Clitorella

Kao i Clitorella Bijesni, s obzirom na svoje hvale vrijedno zanimanje , ima bogata iskustva i brdo dogodovština sa glazbenih turneja(dok ih je bilo), no ova je posebna. u njegovom stilu. Predator se uvijek žalio, da mu je zet dobar i brižan dečko, ali ima neku “pticu” u glavi, nema on pticu ima on kondora u glavi. Najnezgodnija stvar pred turneju, ma svako putovanje je pakiranje. Bijesni doduše nema problema sa izborom garderobe , jer mu sva ionako stane u malu plastičnu vrećicu, njega više od garderobe, kozmetike i šminke muči što će jesti po putu. Putovao on tamo daleko u južnu mediteransku državu na podosta dana, pa mu je sinulo, da bi možda uštedio na dnevnicama i razveselio ekipu u autobusu daispeče šnicleke, to je stari uvijek uspjeli tradicionalni austrougarski specijalitet. Predator je bio na moru, Clitorella se intelektualno pokušavala uzdići na svom radnom mjestu. Kuhinja-bojno polje bila je čista i slobodna.

Izvukao sve žive i nežive tave, nakupovao mesine za čitav garnizon i počeo panirati i peći meso, na sva četiri koluta na štednjaku , koji je već bio na samrti, a čitavoj kući je prijetio potpuni ispad iz električnog sistma ili požar. Peče se meso,cvrči, miriši,  slažu se reš pečeni ljubimci, sve ide kao podmazano.

Dolazi Clitorella na rgurmanski front i ima što vidjeti, samo što nema mrtvih. Sve rasuto, sve zamašćeno, ali gomila zavidno pohanog mesa pakirala se u neke putne hladnjake i gomila piva uz to. Bila je preumorna da izigrava higijeničara, bolje da Bijesni otputuje drugo jutro, ionako je subota ,pa će ona polako srediti opću kuhinjsku kataklizmu. Natovari se Bijesni torbama-hladnjacima i presretan da se malko riješi domaće idile, pjevuckajući misleći na svoje društvance i pivice otputuje u bijeli svijet.

Nakon duhovnih priprema, Clitorella je prionula čistiti nered. Potrajalo je to, no rezultat je bio zavidan. Postoji li nadnaravniji  trenutak od onog da u općem redu i tišini popije “nesicu”. Otvori ona hladnjak i ima što vidjeti. Bijesni je pokupio sve torbice i pakete sa kruhom i pivama ,ali šnicleki su ostali. Sjela je od zaprepaštenja na pod i prije nego  li je zaplakala od muke, odlučila je da se počne smijati i nije prestajala. Suze su joj curile od smijeha , pogotovo  kada je zamislila golemo zaprepaštenje Bijesnog , kada shvati da su šnicleki izgleda domoljubni i ostali u domovini.

Što sad? U to doba mobitela nije bio a(blažena vremena), ali i da je bilo ne zna čega, otputovao je. Što će sad s tim silnim mesom, pa neće čitavo vrijeme jesti šnicleke. Padne joj bolja ideja napamet. Okrene par brojeva i za tili čas, njezina tulumarska ekipa je bila pozvana na” šnicl-tulum.”

Skupilo se društvo, koje je od šala, viceva, prepričavanja i smijeha jedva jelo, jer su se doslovno valjali po podu, zbog činjenice da je Bijesni otputovao, a meso ostalo.Rijetko su se tako dobro svi zabavljali i usput onako najeli .Zvoni telefon. “Micko, cendra Bijesni , znaš kaj se dogodilo?”

-Isuse, pa sad je već večer, a ja sam vidjela još ujutro.

-Očajan sam, ubit ću se, moji šnicleki, možeš mi ih nekako donijeti? Ipak, ti imaš ideja.

-Da zovem specijalce i helikopter i pravac Portugal? Ljuti se Clitorella. Znaš i da hoću i da mogu , ne mogu, jer tvojih ljubimaca više nema!

-Kako nema?

-Evo slušaj, odmakne slušalicu od uha i približi je poluludom razdraganom društvu.

“Nema šnicleka , sve smo pojeli, baš ti hvala, dobro se počastili, a o zabavi da ne govorim!” smije se Clitorela, dok se pojedinci deru da ih Bijesni čuje.

Orilo je i čitavo primorsko mjestašce , gdje se odmarai Predator, jer je čitava zgoda ispričana na prepunoj plaži.

Dobar tek i sretan put!

Clitorella