Clitorella

Iako je mislila da je sve naučila, nije. Ima bezbroj situacija s kojima se ne zna nositi. Emotivno je ranjena, uskraćena, ogoljena i to je teret koji mora nositi čitav život,, ili  dok ne sazna i ne odbaci teretie prošlosti i započne novim životom. Nikom to nije jednostavno, netko se miri, netko se prodaje, netko se bori sa vjetrenjačama, Clitorella se bori, možda na teži i neefikasniji način, ali je sigurna ,da će joj se pokazati rješenje da bude istinski sretna. Pitanje sreće ostavlja filozofima. Clitorella  konačno mora savladavati svoju svakodnevnicu ovako, onako ili nikako.

Jedno je sigurno, ona ima svoj stav, svoje mišljenje, svoje prioritete, svoju osobnost, koja se uglavnom “kosi” sa svima oko sebe, ali to je jače od nje. Na kraju, rekli bi takozvani novopečeni lingvisti i političari u “konačnici ” je pobjeda njezina. Možda ju ne doživi, mnogi nisu svoju slavu i potvrdu vrijednosti doživjeli za života. Ona ne odstupa. Clitorella ne odstupa od svojih ambicija, od svojih propusta, od svojih stavova od sebe, mada joj je  skoro pa “EU” za vratom. To ima nesagledivu cijenu, koju ona uredno plaća i glača nabore nerazumijevanja okoline, užasa buđenja pod aparatima, užasom grižnje savijesti i suza, užasom vlastite nemoći da savlada sve , a svemoćna nije,  iako se mnogo puta tako osjeća. Zvuči utopijski ili paranoično.

Nabori uskogrudne,” primitivne” , naizgled demokratske okoline su nepobjedivi. No, koliko se može ono malo, ona će “ispeglati”. Daska nekome nedostaje u glavi, nekome je dovoljna ona iz Getroa za 75 kn.

Sablažnjena je . Sablažnjena je ,jer je sticajem okolnosti bila u zdrastvenim ustanovama i ne nasjeda jeftinim floskulama, parolama, ljudima,  koji u  čitavom svom radnom stažu nisu promijenili jedan veznik. Mnoge bolesti su pred , ne tako davno,  50-tak godina bile su smrtonosne, danas se liječe bez problema, bolest je ista. Ima iste simptme, ali liječenje se unaprijedilo. Bolest ovisnosti je ista danas i pred mnogo godina., Ona je nažalost nužno vezana za socijalno-kulturološke uvjete,  pa nije jednako tretirana. Poznaje mnoge liječnike, čita po novinama, bombardirana je medijima , da se sakupljaju silna  novčana sredstva za skupe medicinske , aparate za suvremenu dijagnostiku, ljudi bježe, doslovno bježe,  na uže specijalizacije širom svijeta, i na svoj račun ,ako nema stipendije , svaka grana medicine upravo panično trči za napretkom, prevencijom, ranom dijagnostikom , što je sa psihijatrima!!!??? Nakon što su “odrobijali” svoje obvezne  četverogodišnje specijalizacije, po nahođenju,  po inerciji,  po nasljeđu , po nemogućnosti da uhvate prestižniju, (postoji armirana lista prestižnih specijalizacija ,koje imaju svoju cijenu ili status kamenjara),  postali su psihijatri. Shvatiti ljudsku dušu ,to je sigurno najteži posao. Pa nećemo dovijeka “Ich bin ist da ,  ich bin nicht da”.  Ginekolozi, kirurzi imaju nešto konkretno. Psihijatar mora biti nadaren.Mora biti human i moralan. To je jako teško u uvjetima koji to nisu, ali umjetnost i vrlina osobe je da to premosti. Mora on sam biti osoba , koja ispunjava mnogo više kriterije , osim nužnosti prihvata specijalizacije zbog roditelja,  bliže rodbine i daljih susjeda.. Samo na taj način može pokušati pomoći nesretnicima , koji trebaju njihovu pomoć. Njihov dijagnostički aparat ne košta milijune eura, zapravo košta NIŠTA ILI SVE,  a to je DOBRA VOLJA. TO NESRETNO PITANJE  ZAŠTO?  Oni se natrpavaju stručnom literaturom , uglavnom akademski, da se “nagrabaju” titula. Pacijenti glavinjaju pod psihofarmaticima, kao , “ sami su si krivi”,  pogotovo ovisnici, oni su zapravo legalni pokusni kunići za kojekakve terapije, statistike, novinarske kolumne, bombastične naslovnice, dobar  paravan za biznis, stjecanje slave, pogotovo su pogodni kada u trenucima slabosti mogu biti doslovno poligon za iživljavanje  od socijalnih radnika do primarijusa, po principu “zgazi do kraja”, nije za drugo. Nisu jake ličnosti ,tko im je kriv.  Da su jake, ne bi bili ovisnici. Koji paradoks , Clitorella zna toliko vrijednih ljudi, koji su u jednom trenutku  krenuli “krivim” putem. Pa što?. Tko je nevin, neka prvi baci  kamen.  Ono što Clitorellu muči je osobno je ona. Citorella je puno bolji psihijatar nego mnogi. Radi u biblioteci s ljudima raznim, čitaju razne knjige u razne svrhe, knjižnica  je u blizini psihijatrijske klinike, dolaze doktori i pacijenti, terapeuti i čak svećenici  i nju pitaju za literaturu. Nju? Pa ako uzmemo u obzir, nema podobnije osobe, ona je pacijent i psihijatar i bibliotekar . Clitorella detektira po razgovoru, željama, vraćenim knjigama,  profil korisnika, zbog toga je obišla mnoge seminare na temu biblioterapije, radi na poslijediplomskom studiju u namjeri da nauči što više, mnogi korisnici uz knjigu trebaju razgovor, jer nitko ne pita , zašto? Izabere i preporuči najbolje onom korisniku koji isto na neki način traži “pomoć” u literaturi. Nije jednom bila doslovno ugrožena , jer joj je skupina PTSP-ovaca sjedila na radnom stolu i provocirala ju , ovisnik o teškim drogama tražio literaturu za katarzu ili utjehu, a nju za razgovor, jer nema tko razgovarati s njim?  Ona????!!!!!  Djelatnica na rubu svega, djelatnica u knjižnici, kome još uopće i treba ta ustanova, ta sve je na Internetu. Sama zna kako izgleda prototip bibliotekarke, bolje da se  baci u kontejner za smeće. A što rade oni kojima je to osnovna vokacija, pardon, poziv ???? Samo zastrašuju, prijete se i sve su prije nego  li podrška, pomoć, liječnička pomoć, kao i svaka druga. Ovisnost je bolest koja se kupuje kao i svaka druga, izuzmimo maloumne parole da se bolest ovisnosti kupuje.  O tome je već pisala. Sve se kupuje svjesno ili nesvjesno pa i bolest. Bolesnik je bolesnik i treba  liječenje a ne degradaciju.

Kao što je prije spomenula, bolest je ista, ali  možda drugačiji  pristup je opasnost za okorjeli fašistički sistem, koji se primijenjuje na odjelima za ovisnosti. Nema ljudskosti, postoji ustaljeni” modus operandi”, nema izlječenja bez discipline. Nitko od vrlih gorostasa psihijatrijske misli nema volje niti razumijevanja, niti vremena (što rade u puste sate dežurstva, pišu knjige i prepisuju doktorate) da upita i sasluša ZAŠTO?. Nema individualnog pristupa, pacijenti se doslovno ne usude pokucati na vrata, jer dobiju na nos, što sad  hoćete, ovo nije birtija, trebali ste prije misliti . Nema volje za individualnim pristupom, da se možda ne otkrije, tko tu otkriva svoje slabosti?  Osim ako se ne plati privatna seansa  poprilično skupa.To ZAŠTO košta jednog Ikeinog naoko raskošnog naslonjača i mudraca u kuti, (ili  prestižnoj polo majci)  koji je Hipokrata zaboravio na pijanki iza promocije i nakon prve plave kuverte. Za svaku novu, možda sasluša pacijenta.

Clitorella

Ujedinjena Europa, globalizacija i svi pomodni termini, kojima se razmeću premijeri u vladama, predsjednici, pa sve do klošara na prvom Pelinkovcu u birtiji nisu ništa, naprema događajima. Jedno  je lamentirati , a drugo je doživjeti slavno ujedinjenje.

Clitorella već 2o godina” hodočasti” u Salzburg, provodi tamo mnogo vremena, pozna ga bolje od Zagreba i ponekad joj se čini da je pola života provela u tom alpskom glazbenom selu. Razvikan , običan alpski gradić, u kojemu se sticajem okolnosti rodio Mozart, njihov glavn”i izvozni proizvod”, već se mogu kupiti i muške bokserice oslikane crtovljem i notama iz” Male noćne muzike” ,  uz to  Mozart kugle i sve ostalo na istu temu. Kad netko Clitorelli spomene taj grad u kontekstu bezgraničnog divljenja, Clitorella slegne ramenima,  jer ne može uvjeriti ljude da je to jedna obična lijepo uređena mondena selendra , koja je postala turističko središte i  okupljalište glazbene elite i takozvane elitne glazbene publike, koja o muzici ništa ne zna , ali ima love. Biti viđen u  Salzburgu , pogotovo za vrijeme trajanja Salzburškog ljetnog festivala je pitanje prestiža  za susjede i malko šire.

Clitorellina dugogodišnja prijateljica već 20 godina živi i radi u Salzburgu. Njezin sin je istih godina kao i Zlateko, pa se one bez obzira na relaciju Zagreb-Salzburg , intenzivno druže i posjećuju. Opet  jednom  Clitorella je putovala u Salzburg legendarnim  vlakom “Lisinski” (voze još Mimara i Agram),  koji kreće u 21 sat i u Salzburg stiže u 4.10. Vrijeme dolaska je kraj vampirske smjene, ali njeznu Sanju  to ne može pokolebati da ju čeka na kolodvoru. Bolje je potrošiti noć za putovanje nego dan. Tako su velevažno Clitorella i Zlateko krenuli na put.

U dobra stara vremena su se neprestano izmjenjivali kondukteri, pasoška i carinska kontrola, prvo hrvatska, slovenska, austrijska, te već prije dolaska u Salzburg i njemačka, jer jeSalzburg  na samoj granici sa Njemačkom. Nema granice. Pa to je odavno i sam Hitler  nasilno ukinuo.

Svim putnicima je to išlo beskrajno na živce , te daj kartu, te daj putovnicu te pokaži prtljagu, ali sve ima prednosti, naime nema šanse da se prespava stanica i odredište u vlaku. Daleke 1992. godine Clitorelli se to dogodilo. Prespavala je Salzburg- glavni kolodvor, ali ju je probudila njemačka carinska kontrola ,te je sišla par kilometara dalje i na “lijepe oči” vratila ju je policijska ophodnja, koja je ionako išla u grad ,pa je Clitorella trjiumfalno došla u centar  Salzburga u policijskom kombiju.

Nakon napornog radnog dana i obavljenih svih obveza ušla je sa Zlatekom u doslovno prazan vlak, udobno se smjestila i uz malko nervoze, uobičajene, putne groznice ,koja Clitorelli uvijek dražesno digne Adrenalin krenula u noć, u nekom nepoznato, a ona sa iluzijom u već jako, jako poznato. Vlak je kasnio zbog nekog priključenja u Ljubljani 100 minuta (nije svako zlo, zlo) i u Jesenicama su se izredali stričeki u svim uniformama , i nakon toga  Clitorella i Zlateko su slatko  zaspali u praznom kupeu. Iako putuje, bioritam, ranojutarnji,  se ne mijenja, po običaju u to vrijeme ide na toalet te se Clitorella probudi u jurećem vlaku, sve u mraku, u tišini u 4.15. Nigdje konduktera, nigdje putnika, kratko malo, kao u horor filmovima, mrak i nigdje nikoga,  a ona doziva u svijest uopće gdje je. Kada je shvatila gdje je i kuda ide , uhvatila ju je panika, da nije prespavala Salzburg i sad juri punom snagom prema Munchenu, a možda i dalje. Gdje će ovo jureće čudo od vlaka stati??!!.. Oblio ju je znoj, suze krenule na oči, što će sad?  Gdje je?!   Odjednom vlak staje na pustoj stanici, isto kao u filmovima strave i užasa i Clitorella zadnjim snagama otvori vrata od vlaka ne bi li pročitala ime stanice. Ne vidi se jer je na kraju stanice u posljednjem vagonu.  Što sad,  ne usudi se izaći da vlak ne krene sa zaspalim Zlatekom u ujedinjenu Europu dalje, a ona ostane na stanici. To je najgora varijanta.  Na samu pomisao da vlak odlazi sa Zlatekom bez nje uhvatila ju je strava. Dakle treba između dva zla izabrati manje zlo.  Mora reskirati,  nema izbora, ostati sa Zlatekom u vlaku i čekati da krene, i u prolazu pročitati svoju kaznu za spavanje. Vlak je krenuo i sa neizmjernim olakšanjem je pročitala ime sela, ako nema  snijega pomodne kaljuže,  uglednog skijališta, u kojem je čitavu zimu cvalo proljetno cvijeće. STANICA PRED SALZBURGOM. Počela je panično buditi Zlateko, nositi kofer ka izlazu, po njezinim proračunima, koji su se pokazali točnim, za deset minuta bili su na odredištu. Vlak je nadoknadio sat vremena i na Clitorellinu sreću kasnio pola sata u Salzburg. Bunovna, nasmrt isprepadana ispala je sa Zlatekom na peron i nebo se otvorilo,  potrčala im je ususret njezina najdraža Sanja. Sva sreća da je vlak kasnio, Sanja ju je uvjeravala da bi ona zaustavila vlak , da nije Clitorella izašla iz njega, nije sve tako crno kako izgleda, ipak je to “veliki” grad i stanica.

Tako je to. Nema granica, nema kontrola nema ničega. Nakon Jesenica, mogla se odvesti do Sjevernog mora.To je jedna od  opasnosti  u životu od opće histerije ujedinjenja, vrlo jednostavno i životno, ne možeš zaspati u vlaku,  ako te stalno bude službena lica, ako postoje granice i kontrole. Clitorelli naravno nije palo napamet da uključi buđenje na mobitelu.Mobitel je na štedni savjet Bijesnog isključila.  Pouka: Ne putuj u EU bez buđenja na mobitelu.

Clitorella

Noćna mora svih kupača, senzacionalna izložba u Prirodoslovnom muzeju, omiljena tema National Geographic dokumentarnih filmova, nezaboravne “Ralje” i Clitorella.

Naime, svijet bi podnio  sve predatore ,naravno među njima jedinu i neponovljivu bijelu psinu, peseka  za surfere i režisere, ali ne bi dvostruku Clitorellu. Predator je tako u mladim godinama, glede nekih njoj, vrlo nekarakterističnih hormonalnih poremećaja, koji graniče sa retardiranošću zamišljao i poželio, da kad je već u drugom stanju ,da onda rodi blizanke. Ta ju je želja intenzivno opsjedala 30- tak tjedana (Clitorelli je zakinula desetak tjedana najlagodnijeg života) i rodila samo nju, na  opće razočaranje. Bilo je tu i praktičnosti, ako već rađa, neka to bude “za hasen”, pa onda dvije jednake curice. Horor. Na sreću rodila se samo Clitorella. Vrijeme je prolazilo, Predatorova suluda ideja je pala u zaborav, ali samo privremeno. Na stomatološkoj nekoj kontroli, Clitorellica je morala na ozbiljan pregled jer su joj primijetili dvije sjene u čeljusti i morala je još kao dijete na operaciju. Naravno da je nastala opće panika, bojali su se najgoreg, svaka sjena je karcinom. Razvalivši čeljust “ištemali” su dvije nakupine prekrasnih sedefastih pločica, koje je tada najpoznatiji stomatološki kirurg, primarijus, strah i trepet studenata  stomatološkog fakulteta dijagnosticirao kao duplu mliječnu čeljust, odnosno 20 zubiju u zametku viška. Zrgabio je pohlepno , karijeristički te zubiće, odnio u Pariz na neki simpozij i pobrao slavu. Clitorella se bunila, da joj vrate te zube, jer to je jezino ,ali ne, taj veoma rijetki stomatološkifenomen pripada nauci. Desetak godina kasnije, bolio ju je zub i naravno opet na slikanje. Nad rendgentskom snimkom strčali su se svi autoriteti maksiofacijalne specijalizacije, čeljusne kirurgije ,anatomi i akademici. Clitorella, koja je bila pred diplomom, morala je odgoditi obranu radnje.  Nemoćno je ležala na stomatološkom stolcu i zapanjeno zurila u opći metež, zvonjavu telefona i doslovno otmicu. Morala se drugi dan uprizoriti na Šalati, na kirurgiji, podvrći pretragama i operaciji. Bože, još jedna.

Zahvat nije bio bezazlen, trajao je 7 sati,. Ponovno su joj razvalili laloke i u poprilično jadnom stanju vratili nakon operacije u bolničku sobu, sa bezbroj cjevčica i sa brnjicom na ustima, naime toliko su izrovali čeljust, da su se bojali da ne pukne, pa dok se čeljusna kost ne oporavi ,jede na iglu i ima brnjicu. Dijagnoza je još bila nepoznata. Poprilično očajna i jadna, sa strahom je opipavala hladne žice na izranjenom licu,  zabrinuto gledala u bezbrojne podljeve, ljubičasta od glave do pete, otečenih kapaka. Jedva je gledala. Vijetnamski borci su ljepotani . Gubica joj je bila doslovno smrskana, znalački, ali smrskana.

Ležeći na krevetu, okrenuta prema zidu ,bojeći se pogledati i u vlastitu sjenu, evo primarijusa.

-Znate, vi ste fenomen, upravo sam razgovarao sa kolegom ,koji vas je operirao prije deset godina, našavši duplu mliječnu čeljust, odnosno zubiće , ja sam nažalost imao mnogo teži posao, ja sam vam morao iskopati iz čeljusti potpuno izrasle , nevjerojatne veličine i potpuno zdrave, zapanjujuće bjeline umnjake, duple. Nemojte očajavati, medicina napreduje, jednog dana, moći ćete si ugraditi vlastite zube umjesto umjetnih  implantanata. Nevjerojatno, ovi vaši ogromni dupli zubi izgledaju kao da smo na Pacifiku bili u lovu na morske pse , pogledajte i sami.

Na bijeloj gazi počivalo je podosta ogromnih bijelih kljova.

Izgled njezinog lica šokirao je i kirurga, pa je sestra donijela zaleđene kirurške rukavice omotane u gazu i zamolila je da ih drži na licu, da joj ono splasne, jer se brnjica neće moći skinuti zbog otekline, kada se led u njima otopi onda druge, one se već hlade. U tom zavidnom trenutku ulazi prava psina,  Predator. Stoji zgrožen na vratima bolničke sobe. Njegov smisao za humor niti  u najgorim trenucima nije zakazao, iako joj je suzica, prokleta bila,  zbrisala van, kontrole, u kut oka.

-Čuj, baš si mi  pitoma  u toj brnjici, morala sam čekati 23 godine da ti ju netko nabije na bezobrazna usta. Sada buš tiho neko vrijeme. Bila sam na razgovoru kod kirurga. Sve znam, i znaš mislim si, da sve ovo duplo kaj imaš u čeljusti, to je pripadalo tvojoj nesuđenoj sestri blizanki. Tako sam si željela blizanke, a rodila sam morskog psa. Budi sretna da nemaš recimo tri bubrega, dva želuca……

-Da ali imam i  dva dupeta, napisala je Clitorella na papiru, jer nije mogla govoriti, očajavajući nad “preženstvenom ” konstitucijom.

Predator se doslovno divio nad zubima koje je ostavila na noćnom ormariću vizita. Clitorella ih je sakrila, da ne ostane bez njih, kao davnih godina bez onih prvih. Ona će tu ležati, a netko će primati diplome i priznanja nad njezinim feomenom. Svijet i čovječanstvo imaju zaista sreću ,da ovom zemaljskom kuglom hoda samo jedna Clitorella sa osobinama morskog psa.

Nakon sve te stomatološke “niskogradnje”, uništili su joj zahvati njezine zube. Sada ima punu kutiju svojih zubi u polici i puna usta porculana u čeljusti.

Clitorella

Sad je Clitorelli stvarno dosta, otkad pamti da postoji, pune ruke su joj od školske torbe i dodataka po rukama u obliku fascikala, papira, knjiga koje ne stanu ni u kakve torbetine, već u njezin zagrljaj. Čudno da nakon tih pustih godina školovanja nije dobila neki  ortopedska ” iskrivljenja ”kao (zamrznuto rame, teniski lakat, sobaričino koljeno, mišja šaka- nova informatička devijacija) ona bi mogla dobiti” akademski lakat”, ” knjižni zagrljaj” od položaja ruke u kojima je vječno nosila papire skripte i knjižurine. Takvo joj je i danas radno mjerto. Čudno da joj ruka već nije  otpala. O beskonačnim hrpama istog akademskog smeća u stanu da ne govori. Sve treba ekološki pobacati, ali ona je tip hrčka, u smislu, nikad se ne zna kada će trebati, nikad. No, ta je riječ u njezinom rječniku upitna. Tko zna osim ne ću ili neću, ne mam ili nemam, možda će biti i ni kad. Dakle, papire ne baca nikad. Jedno popodne je nešto tražila.

Sjedi na hrpetini,  koja je stara svojih dvadeset pet godina, kiše od prašinetine, grinja i mogućih gmazova, koji bi mogli isplaziti,  naiđe na neki svoj stari dnevnik, bilježnicu u koju je , još vjerujući u neki sretniji valjda život, bilježnicu u kojem su bile prepisane brojne pjesme, poglavito Jesenjinove. Htjela ju je već baciti iz ruke, jer to, nije bilo to, što je tražila, ali je u toj teci bilo među listovima bilo  nešto kvrgavo i već se uplašila da je crknuto neko” stvorenje”. Odvaži se i okrene list da pogleda.

U prvi mah joj nije bilo jasno što je to. Nešto požutjelo, nekad bijelo, poput prešanog cvijeća (herbarij je u drugoj hrpi), što je to. Požutjeli til, neke kuglice…..stara konfeta, svjedok nesuđenog Clitorellinog mladenačkog vjenčanja” iz snova”.

Davnih godina , na pragu zrelosti, kronološko-pravne, dakle 18 godina starosti, Clitorella se gubila u “ljutoj” ljubavi. Mladenačkoj, neiskvarenoj, onakvoj kakve sve jesu. Jednostavno, ljubavi. Taubica je bio 3 godine stariji, završio je tehničku školu, bavili su se ponešto neuobičajenim sportom, pogotovo  za žene, streljaštvom. Clitorella je obožavala taj sport, puške, oružja, upoznala mnoge pripadnike suprotnog spola , među njima i Taubicu. Bilo je neko takmičenje, trenirala je kao luda, naravno s ambicijama da osvoji neko odličje, ali bilo je u i drugih motiva, osim strogog pogleda trenera, iz kuta dvorane gdje se treniralo vidjela je neki čudan odbljesak naočala, neki pogled iza stakla, neki pogled koji ju je zbunjivao, zbog tog pogleda nije baš mogla niti pucati precizno. Tresle su joj se ruke, koljena su klecala. Simptomi svima vrlo poznati, Clitorelli tada sa nekih 15 godina nešto noviji, ali shvaćala je da se nešto događa. Samo što? Dogodila se ljubav. Protiv te bolesti nije nitko cijepljen.

Ljubav je uvijek jača od razuma, počinje isto tako uvijek bezazleno i romantično. I Taubica je bio u prelomnim godinama, tada maturant, a ona tek na početku gimnazije. Sve je to bilo jako “opasno” ,  jako zanimljivo i nezaustavljivo. Sa prvim gimnazijskim danima počela je Clitorellina ljubav života. Kako to već biva,  prvi sastanci, poljupci, nestrpljivo iščekivanje da prođe zadnji sat, dežurna ekipa  u razredu ,koja je sjedila do prozora, obavještavala je Clitorellu da li  ju čeka ili ne pred školim. Idilu je na godinu dana prekinula, ili je barem to pokušala JNA, ali oni se nisu dali. Clitorella ima u podrumu preko tristotinjak pisama. on je dobio isti broj, samo tko zna gdje su njegova( u recikliranom obliku).

Trenirala je opako, učila je opako, jer su to bili uvjeti da se idila ne prekida. Predator je tražio ocjene i već je bila toliko pametna da zna ,ako će sve biti u redu, ona će moći Taubicu voljeti do kraja života.Gomilale su se petice, diplome i medalje, ali su se gomilali i zagrljaji i poljupci i zajednička putovanja. Bili su nerazdvojni.

Nakon mature, Taubica je otputovao na neko natjecanje i Clitorellu je njegova mnogo starija sestra sa svojom prijateljicom oblačila u vjenčanicu. One su se s njom igrale kao sa Barbikom. Naime, Taubica i Clitorella su se htjeli vjenčati ,nakon Clitorelline mature.Obukle su je kao Dianu. Svijet nikad nisu, niti neće prestati potresati scene tog kraljevskog vjenčanja. Kada su je nakitile do kraja, Clitorellu je oblio znoj, postalo joj je slabo. Pripisale su to ogromnoj haljini, bar dva puta težoj nego ona sama, vrućini , jer je kolovoz bio u svom elementu, uzbuđenju,  pa su je brzo oslobodile  krinoline iz snova, koju će krajem rujna nositi, kako rekoše” kraljevskije” , nego lady Di. Da se ne zaboravi taj trenutak fotografirale su je i dali joj jednu konfetu iz prepune košare ,koja je isto bila pripremljena.Konfetu je vratila i rekla neka joj daju košaru nakon ceremonije.Košara je bila raskošna poput haljine.

Život ima svoj scenarij, Clitorella ima svoju sudbinu. Život je prečesto nemilosrdan. Nije vrućina, niti kolovoz, već je Clitorella bila trudna. To je bilo jednako prirodnoj kataklizmi, globalnom zatopljenju, tsunamiju, razornom potresu, koji nije zabilježila Richterova ljestvica. Nije bilo pogovora, vjenčanje može, ali ona mora studirati, diplomirati, to se uz dijete ne može!Premlada za majku i za vjenčanje i za sve. Dovoljno prekaljena za studenticu, karijeristicu, bezobzirnu zgodnu mladu ženu, koja će proždirati muškarce, a ne stati pred oltar već sa prvim “Romeom”.To je bilo opće mišljenje Clitorelline okoline.

Clitorella nije bila u tom trenutku spremna se suočiti sa brakom i trudnoćom i studiranjem i…. , previše za nju, kojoj je to bilo prvo životno iskustvo. Da li se danas opravdava?  Ne zna. U uglednoj bolnici, tada najugledniji specijalist  je “uklonio”  problem. Naravno, sve je bilo pod kontrolom , fizički bezbolno, s liječničke strane čak je bilo pokušaja da se ublaži psihički šok ,koji je proživjela. Čak se ugledni liječnik zabrinuo za Clitorellu i uporno nagovarao Predatora da se sve odgodi. Predator ,koji nije imao milosti. Prvo studij, a onda može na Mjesec  ,ako hoće. Kakve su to gluposti, vjenčati se sa 18  iz ideala . To nikad ne završi dobro i to se treba prekinuti, prevladati i zaboraviti.  Taubica , jako mlad i krhk ,kao i ona, pokušavao ju je uvjeriti ,prvo,  da oni to mogu. Što se s njom dogodilo, ona isto dan danas ne zna. Nije tada mogla plivati uzvodno. Prevelik pritisak i prejaki argumenti, nažalost tuđi. Taubica se nije dao, ali je Clitorella pokleknula.

Njezina jedinica, ambiciozna i pametna djevojka ,kojoj je život, svijet, karijera, još mnogi udvarači  pod nogama i sve na svijetu,  zakopala bi se odmah u brak i u  pelene!!!!!??????

Nesigurnim korakom, uz pratnju zabrinute medicinske sestre, obješene kose, koja je izgubila sjaj i neukrotivost,kao i ona sama,  po kojoj je bila poznata, vukla se stepenicama zagrebačkog rodilišta(koja ironija). Na klupi  ispred bolnice je sjedio je očajni Taubica. Uvjeravao ju je da će se vjenčanje održati, da će ona diplomirati.  Pa imat će još djece koliko im srce želi. Da moraju ostati zajedno. Pružio joj je buket cvijeća.

U Clitorelli je” puklo”. Htjela je ostaviti njihovu ljubav neokaljanu životnim okolnostima. Htjela je zaštiti bajku, jer o čemu bi ona sada pisala da to nije učinila.Ta mladenačka bajka postala bi brak i život ,kao i svi ostali.I izgubila bi svoju čaroliju nedoživljenog.Gleda Clitorella ostarjelu svjedokinju, da li je to slika njezine duše danas? Da li bi bila ista da su je bacili  njoj ispred crkve? Prednost te starine u njezinim rukama i u njezinim suzama je ta,  da je priča, bajka završena prije nego je počela.

-Taubica, sa cvijećem se dočekuju žene sa djetetom u naručju, sarkastično je rekla. Riječi su joj bile oštrije od britve.

Taubica je shvatio. Dao joj je konfetu, ugurao u džep. Ona to nije primijetila, taj čas. Dan poslije, napipala ju je , čekajući u redu budućih brucoša ,čekajući da preda upisne papire i dobije indeks, putovnicu za miran uspješan, savršen život. Opet ironija. Koliko to košta? Te životne cijene nije bila tada svjesna, kao niti kada plaća kreditnom karticom, misli , ima iluziju da je badava, ali računi, svi računi dolaze kad-tad na naplatu.Struja, voda i…… život.

Sjedeći na podu, vrteći po prstima neku smežuranu tvorevinu tkanine i osušenog cvijeta, shvatila je da nikad neće saznati odgovor na to pitanje kako bi živjela  i da je to velika sreća. Neki put su neodgovorena pitanja mogućnost za snove.

Clitorella

“Ako nemate kruh, jedite kolače…”, to je povijesna izjava francuske carice Marie Antoinette upućena gladnom puku. Ona i nije nije slavno završila, jer joj se glava otkotrljala u košaru za vrijeme Francuske  revolucije, Clitorelli  su kolači spasili život.

Kao što je opće poznata stvar, Clitorella je ,jednako putovanje. To bi mogli biti sinonimi, nije važno kuda se ide, glavno da se nekuda ide. Išlo se na zborski festival u Zadar. Bio je neki kišan listopad. Padalo je kao iz kabla. Clitorella je jedva ishodila slobodan petak kod razrednice, te se sad sama vukla po kući. neobično za nju. Na krevetu otvoren, razjapljen,  kofer, prazan, a ona se ushodala kao tigar u kavezu, nekako joj se ne pakira. Ne putuje joj se. Samu sebe ne prepoznaje. Ona koja bi već bila na mjestu polaska,  još nema niti stvari u koferu. Jedva jedvice, bez prave volje, bez nekog reda , potrpala je bez veze,  nešto, tek toliko da ima. Niti to nije njezin običaj. Garderoba je najvažnija i uvijek je u sto muka da ga  zatvori i obavezno je uvijek sjedila na  poklopcu kod zatvaranja. Danas su stvari samo pokrile dno, a ona ga je već zatvarala.

Lijeno izlazeći iz taksija ispala je poput hrpe  jada pred Katedralu, gdje su već bili parkirani autobusi i društvo se veselo skupljalo. U koji autobus da se smjesti?  Svejedno, no odluči se za onaj u koji ide najmanje ljudi, naime previše ih je za dva ,a premalo za puna tri, pa ih je u trećem autobusu bilo tridesetak. Evo  i Predatora, skoknuo sa suda u pauzi da isprati svoju jedinicu.

-Na što to ličiš? A kofer?Ppa prazan je, ja sam sinoć peglala do kasno sve što si naumila ponijeti na  tih par dana, pa sam  pomislila da se nećeš niti vratiti? Imaš li barem kolače?

Clitorella je pokazala sa gađenjem vreću sa kutijetinom, koju je htjela ostaviti doma. vrag i kolači, pa Adonisa je Predator zaista razmazio.

-Ma, daj uzmi tu kutijetinu ,ne cuka mi se i to.

-Što ti pada napamet,  prvo mi sve ostaviš, jer ti se nije pakiralo, a sad niti kolače za mog ljubimca nećeš nositi, e bogme hoćeš,  obećala sam, a ja za razliku od tebe, držim do obećanja, ti izmakneš po potrebi, izvoli ih uzeti. Čuj,  imaš li barem u koferu koncertnu haljinu? Ili ćeš možda pjevati u trapericama?

Imala je samo i nju, više nije bila sigurna niti da li ima četkicu za zube. Imala je osjećaj da joj baš ništa ne treba, stat će u zadnji red i pjevati u trapericama.

-Mama, ne ide mi se! Potuži se Clitorella.

-Čuj, ja bum sad zvala Hitnu da te vozi na psihijatriju, TEBI, DA SE NE  ide???!!!! Ti si ozbiljno bolesna! Daj se saberi, svi ti mašu. Ja sam imala tolko okapanja sa razdernicom, da te po ne znam koji put oslobode nastave. Opet nešto izvodiš. Ja sad moram natrag na raspravu ,a ti se lijepo provedi i javi se kada stigneš.

Izljubi Predator po običaju u vječnoj žurbi ,po ne znam koji put zaprepaštenu i s osjećajem da je sama na svijetu, svoju jedinicu i odjuri za poslom. Autobusi su krenuli 20- tak minuta nakon što je Predator otišao.

Vraća se Predator sa posla i razmišlja o riječima :”Zadar je tako daleko!”. Nešto mu nije dalo mira. Pobrzao je prema stanu. Otključavajući stubište, učinilo joj se da joj se uvijek preglasna jedinica razgovara na telefon, pa se u stubište čuje,jer je telefon u hodniku i objašnjava jednoj od bezbrojnih frendica , da joj se nije putovalo. Požuri u stan, a tamo prazan hodnik, ako izuzme Kraljevskog Kokera koji je izvodio obredni ples radosti što je došla.Predatoru je bilo čudno ,da tako jasno čuje glas, a nje nema. Zamišljeno je  gledao i hrpu mode koja je ostala netaknuta na krevetu, ostavljena.  Predator nije sklon parapsihološkim fenomenima, baš naprotiv, ali se nekako “zabrinuo”, nije znao zašto.

U isto vrijeme, tridesetak putnika izležavalo se u praznom autobusu,Izvaljeni preko dva sjedišta spavali su, kunjali su. Vrijeme je bilo očajno, mnogo njih je bilo umorno od prethodnih obveza, pa su svi skupljali snagu za bančenje u Zadru. Clitorella je imala povijesno, legendarno poznate Predatorove kakao-šnite u velikoj kutiji od cipela. Kolači su zapravo bili namijenjeni Adonisu, predsjedniku zbora, koji je bio njegov ljubimac  i obožavao kolače. Adonis je sa Velikim Znalcem par dana ranije otputovao, da sredi formalnosti oko smještaja i još ponešto. Kutija je drijemala na polici iznad sjedišta. Clitorella je hrkala. Ispred Clitorelle je u istom položaju spavala Profesorica, koja je jedva dočekala malo mira nakon jutarnje nastave. Odjednom sa stražnjeg sjedišta , gdje su neumorni kartali ,netko vikne:”Daj, Clitorella , probudi se, otvori malo svoju čarobnu kutiju sa kolačima, baš nam je do malo slatkog, pa neće sve Adonis valjda požderati!”. Baš se Clitorelli nije dizalo i hranilo one u Las Vegasu, ali dobro. Digne se ona da dohvati kutiju…… u tom trenutku joj se činilo da gubi tlo pod nogama, da se sve vrti, noge joj idu u zrak, opće metež, vriska, zapomaganje. Počele su sve stvari padati i letjeti po busu. Čvrsto se uhvati za sjedište i prisloni  lice  na njega, jer su počela pucati stakla. Autobus se preokrenuo u provaliju. Sletio je zbog nekih prometnih  događanja sa skliske ceste i počeo se prevrtati. Zaustavio se na krovu, . Počeli su plaziti kroz razbijenae prozore van. Što dalje od busa. Preko stakla,razbacanih po svuda  stvari,  Clitorella opazi prizor koji neće zaboraviti do kraja života. Nečije cipele, noge virile su ispod busa. Profesorica ,koja je spavala ispred nje. Ona, ona je ….nije mogla izgovoriti riječ, ispala za vrijeme vrtnje iz busa i on se prevrnuo preko nje, . Nije se probudila i nije se držala. Nakon opće strke nastao je muk. Sablasna tišina. Mnogi su postradali, ali ne fatalno. Studnenti medicine su se uzvrtili i dozivali svoja znanja prve pomoći u pamet i praksu.

Oni ne bi bili oni, blizu je bila birtija. Gazdarica koja ju je vodila davala je sve, od stolnjaka do rakije i telefonskih usluga. Clitorella je imala punu kosu komadića stakla i izrezane dlanove .Došla su kola Hitne pomoći i po procjeni, oni koji su bili teže ozlijeđeni,  odvezeni su u Karlovac, jer se nesreća dogodila kod Plitvičkih jezera. Jedan mladi život prekrila je bijela plahta. Među nesretnicima Clitorella je razmišljala, što bi se dogodilo , da je nastavila hrkati, da ju gladni kockari nisu probudili, da ju Predator nije prisilio da nosi kolače,  da ju nisu probudili  znajući da ima kolače???!

U Zagrebu je zabrinut Predator pušio u kuhinji i razmišljao o svom parapsihološkom događaju. Najbolji njegov prijatelj i kum  sjeo je u auto i odvezao se na mjesto događaja. Predator nije podlegao panici koja se  širila, jer je na radiju objavljena dezinformacija ,da ih je poginulo više. Po prvi put je razmišljao o Clitorellinim riječima, da joj je Zadar jako daleko i da joj se ne putuje. Predbacivao si je ,da ju je doslovno primorao da ide. Na mjesto nesreće došao je Predatorov vjenčani kum, izbezumljen od brige  i htio ju je smjesta voziti kući, nije htjela, ona se vraća sa pjevačima, a on neka prenese Predatoru da joj nije ništa, osim što se odmah ide šišati jer joj je kosa puna stakla i na previjanje dlanova, koji su bili umotani u  salvete,  čim se vrati. Plakala je na ramenu jednog basa koji ju je tješio. Po ne znam koji put je postradala psihički. U Zagrebu su bili “svi” dežurni. Sticajem okolnosti, kćer ravnatelja Traumatološke bolnice bila je teško ozlijeđena. Tamo, su odlazili svi po anti-tetanus i na previjanje posjekotina. Clitorella je protivno običaju pala u zagrljaj Predatoru, koji je već imao pripremljene tablete za spavanje. Malko zajedljivo mu je rekla, da može zvati psihijatriju.  Te noći, opet protivno običaju,  su skupa spavale u jednom krevetu. Clitorella je imala neopisive noćne more. Išla je na razgovore psihologu, koji baš i nisu bili od neke pomoći. Vrijeme liječi sve, ali  ostaju sjećanja. Kišni petak, polupospano društvo, koje je u sebi pjevuckalo repertoar, sa jedinom brigom da budu jedini i najbolji, jer oni to jesu, oni su zakon zborskog pjevanja. Oni koji su nedodirljivi i jedinstveni i nepobjedivi. Život im je možda po prvi put naznačio ,vrlo ozbiljno ,da nisu nedodirljivi. Apsolutni vladari koncertnih dvorana u intimnoj atmosferi, na rodnom otoku, po tradicionalnom obredu ispratili su uglednu profesoricu biologije,u jednoj uglednoj zagrebačkoj gimnaziji Ave Mariom ,koja više nije bila glamurozni koncertni dodatak, . Teško ozlijeđena sopranistica, ležeći u bolnici, prepoznala je među mnogobrojnim posjetiteljima ljubav svoga života i nakon višemjesečne neizvjesnosti stala na  svoje noge i sretno odšetala do oltara. “Nedodirljivi” su do besvijesti prepričavali razne verzije i viđenja nemilog događaja. Možda i više od stradalnika “trećeg” busa postradali su oni, koji su bili ispred i sa prozora vidjeli kako bus nestaje sa ceste. Pa nisu bili u kinu.  Oštre bridove tuge i tragedije ublažili  su pjesmom i sretnim završecima Pjesma najbolje liječi ranjenu dušu .Bez obzira na sve , dugo su sa nelagodom ulazili u autobuse, Clitorella se dvije godine osim “pod moraš” nije vozila tim prijevoznim sredstvom.Kao što je napisala;  vrijeme liječi, ublažava traumu, ali sjećanja ostaju.

Clitorella

Vlastito ime, nadimak… i još ponešto, to su vrste riječi koje su imenice. Sa imenima je Clitorella imala problema još od rođenja.  U proljeće par tjedana ranije ( i njoj se žurilo na ovaj svijet)  rodila se njena malenkost i najveći problem Predatora i Onoga Koji Je Otišao bio je kako nazvati tek rođenu kćer. Nazivali su je svakako: Slatkica, Bbica, Macica, …no nikakvog službenog imena nije bilo na vidiku. Nezgodno, djetetu bi ipak trebalo dati ime. Bila je puna tri mjeseca jednostavno, bezimena. Jednog dana vratio se iz grada i Onaj Koji Je Otišao  i veselo, oduševljeno viknuo zabrinutom Predatoru.” Znam kako će se mala zvati, znaš  sreo  sam ženu  (ženu najpoznatijeg, u to vrijeme zagrebačkog ortopeda), pa ta ženska stvarno ima najbolje noge u Zagrebu, nije se  vrag od ortopedskog  primarijusa  oženil  bogme šepavicom, mala će se zvati kao ona! ” Predator baš i nije bio oduševljen, da se pak njezino zlato zove po fatalnoj 15 godina mlađoj ženi, koja je svim muškima zavrtila glavom šepureći se u minicama i pokazujući noge i ostalo, no,  bilo kako bilo, kocka je bačena i sve druge opcije poput Maje,Ive, Danijele i Janke propale su u vodu.

Svečano je krštena na Veliku Gospu na rukama poznatog pijaniste, krsnog kuma ,u Remetama.Nepravedno je djetetu dati ime dok još ono ne zna za sebe, kada sazna, onda je to kasno. Mijenjati ime po kojem te svi poznaju ,to je komplicirano. Isto tako, iako je mogla ,nije mogla do udaje mijenjati prezime. Opet problemi. Da li pisati crticu, famoznu crticu između dva prezimena, to je za one dame koje svima žele pokazati da su se udale i da im je to jako važan cilj u životu, Clitorelli baš i to nije bilo  tako jako važno, ali  ako nije mogla birati ime mogla je prezime ,pa je bez premišljanja uzela prezime Bijesnog. Tu su opet nastali problemi, s tim prezimenom ju nitko nije poznavao, utjecajno prezime roditelja je nestalo, pa sad ako je nešto htjela postići neminovno se usmeno predstavljala djevojački, da konačno ljudi znaju o kome se radi, sa udatim prezimenom bila je anonimka.

Još veći problemi su nastali i pratili Clitorellu do današnjih dana , a to je nadimak. Njezino ime je pružalo neslućene mogućnosti obrtanja, skraćivanja, tako da su je u školi zvali po četničkom vođi iz Drugog svjetskog rata, po  njemu ju prepoznaju prijatelji iz škole,  doma i kućni prijatelji zvali su je Beba, (no, to je druga priča),  i sa nekih jedva 16 godina, našla se među akademskom mladeži u Akademskom zboru.Huncuti, uglavnom studenti prava i medicine su se beskajno naslađivali sa njezinim imenom, no ona je već navikla na to, da je njeno ime dušu dalo za prostačenje.

Jedne davne jeseni putovalo se u repubiku bivše SFRJ, u neku selendru, gdje je rođen genijalni kompozitor zborske glazbe, na zborski festival. Doći do te selendretine bilo je vrlo egzotično. Prvo se putovalo ranom zorom poznatim poslovnim vozom u Prestonicu i od tamo hidrogliserom po Dunavu. E, taj dio je čitavo društvo najviše zanimao, ma, avion je dosadno uobičajeno prometalo, mada ako se putovalo sa Akademcima niti jedno nije uobičajeno. Sve je išlo po redu i rasporedu. Vidno razgaljeni ,umirući od smijeha utrpali su se u hidrogliser i očekivali čudo. Čudo se i dogodilo, nasred puta po velelebnoj rijeci, balvan je zaustavio motore. Balvan, koji je plutao rijekom, zapleo se u hidrogliser i čitava mašinerija je stala , te su svi ostali plutati. Nitko nije pomislio da bi pojam balvana mogao u budućnosti postati doslovno mitološkim simbolom.

Naravno, moralo se čekati, da društvu na gliseru ne bi bilo dosadno uzeli su na dnevni red Clitorellu ,kao najmlađu , pa su  počeli izvrtati njezino ime u bezbroj varijanti i kombinacija. Clitorella je odavno naučila lekciju, kako na dvosmislene komentare reagirati. Bila je u tome poprilično neuhvatljiva i nadmoćna, to joj je postalo doslovno “mentalnim sportom”, koji je savršeno upražnjavala , jer je po prirodi drska ,a po odgoju cinična i to opako. Takvi su joj bili i komentari. Kada je zabava doseglavrhunca i krajnja varijanta je bio prozaičan naziv, hrvatski naziv za dio ženskog spolnog organa prezrivo je komentirala na sav glas:”E, svaka čast budući slavni doktori, stvarno nemate niti duha niti mašte, pa kako i bi , kada studirate medicinu, duhovitih liječnika nema, samo prostaka, a da za promjenu latinizirate moj nadimak?” Začuđena gomila taštih mangupa se načas zamislila i u zboru ,jednoglasno uzviknula da se do Beograda čulo:”CLITORELLA”.

Sad je pitanje,  tko je u biti dao njoj nadimak, naravno ona sama sebi, iako se ponosni huncuti prave važni i ne daju joj autorska prava na njezin nadimak. Plutajući, balvanski latinizirano prostački nadimak, pod kojim ona dan danas piše. 

Clitorella

Od najranijih godina Clitorella je živjela s kazalištem  ,zapravo sa operom i baletom. Onaj Koji Je Otišao bio je poznati glazbenik i prva violina između ostaloga, u kazalištu. Predator i Clitorella su imale svoju ložu. Iako joj je na operama, kao maloj djevojčici bilo smrtno dosadno, u samom kazalištu osjećala se kao kod kuće, očito da joj je glazba nesvjesno postala dio života i dio nje same. Malo pomalo počela je osjećati svaki drhtaj operne muzike, kupovati ploče, učiti pjevanje i pjevati u zboru. Dok su ostali slušali drugu vrstu glazbe , ona je slušala i opernu glazbu, odnosno ozbiljnu glazbu. U kasnijim godinama pjevala je  kompletan repertoar misa i requiema sa zborom, u kojem su isto neki bili upravo strastveni obožavatelji klasike, tu se Clitorella još više glazbeno obrazovala.

Nakon jako mnogo godina  “on line “je kupila ulaznicu za Traviatu i dva tjedna unaprijed se radovala tom događaju. Naravno ,ona kao ona mora sjediti u prvom redu, da sve vidi i sve čuje. Baš se udobno smjestila, kad se do nje sjeda, upravo baca na sjedalo njezin dirigent , zborski dirigent, direktor opere u mirovine, jedan od vrhunskih poznavalaca klasične muzike, pogotovo opere. Veliki Znalac. Bolje društv o Clitorella nije mogla zamisliti.

Sve se smračilo i počeli su je osvajati po ne znam koji put, prvi taktovi dobro poznate uvertire i “dozvali ” jedinstveno iskustvo i doživljaj, prije desetak godina.

Bijesni je bio na probi i njegovi kolege iz orkestra, koji su stanovali stan ispod. Dakle pola kuće je u Lisinskom. tek prohodajuće Zlateko divljalo je oko rezignirane Clitorelle koja je sasvim slučajno naišla na neki kviz i čula poznatu glazbu. Bila je to emisija “Opera box” , koja je organiziravala kviz. onaj tko pobijedi ide u Beč na predstavu Tosce i Hoffmanovih priča. Hoffmanove priče su Clitorellina najomiljenija opera , i to slušati u Beču?! To se nije moglo bez nje. Kad nešto Clitorella čvrsto odluči onda to i učini, iako je to jako rijetko. Čitav tjedan  je  poput zvijeri  proždirala sve o toj Tosci što je napisano i nije.  Sat i pol prije početka emisije je  ”sjela” na telefon i…. strpljen spašen. Bijesni i susjedi su opet bili na probi,a ona je svoje neobuzdano Zlateko posjela na kahlicu, da se osigura,ako dobije liniju. I dobila je. Odgovarala je bez greške, no Zlateko se domoglo papira sa godinama kada je što Puccini skladao, odgegalo s kahlicom na drugi kraj sobe i ode Clitorelli šalabahter (nije imala bežični telefon),  jedan bod nedostajao je do pobjede. Dobila je za hrpu točnih odgovora parfeme i šampanjce ,ali ne put u Beč.

Nije odustala. Slijedeća emisija bila je na temu Traviate. “Dobra duša ” , sa TV joj je prišapnula ,neka zove sa drugog telefona, drugog broja , jer kompjutor izbacuje one koji su već zvali. Dogovori se Clitorella sa susjedima iz prizemlja i opet isto , kao i prošli tjedan. Nikako da dođe na red, emisija se lagano bližila kraju, a Clitorellu je polako obuzimao očaj. Odjednom dobije liniju, ali isprazni se bežični telefon u dnevnoj sobi i morala je u hodnik,  na “stari” aparat gdje nije vidjela ništa, niti voditelja ,niti “meni” na zaslonu, ništa. Zbog žice koja je bila prekratka,  morala je čučati u pijesku za mačku, vjerojatno i u mačjem govnu, odgovarala je napamet i pobijedila. Put u Beč bio je njezin i Božji.

Veselju nije bilo kraja. Naravno, to je bila prilika da obnovi večernju garderobu, da pakira kofere i ode tamo gdje je vežu i zborske uspomene, dakle ne  samo glazbene i sve što uz glazbu ide. Konačno je čitav vikend ostavila svoje  kućanstvo bez trunka grižnje savijesti  Bijesnom i Zlateku.

No , to nije sve, prije puta su se pobjednici iz pojedinačnih emisija uživo natjecali na TV kvizu.Tu je bila nagrada za put na operu u Veronu. Iako je situacija u studiju i u Clitorellinoj glavi bila vruća i nadmoćna, za jedan bod izgubila je Veronu, ali nije Beč i Hoffmanove priče. Uvijek taj” jedan bod”. Taj peh ju prati od školskih dana.

Gubeći se u prekrasnim prostorima Bečke opere, u zlatnoj krinolini, iako je izgledala kao princeza nije imala toliko ,osim da popije vode u  toaletu, nije ju bilo briga, bila je doslovno u transu. Ona, Bečka opera i predstava. Bio je to vikend za pamćenje. Iako mjesta u loži nisu bila baš” najsretnije” postavljena”  pa , nije joj bilo teško prostajati četverosatnu operu. Ona je nemoćno gledajući u Zlateko ,koje je na kahlici gužvalo njezin šalabahter,  tada mislila na Beč , sada i bila u Beču, to je htjela i to je postigla. Bez obzira na nebrojene prepreke ,onako usput, mačje govno i velik telefonski račun.

Sjedeći u HNK pored Velikog  Znalca, sanjala je san iz mladosti. Ta, svi su očekivali da će na Muzičkoj akademiji studirati pjevanje, ona je iz nekog hira studirala književnost, a glazba je ostala njezina ljubav i  hobi. Tko zna,  da je Onaj Koji Je Otišao bio živ, ne bi li sad ona, umjesto trenutne sopranistice bila na pozornici.

Veliki Znalac ju je u pauzi upitao:”Clitorella, nije li to bila tvoja uloga za audiciju?”

Bila je. Ali život nije imao namjeru da je učini savršenom, pa ona nije operna pjevačica, ali obožava opernu glazbu.

Clitorella 

Neopisiva kao Clitorella, koju je nemoguće promijeniti, zapravo ona  misli, da je nemoguće bilo koga promijeniti. Osoba se ne mijenja, samo je po njezinom skromnom laičkom mišljenju, dio svih nas skriven u  nama i kada dođe trenutak pokaže se “druga strana ponoći” , pa svi misle da se netko mijenja. Ne. Nitko se ne mijenja, razvija i  upražnjava svoje genetsko nasljeđe, ništa više. Dakle, Clitorella se ne mijenja, to što svi misle da je dijete “tabula  rasa”, to je roditeljska iluzija. Itekako je ispisana ploča, do zadnjeg retka, a to, što roditelji ne znaju u početku što piše na ploči ,   nadobudno misle da je prazna. Svatko dobiva dobitnu kombinaciju na genetskom bingu u trenutku začeća. Clitorellin Predator je bio mišljenja, da se mnogo toga u odgoju može primjerom  postići. Clitorella se nije ugledala u Predatorove primjere. Ona ima svoju genetsku crtu i svoju ispisanu pločicu. Sve ostalo su puste zablude, roditeljske puste zablude.

Zlateko je rođeno, krajem jednog ,tada vrlo hladnog studenog, kada je Zagreb demonstrirao za opstanak Radia 101. Nije se tada govorilo o globalnom zatopjenju. bilo je zdravo zima. Clitorella je s jedne strane odahnula da se riješila kreveta i beskonačnog mirovanja, ne sluteći da će to sve nadoknaditi beskonačnim noćnim bdjenjima.

Bilo je to tužno vrijeme za Clitorellu. Vrijeme mirovanja. Mirovanje je za Clitorellu neprirodno i nametnuto stanje, koje je ona mogla naprasno prekinuti i jednostavno se ustati i reći :”Baš me briga, što bude, bude!”, ali se prvi put valjda u životu nešto nije usudila, pogotovo da si nečiji život predbacuje. Odležala je svoje i što sad. Vodila je beskonačne telefonske razgovore  i čitava njezina prijateljska ekipa je čekala konačno vanserijsku proslavu (kakve su se inače održavale kod Clitorelle u stanu), a idealna prilika je bila proslava Nove Godine. Silvestrovo kod Clitorelle značilo je , ako ništa drugo , da sigurno nikom neće biti dosadno.

prijatelji su se u tren oka skupili (Predator je bio već u Domu umirovljenika) , nije znao, Clitorella si je to samo mislilia da nije znao, da se sprema proslava godine i rođenje Zlateka i sve skupa, pravi ,narodnim jezikom rečeno, tulum.

Niti Clitorellini prijatelji  nisu” iz samostana”. počelo je polako, da bi se sve pretvorilo u jednu dobru zabavu, sa starim hitovima, plesom, prepričavanjima starih dogodovšina, uz pun stol. Zlateko je za to  vrijeme, kao da je znalo, valjda prvi i jedini put bilo mirno i bez obzira na užasne zvukove koji su dolazili iz dnevne sobe ušuškano spokojno spavalo u svojoj košari. Bijesni se dohvatio gitare, onda je dvadesetak ljudi pokušalo nadglasati same sebe, što je moguće, samo Clitorellu nije moguće, niti nadglasati, niti natpjevati, niti natplesati, niti nadludovati. Kao da je puštena sa lanca. Nije vjerovala da više ne mora mirovati i da se smije kretati i plesati. Drugi se ništa nisu bolje ponašali, kao da su svi izašli iz groba da se dobro zabave. Zaboravilo se na sve, i na Zlateko.

Nitko Clitorellu ne može uvjeriti ,da je sve što se bebe tiče tako jako spontano, naime Zlateko je nova osoba i na nju se treba naviknuti da je tu i da ne žive ona i Bijesni više sami. Nije to mala stvar. . Osoba više u životu. A tih par tjedana,  koliko je Zlateko bilo staro ,bez obzira na sve, nije moglo primiriti divlje u srcu roditelje, (nemojmo zaboraviti da i Bijesni uživa u zabavama). Društvo je uživalo kao u dobra, dobra stara vremena. Zaboravili su na godine, na obveze, na sve. Dugo vremena se nisu tako dobro zabavljali.

Prošlo je i odbrojavanje i šampanjac i vina je polako nestajalo i vrijeme je odmicalo. U novogodišnje rano jutro, svi su se polako razišli , pjevajući potiho i  u nekim svojim mislima krenuli u Novu godinu. neizvjesnu i stranu.

Clitorella i Bijesni spadali su s nogu i živopisni tulumarski nered su ostavili za poslije i pune glave doživljaja i alkohola položili na svoje jastuke i pokušali zaspati.Zaboravili su, da to nisu glave umorne od zabave, pjesme ,jela i pića ,već, neumoljivo i zauvijek roditeljske glave.

U jednom trenutku jutarnju mračnu tišinu proparao je neki čudan zvuk. Clitorelli je paralo mali i veliki mozak, pa što je to, netko plače, netko cvili.

-Bijesni, što je to? Drma zahrkalog muža .

-Ma daj me pusti, nemam pojma, znaš da je susjedica rodila, to se valjda njezin mali dere,  čuje se ,jer sam otvorio prozor da prozračimo stan.

-Čuj, ovo se jako čuje?

-Mali susjed se jako dere, daj spavaj i pusti me ,glava mi je kao balon, pas mater, rekli su mi da nema kemije, prokleto vino, ima, mene boli glava.Danas nema prave robe, svi kemijaju, idući put kupujemo butelje.Bijesnog je brinulo “zdravo” vino i njegova glavobolja, zvukovi su ga smetali Pogotovo kada se dere i ometa ga mali susjed.

Koliko god još bili duboko u njoj, Clitorellini majčinski osjećaji su se probudili, shvatila je da je  i ona majka i da to nije mali susjed. Pa to je Zlateko! Na njega su zaboravili.

-Isuse, Bijesni, pa to je Zlateko!

-Koje, čije Zlateko?

-Naše, majmune, naš sin! Naš mali susjed! Susjed u svakom pogledu, čak i po tome što leži u sobi do njihove. I mali susjed najavio je Novu godinu i još mnoge godine, kojih još njegovi roditelji nisu bili  svjesni.

-No dobro, možda , pa da, joj da ,naše Zlateko, evo zove mamu ,potpuno sam zaboravil, daj se digni i vidi kaj mu je , meni se tak vrti da ne mogu.Usput mi donesi dva Aspirina.

-I meni se vrti! Zavapi Clitorella ,te četveronoške spuzne s kreveta i doplazi do košare. Naravno da je Zlateko sve trebalo, jer je,  istinu govoreći skoro 8 sati bilo” bez komentara”. Clitorella ga je u bunilu premotala i jedva spravila neki Bebimil i sad gura tu bočicu, klečeći kraj košare i plačući od muke i jada. Dijete ne vuče. Pa kako? Naravno kada mu bočicu trpa u uho, nos ,posvuda , a ne u usta. Pametan “mali susjed” ipak je bio  snalažljiviji od bunovne Clitorelle. Instinkivno je zgrabio dudu i dobro se najeo.Za Aspirine nije imala snage, neka Bijesni crkne što se nje tiče. Zlateko, “mali susjed” zadovoljno se promeškolio i jadničak, tako mali, nije više trebao Clitorellu, zaspao je. Clitorella je sjela pored košare i očima punim suza pogledala na prozor. Više nije bio mrak, na prozoru je blijedo sivo jutro najavljivalo novu godinu, koja joj je “kucala” na prozorska stakla. Clitorella je pogladila usnulu glavicu i pomolila se za novi dan.

Clitorella

Razularena, mahnita, nemirna,zarigrana, željna danonoćne zabave, čuvena kraljica više- dnevnih i više noćnih -tuluma, neobuzdana, divlja u srcu, sklona neslanim šalama, psinama, neuobičajenim postupcima, pjesmi, plesu,  ona, koja je pobila sve zakone fizike i bila na tri mjesta u isto vrijeme, željna društva, zabave događanja i putovanja, uvijek rado viđena i primana u društvo, glamurozna, po izgledu otkačena, avangardna, neopisiva kao Clitorella , bila je odjednom “zahapsana” majčinstvom, kao najprirodnijom pojavom  od početka svijeta. Možda je majčinstvo mnoge promijenilo, promijenilo je Clitorelline navike, dnevni red, ali ćud nikada. Iako je revno obnašala majčinske dužnosti, osjećala je da joj se stežu okovi oko vrata i bila” debelo” u perinatalnoj depresiji .Naravno, njezine frendice su lako odgajale dječicu uz beskrajnu i bezrezervnu pomoć baka-servisa, ali Clitorella nije bila te sreće. Majka od Bijesnog je teško oboljela, a Predator se mudro držao po strani glumeći intelektualizam i držeći se tvrdnje da malo dijete treba biti bezrezervno uz majku. Predator se nije oduševljavao ukakanim pelenama, bočicama i dudama niti sladunjavim gugutanjima. To je posao majke, koja je konačno toliko to željela postati, pa evo joj  ,veselje. Nekako je obuzdala svoje postupke ,ali nije mogla obuzdati svoje misli i svoju narav. ćud se ne mijenja.

Najteže je bilo prvo ljeto sa Zlatekom na moru. Malo primorsko mjesto, Bijesni u Austriji, “trio fantastikus” u maloj kući. Obiteljska idila sa ozvučenjem. Zlateko nije urlalo jedino kada se vozilo u kolicima, tako da je Clitorella obišla Zemlju sigurno bezboj puta po Ekvatoru, kada bi se zbrojile njezine šetnje uz more, po noć sei džubox  nije gasio, tako da je bila dežurna i po danu i po noći ,ali do kada?!! Jednu večer je doista izgledala prestrašno, da se Predator smilovao uz neizostavan komentar:

-Idi malo u kafić (jedini u mjestu), zabavi se , ja ću pričuvati Zlateko do ponoći, a Pepeljugo moja , zakasniš li, ja ću se osobno pobrinuti za tvoj izgled , ne bundeve, već palačinke! Uostalom, kako druge žene sa više djece sve mogu , a ja obavljam sve kućanske poslove, ti imaš samo brigu o djeteu. i to jednom.

-Da ,da samo o jednom koji vrijedi za čitav razred, rogoborila je Clitorella.

Baš u taj čas Zlateka je  prevario san i Clitorella izjurila iz vikendice, da se Predator ne predomisli. Ušavši u kafić, onjušila je dobar miris nadolazeće zabave. Svi je poznaju i bili su oduševljeni da je došla. Zabava može početi. Zlateko pobožno pajči ,a bakica čuva. Koji nenadmašan osjećaj slobode. Vrijeme je vrijeme Ono otkucava. Ne zna ništa pametnije. Sat je pokazivao 2h u noći.Ma neka, pa i bolje palačinka nego ništa, kada kasni ,neka bar kasni pošteno.

Oko 3h plašljivo se šuljala prema vikendici moleći Boga iz dna duše ,da je mrak i da se spava. Kad ono  ,kuća osvijetljena kao da je vašar i TV se čuje do ceste.Ulazi na vrata sobe i ima što vidjeti.

Zlateko se s neopisivom radošću vere po miloj bakici, nemilosrdno je čupa za kosu, ciči, vrišti i uživa, grize ju za uho i slini.

-Postavila je blesavo pitanje:”Kaj, se tu ne spava!?”

-Predator ju je prostrijelio pogledom i pokazao prstom na montažni krevetić, koji se rasložio i  i taj nesretni pad prekinuo je san Zlateku, koji je našao nadaleko bolju zabavu od spavanja i bolji tulum od tuluma u kafiću. Tulumariti po Predatoru. Zlateko, a ona, mila bakica,  već dva sata podnosi neopisive izljeve ljubavi jedinog joj unuka ,budućeg  Pape, s blagoslovom,  unuka .

Posegnula Clitorella za djetetom, ono vrišti, ne da se ,primilo se za bakicu(ne baš ludu od oduševljenja) i neće k Clitorelli.

-Evo mila moja, to dokazuje da si hladna i bešćutna mater, srce moje malo slatko, sada ćeš ti sa svojom bakom pajkiti, a ova koza od tvoje mtere neka ide u svoju sobu i neka se otrijezni i naspava. Mico- maco, tepa Predator djetetu pred očima začuđene Clitorelle.

-Ovo djetešce mene voli, ono osjeća, ti nisi bila nikada tako umiljata.

Još i to! Clitorella se sjeća samo spartanskog odgoja, ali Zlateko je očito napravilo prekretnicu u Predatorovom životu. Prigrlio Predator Zlateko i odoše oni. Više nije znala kaj bi mislila. Svalila se na krevet i probudila kada je sunce već visoko odskočilo. Predator je za to vrijeme sve obavio i bio sa Zlatekom u dućanu i na sladoledi i …..sve pet.

Ipak  vrijeme nježnosti nije dugo trajalo, Zlateko je opet urlalo u kolicima sito i napojeno, a Clitorella je vukla noge uz more gurajući kolica i brojeći prijeđene kilometre.

Clitorella

Svaka veljača obiluje raznoraznim gripama i virusima pa je tako bilo i neke davne kasne zime, odnosno ranog proljeća. vremenske prilike se nisu tako komentirale, nisu se definirali “meteopati” i nije bilo jutarnje bioprognoze, da si ljudi već u ranim jutarnjim satima ,lijepo po preporuci metreologa sugeriraju zdravstvene tegobe.

Bijesni je cijepljenje i jačanje imouno sustava upražnjavao na višednevno- noćnim ribičijama sa  dr.Skalpelinom, dok je Clitorella nadrapala od virusa gripe i ležala u poprilično gadnom stanju u krevetu.Noć ima moć, još nekako po danu, ali po noći je sve sablasnije i gore i sve više boli i temperatura divlja. Clitorellla je cvokočući izmjerila u 2h u noći 41 stupanj. E uplašila se. Aspirini ne djeluju, što da radi, uhvatio ju je neki strah od smrti, neka panika i zazove ,koga drugog ,već predatora. nakon par minuta ukaže se prilika u spavaćici sa facom koja je neopisiva, mješavina umora ,gnjeva i zabrinutosti.

_Što se ti dereš, pa znaš koliko je sati i da spavam i da radim sutra ujutro?

-Koga da zovem, cendra clitorella.

-To imaš pravo, onaj Tvoj tamo u drugoj sobi hrče i sluteći koliko je ulio u sebe neće se probuditi čitav tjedan. u ovoj sobi je pakao i treba temeljito prozračit,i sad da čujem kaj te muči da te ubijem ili ti pomognem, ali pusti me da spavam!

_Imam visoku temperaturu, bljuje mi se, loše mi je ,umrijet ću.

-Nisam ja te sreće, ne ide to tako samo, sada ću ja primijeniti moderne metode .

Prvo je otvorio  sve  prozore i otišao Predator u kuhinju po medicinske rekvizite, ploške od krumpira, lonac vode i gaze.

-Što je to?

-Stogodišnji Aspirin, daj te ogromne tabane. Ženstvene nožice, pa koliko trebam ploški za jedan taban?  Počela je terapija. Predator je revno stavljao ploške krumpira na tabane i kada su se “ispekli” druge i tako pola sata uz neopisivo rezigniranu facu i  opake  komentare, da nema novorođenče ,nego “novorođenče ” udato, 27 godina staro i da opet nema mira, pijanicu od zeta koji izigrava umjetnika i ribolovca, a zapravo je niš koristi i ona je isto propasli slučaj, suluda bibliotekarka, koja ne zna što je pravi rad, kojoj sve smeta i koja je bila lijena da se cijepi protiv gripe, kao sav normalan svijet, da u njihovoj kući ionako nije ništa normalno. Tako je “molio” Predator i s  revnošću Florence Nightingale mijenjao ploške krumpiuta na Clitorellinim tabanima.

Očito je Clitorelli pala temperatura ,pa je postala drska

-Vidi, vidi, oni umiruči su  u svom elementu! To znači da su moje moderne medicinske metode vrlo efikasne.Komentirao je Predator.

-Čuj ,sada mi je ove pečenjare pomfrita dosta i tvojih komentara. ti si me rodila i kaj se žališ.

-Jest da sam  majka , sigurna i  ja   sam sigurno rodila neko dijete, no zamijenili su te  u rodilištu, ti si moj životni neuspjeh. Ljutio se Predator.

-Daj sad razvali tu bezobraznu gubicu, da vidimo koliko kuriš?

Clitorelli je zatvorila usta toplomjerim ,koji je pokazivao 38

-Tako, sad mir, tko je uopće tebi rekao da se u 2h u noći mjeri temperatura. Stari Mravunac je rekao, da ujutro u podne i  u  sedam navečer, ugurala još u  c vitamin  u Clitorellu  i zapovijedila da spava ,jer se on više ne diže.

-Mila ,ja sam svoje “odradila”, nisi beba.

Uskoro se čulo dvostruko hrkanje u sinkopama, malo Bijesni ,malo Predator, uskoro i ona.

Noć ima moć, ujutro je Clitorelli bilo bolje, ali je Predator morao rasolom koji je bio namijenjen za sarmu  liječiti Bijesnog, koji je patio od “dana poslije” ribičije.

-Mamam, euuu,auuu. Dobro poznati zvuk koji se čuje iz kinderbeta u točnim vremenskim razmacima.Clitorella se umorno vuče prema “urlalištu”. Zlateko je skroz na skroz budno i željno noćne zabave sa mamicom.

- Čuj  sine ja radim, kaj bi ti sad? Na granici strpljivosti prošaptala je Clitorella, iako je znala da suvisli odgovor mora čekati odgovor evolucije, Zlateko još nije bilo u stanju smisleno odgovoriti, samo je urlalo, a ona je to više govorila sebi.Namirila je sve Zlatekove egzistencijalne potrebe i sjela kraj krevetića, te zaspala na podu.U neke mračne zimske jutarnje sate ,pridigla se i uzdahnula:”Znači tako još 27 godina”. I više po potrebi, naravno ako doživi.

Zlateko je protivno svojim navikama spokojno spavalo, sigurno uz majku ,koja je spavala na podu. Gledala ga je pomno. Canetti je rekao, da nema ljepšeg prizora od usnulog djeteta.Sigurno nema, u svakom pogledu!

Clitorella

l