dječice razne dobi. Opipavali,  gledali novu tetu. Odjednom se na vratima sobe pojavi starica sa Malenim, dječakom od 3 godine, koji je spavajući hodao uz prabaku. Naivna i znatiželjna pita ju ,da zašto ona tako rano, pa ne ide valjda u pogon raditi..

“Ne idem dušo, ti si očito ovdje nova, ovo je Moj Maleni, praunuk, svi u obitelji su problematični, baka mu je umrla, roditelji piju i tuku se međusobno i tuku njega, htjela sam vam reći jer ste nova, da ima modrice, da ga malko zaštitite, djeca mu se rugaju, i ja ću doći zadnja, što je dulje tu  ,naime, tu ga ne  tuku, zato ga vodim rano i dolazim kasno. Baš ste mi nekako simpatični.”  “Samo hrabro Clitorella”, to si je govorila, ovo više nije zezancija ,ovo je život.

Što sa Malenim? Nije njoj lako, pedagoškog iskustva nema ,ima i sama 18 godina, što da radi, prirodno je instinktivne naravi, pa tako i pristupa djeci, tako je pristupila i Malenom. Mali brat, kome treba velika sestra, koja će ga štititi od udaraca, pogotovo ovih zbog kojih su mu ručice pune modrica. Pa otkud po ručicama? Postalo joj je jasno, kada je za užinu donijela pun tanjur jabuka, djeca razgrabiše ,a Maleni se bojao pružiti ručicu. Da, kod kuće nije ništa smio sa stola uzeti, pa  ako je uzeo dobio, bi  dobio po rukama. Isto je bilo “tragično”, kada je slučajno prolio šalicu sa mlijekom, pokrio je lice rukama, ,dok se Clitorella približavala da izgladi nezgodu. “Ne boj se, pa kaj? Kaj ja sve doma prolijem, a vidiš ,velika sam!”, reče Clitorella. Maleni ju je u čudu pogledao i nasmiješio se. Tako je iz dana u dan Clitorella poput detektiva otkrivala situacije kada je Maleni bio kažnjavan. “Samo hrabro Clitorella” ovo nije zezancija, ovo je tuga pregolema. Počela je u svakoj situaciji nekako nasmijati to dijete, koje je bilo već dio njezinog srca i života i svakodnevnice i posla. Dijete, bez kojega si dan više nije mogla zamisliti.

 Clitorella neopterećena, spontana, brzo je upoznala djecu igrala se s njima,primijenjivala svoja teoretska znanja, svi su je voljeli, postala je poznata po svojoj crvenoj kuti, malo neobično zaigranom slobodnom ponašanju, koje baš stroga pedagogija nije tolerirala, ali ravnateljica je uvidjela, da se Clitorella istinski s djecom malko neobično bavi i djeca su sretna, a roditelji zadovoljni. Pomalo su se navikli na djetinjastu divljakušu, novu tetu Clitorellu,  kojoj je samoj možda mjesto u vrtićkoj grupi,  ali što je bilo najvažnije i najteže i najbolnije, zavolio ju je Maleni i ona njega. Nekako je uspjela Malenog svakodnevno očuvati od zadirkivanja, igrala se s njim, sjedala ga u krilo, mazila ga, milovala njegove istučene slabe ručice i doma cviljela Predatoru.Pa, pas mater , kako mogu, prokleti ljudi, , tući djecu bez veze…….

Predator joj je odgovorio:”Dobro došla u stvarnost, život nije perivoj, tebe je trebalo više mlatiti, pa bi se manje čudila.Za razliku od malenog bilo je razloga da te ubijem.” mudrovao je Predator i sam zgranut Clitorellinom pričom s posla.

Predator kao Predator vidio je da to ne bude dobro završilo, jer njegova jedinica ne zna odvojiti posao od srca. “Mila, ti ne možeš promijeniti svijet, postoje socijalne službe, Maleni nije tvoje dijete, on je jedno od mnogih. Ti si odgojiteljica, ne mama Malenom, svima si.” Badava. Dijete se uz Clitorellu oslobodilo, počelo se smijati i igrati s drugom djecom. Prabaka nije mogla doći k seb, izrekla je fatalnu rečenicu:” Teta Clitorella, uzmite ga k sebi?”  Clitorelli  je danima  to išlo po glavi, da se usudi Predatora  osobu na položaju upitati, može li se Maleni posvojiti i kako?

“Predator, posvojit ćemo Malenog, ti si  faca , imaš veze, imamo sve, imat ćemo Malenog!!!!” zaurla jedne večeri optimistična Clitorella.

Predator je pušio svoju obrednu cigaretu i pozorno, smrtno ozbiljno promatrao jedinicu. “Mila to je nemoguće, ne želim ti parati srce da počnem od početka s objašnjavanjem, ili dođi k sebi ili promijeni zanimanje!” “Zašto ne,  zato što imam samo 18 godina, nisam udata, nemam posao za stalno, nemam ništa što vrle službe traže ali imam ono što Maleni nema , ja ga volim svim srcem  i kakva je to država, da  li to nije jedini kriterij da se djeca nekome daju na posvojenje? Pa imamo stančinu, imamo novaca, imamo srce,  imamo volje, volim Malenog!!!!!!” Prokleta papirologija i zakoni. Obrušila se nemoćna na sve institucije i Predatorove zakone, .

Jednog isto tako  hladnog mračnog praskozorja , bio je zadnji dan Clitorelline prakse. Pozvala ju je ravnateljica na razgovor, da li bi htjela u početku zamijenjivati, i uz rad diplomirati pedagošku akademiju i ostati možda za stalno. Toga jutra nije bilo Malenog.Tužno  jutro , prije svih došla je prabaka i rekla da su ga odvezli u bolnicu pretučenog  i da će ga dati u dom i oduzeti roditeljima. Clitorella se sledila. ”U dom? Nemoguće, tamo će ga tući, zlostavljati, neće biti mene, ja ga hoću, jadni maleni u dom????” , zdvajala je očajna Clitorella.Prabaka joj je  rekla da joj ne može zahvaliti na svim, možda jedinim sretnim danima do sada u njegovom malom životu, jer ga je prvi put vidjela da se smije. Stvar je i bivala sve teža, Clitorella se svakodnevno sve teže na kraju radnog vremena odvajala od Malenog. Maleni joj je trčao u susret, bacao se u zagrljaj, tužno mahao ručicom na odlasku “kući”, Malenog koji joj je volio navlačiti rub kute, koji je bio već sav očupan.

Prabaka je molila Clitorelline podatke, za svaki slučaj. Savjetovala joj je da ga ne traži i ne posjećuje, da će to biti još bolnije. Clitorella je imala neki lančić oko vrata sa djetelinom, sebi za sreću, istog trena ga je skinula i dala za Malenog, da mu se da,….. da misli na njega i neka….više nije mogla ,rasplakala se……što da kaže…da ne može više vidjeti niti vrtić,  niti ništa bez Malenog….da ga neće vidjeti barem do 6. godine, kada djeca odlaze….”Maleni, Moj maleni….”, plakala je neutješno. Ravnateljici je rekla ,da hvala na ponudi , ona ide na faks.

Sjedeći na svom sadašnjem radnom mjestu , godina, jedan mladić dolazi do Clitorelle i pita ju , da li je to ona. Da se on nje sjeća , ali teško će se ona sjetiti njega, ali on ima uspomenu, koju je dala njegovoj prabaki, lančić sa djetelinom. Da je to bio Veliki Maleni to Clitorella ne bi nikad zaboravila, oči i pogled mu je isti, ta samo je i petnaestak godina starija od njega.  Bio je to Veliki Maleni.Maleni ju je zagrlio, bar dvije glave viši od nje i rekao da se nitko tako glasno i veselo ne smije kao ona, da bi je po smijehu prepoznao.

Iako je bio Maleni nije ju zaboravio.

Clitorella

Posvećeno svim malenima kojima život od početka “nije perivoj”.

Sjedi Clitorella u svom omiljenom kafiću, za “svojim stolom”, u svom kutu i piše. Na TV, neka tekma, ona pojma nema niti tko ,niti što se igra, niti ju previše interesira, iako čitava nacija luduje. Baš je za ludovati , dvadeset i dvije glupe nogometaške glavurde trče za jednom loptom. Eh, što je to sport i to za ne male novce. Mir i tišina, svi doma histeriziraju, ona i konobarica same.Pije kavu iz”svoje” šalice ,jer već metar godina sjedi i nešto piše na istom mjestu i osjeća se kao doma.Istina je ,da se danas može svašta čuti, vidjeti ,ali I DOŽIVJETI na vlastitoj koži i u “vlastitom”lokalu. Sjedi Clitorella, piše neki članak, leđima okrenuta ekranu od TV-a . Odjednom upada horda mlađih srednjoškolaca, njih 20-tak, sa lancima,”bokserima”,urlaju, potpuno ludi.Došli nakon nastave navijati zajednički u birc.Dolazi jedan do Clitorelle i lupi svom snagom šakom po stolu.
Uplašena Clitorella pogleda ga i ima što vidjeti. Pred njom stoji spodoba sa prestrašnim izgledom zjenica i pogledom ,da ti se sledi krv u žilama, iz spodobe upravo”vrišti”nesaglediva agresija .Šuška sa lancima i lupi još jednom.Pomisli nasmrt uplašena Clitorella:”Pa što ovaj NIJE utrpao u sebe i obilato ti pri tome zalio?” Agresivac, zapravo “humanoidno sredstvo “progovara jezivom intonacijom:”Što je droljo, ti tu neki k….piskaraš i je….ti se za naše koji ginu za medalju? Ubit ćemo sve takve kao što si ti i tebi slični!!!” Clitorella se počela tresti, nema druge mora situaciju okrenuti u svoju korist , jer njih je 20 pod sredstvom ,naoružanih i potpuno izvan sebe, a ona sama .Ostali su se počeli približavati stolu,konobarica je u međuvremenu zvala 92. Clitorella u neopisivom strahu, zgrabi “sredstvo ,koje govori “za ruku, čelično i tresući se progovori:”Gle, kako se tresem, ne mogu gledati, toliko me živcira tekma, samo slušam, toliko se uzrujavam, DA NE MOGU GLEDATI!!!!” Isuse, upalilo je. Spodoba se okreće društvu:”Dečki sve je u redu, gospođa je za naše!”Clitorella se neprimjetno izgubila iz lokala ne plativši , kad je prešla ulicu, vidjela je policijska kola.Izvukla se.Drugi dan je došla platiti kavu, konobarica od jučer je bila na bolovanju ,zbog stresa.
Clitorella

Svaka čast najuglednijim svjetskim modnim pistama i metropola, ali najstroža je hodnik u Clitorellinom stanu, jer je iz svake perspektivi vidi Predator.
1.-Kuda ideš, zanemarit ću ptičje gnijezdo na glavi, prejaku šminku, a što je s tom minicom i kartonskim cipelama?upita Predator.
-Mama, idem na čagu u Samobor.
-Po ovoj hladnoći ,ovako ne možeš niti u stubište, obuci se.
-Kaj?da plešem u gojzericama i vunenim čarapama?.Idem autom.-Još i to, pa da se u promilčićima vraćaš doma. Glamur u vrećicu, i marš na bu, zbog ovakvih bus vozi svaki sat čitavu noć, od Remize klimpaj do doma.
2.Izlazi ponosno u novim tajicama iz sobe Clitorella.
-Što je ovo, čarape imaš, ali si zaboravila haljinu ili suknju.
-Mama to su tajice, idem u grad.
-jedino kaj je dobro, to su ti noge .
-Pa da .
-Ovako gologuza nema šanse da ideš, ma idi(upotrijebi Predator atomsku bombu)
-Znaš u ovakvim uskim štramplicama, dupe ti je dvostruko veće nego što je.
Clitorella je kapitulirala, odjurila je u sobu i obukla džemper do koljena.
3.Zove Bijesni iz Austrije, kupio Clitorelli dar, poseban.Ženska psiha odmah misli na šmuk.
Otvara Clitorella dar,a kad tamo spavaćica.
-Koji je to drek, krpa za spanje?
-vrag mater, iz najskupljeg butika u Bad Reichenhallu. Birali smo čitav sat, najfinija.
-Pas rit i spavačica, ludi Clitorella.
-Koji će mi skupi ku..ac za spanje?
Počne bacati dragocjen odjevni predmet po kući ,urlati psovati, gaziti i sve ostalo.
Bijesni upitno gleda u Predatora, koji flegmatično promatra isto.
-Što je njoj.
-sliježe Predator ramenima, pa znaš ju , ona je ona.
Clitorella

Tamo, u nekim razredima gimnazije, uči se nekakvo logaritmiranje i za to trebaju neke knjižice, takozvane “logaritamske tablice”.Clitorella se slabo, jako slabo s tim snalazila. Baš kad je stari profesor otupio svoju strogost, ode u penziju i eto novog, mladog, nadobudnog, prozvali smo ga Faust. Dr. Faustus. Počeo je nesmiljeni teror, matematički teror. Najviše je patila Clitorella, sve pet, matka kolac. Drugi red, a ide matura, kvari se prosjek, idu prijemni za faks, a Clitorella drugi red. Faustus ju je imao “na piku”. Nisu jednom, od njegovog bijesa letjele po zraku, preko čitavog razreda njezine logaritamske tablice, zadaćnice, domaće zadaće tipa, jao i pomozi, kontrolni, testovi uz prestrašne komentare, da je svaka dlaka njegovog cucka sposobnija od nje. ,da kako to ne zna i ne shvaća. Budala, pa ona je samo plavuša. U isto vrijeme, Akademski zbor je spremao pod nemogućim, opet terorom ” Devetu simfoniju” u punom sastavu, oko 140 pjevača, dolazi slavni njemački orkestar i dirigira kultni(danas pokojni) dirigent,sa plemenitaškom titulom. Karata za koncert nije niti bilo u prodaji. Predator, s obzirom na funkciju je imao karte za sebe i svoje “kokoši”,i  Clitorella  dvije, zlatom se plaćaju. Svaki Goranovac dvije. Razvio se biznis i licitacije, kome karte prodati ili uvaliti za lavovske usluge .Načuo Faustus da njegova” matematičarka” pjeva, a on ima komada, kojeg treba impresionirati. Odlazak na taj koncert je imao doslovno fatalno značenje za njegov bogati emocionalni i privatni život. Pod nekim satom Clitorella bijaše pozvana u zbornicu. Faustus sjedi sam za dugim profesorskim zelenim stolom, Clitorella i sad osjeća  mirirs zbornice, kao Proust kolačiće.  .Kratko malo, pita, da li ima koju ulaznicu za koncert. Cijena nije u pitanju. Clitorella dahne:”Cijena su logaritmi……” Dobro.Pruži ona dvije , toliko vrijedne ulaznice i ide hodnikom, ljuta, mogla ih je unovčiti, što ima sada. Ništa.Prošao koncert.
Školska godina ide kraju, sprema se veliki test iz matematike, naravno  i logaritmiranje. Dobije od Faususa test sa zadacima i nešto joj na dnu stranice privuče pogled, rješenja, napisana svojeručno fausovskim rukopisom. Lijepo je sve prepisala i na opće zaprepaštenje dobila vrlo dobar i tako je zaključeno, (odličan bi bio sumnjiv). Ipak Faustus nije zaboravio dogovor u zbornici.Kasnije je saznala ,da je sretno oženjen sa dotičnom. Oda radosti!!!! Trebala mu je pjevati Wagnera i svadbenu koračnicu.
Clitorella

Poludio Bijesni za nekom bižuterijom, koja ne izgleda loše, čak štoviše, atraktivna i atraktivno skupa. Na njoj su magneti, koji sve liječe, nesanicu, bolove, depresiju… Osim bižuterije postoje broševi ,u obliku srca i stavljaju se na odjeću, ali donji dio mora biti u dodiru sa kožim na mjestu gdje boli.Kupio bijesni narukvicu, pa izgleda kao “bijelosoknić,” iz pasivnih krajeva susjedne nam države, okitio Clitorellu, hajde narukvica i perle s magnetom, ali i srčeko. Ono ide na gaće, u vrijeme ,kada se žene malko mjesečno pat, ali može i inače.. Crkla Clitorella ,pa da na crne tange, najmanje moguće, natandrči srčeko, pa osjeća se OKOVANOM. Mora se, da se zatvori energetski krug.Zamislite smijurije ,da ju pokupi Hitna i vidi taj ukras na gaćama,izgleda presmiješno, a nevolja je, da ona ne nosi gaće ,bar pola godine.Izgleda seksi, kada se na haljinu ili suknju to pričepi na određeno mjesto. Srčeko je na pravom mjestu. Šeta ona tako, haljina joj se ljetna plete oko nogu, ali srčeko je na “bolnom” mjestu. Gleda nju neki muškarac, koji je došao po dječju lewktiru i upita je, da ji je to putokaz,ili da umjesto magnetnog srčeka stavi prometni znak “obavezan smjer”.

Clitorella

Tako jednog ljeta, po običaju Clitorella se nije previše zamarala oblekom za taj velebni posjet. Glupe žene, oblače najfinije donje rublje, pa ne budu to imale na stolu, možeš imati i usrane gaće, tko te pita. Neoprezna ,kakva je inače, obukla je zabunom hlače-haljinu, zapravo izgleda kao haljina, ali donji dio su hlače, naravno u jednom komadu, kad skidaš ,moraš sve, nezgodno je i u wc-u. Došla ona ,i odjednom ,tajac. Pita doc, da kaj je ,pa sve je po planu.”Gospon doktor, ja se moram čistam skinuti imam nepraktični dio garderobe”  “Pa kaj, ja sam doktor, skidaj sve, koga briga, ja sam doktor!!!!!!!!!!!” Nema druge skinula se Clitorella, kao od majke rođena, doc mrtav hladan, zapravo nije se usudio smijati, jer mu je Clitorelle bilo žao, ipak joj je bilo neugodno. “Pa kaj, gola si, dobro zgledaš, kada si već totalno gola, može i pregled grudiju, sve odjednom ,pa si mirna”. Tako je Doc znalački isprešlatao totalno golu Clitorellu, i nakon što se obukla prasnuo u smijeh. “Čuj Clitorella, kao prvo previše se pereš, premalo se trošiš, isto tako, nisam baš često viđao pacijentice koje su crnke po glavi ,a između nogu skandinavske nijanse, ,moja dijagnoza je, da ti pod milim bogom nije niš i da buš nam svima hodala iza lijesa, pa se pobrini i za crni glamur.”Čuj, pa kaj se sramiš, malko sam te pogledao “nedoktorski.” Situacija je bila doslovno groteskna, rekao je ,da lijepo moli Clitorellu, da mu dođe uljepšati Božić, da ga interesira, kako će to izvesti. “Doktore jednostavno. Bunda i taksi. Ispod bunde niš. “Tebe se ne može iznenaditi, ali ti možeš sve oko sebe.” -po mojoj dijagnozi 100 ti ne gine.

Clitorella