Clitorella

Bilo je to davnih glazbenih dana, kada Clitorella ionako nije imala drugih briga, osim da bezglavo juri na probe, brine se da li je sa njenom prirođenom koloraturnom glasovnom dionicom sve u redu, da divlja, putuje, tulumari sa zborašima i da recimo dobro izgleda.

Godine su joj išle “na ruku”, jer iako je trpala sve živo i neživo u sebe,  bila je visoka i vitka, a tinejdžerske nevolje s tenom ima i dan danas ,jer prištevi niti nakon 30 godina ne odustaju, pa se i dan danas smatra mladom.

Godine , mlade godine su kao i sve u životu, imaju prednosti i mane. Bila je neosvojiva i bez problema spomena vrijednih. Tako se našla jednog proljeća u prekrasnom toskanskom gradu sa stotinjak šaljivđija i od silne zabave , nije primijetila Dugokosog. pa imala je udvarača, da nije stalo u školski imenik, mogla ih je redati po abecedi ,ili po visini ili po niti sama ne zna čemu. Od šume se ne vidi drveće ili obratno.  Išao joj je tih sunčanih dana podosta stariji muškarac po glavi, iako je razlika među godinama u tom trenu bila nepremostiva, nije bilo neke velike šanse da ostvari ljubav svog života , smatrao ju je mlađom dragom sestricom, nedovoljno. Dugokosi je bio  stariji, ali izgleda da nije bila samo “sestrica” za njega. Bio je uvijek prisutan, nježan i brižan, što naravno, divljakuša kakva je bila i možda i  ostala “divlja u srcu”, nije odmah primijetila. kada su se slegli ludi provodi, jedne zimske večeri podosta nakon sunčane Toskane, gledajući kroz prozor kako tiho pada gusti snijeg, pogled Dugokosog joj je zavrtio mozak.Par dana kasnije postali su nerazdvojivi par.

Dugokosi je bio genijalan student prvih godina na jednom zagrebačkom fakultetu, dok je ona još gulila gimnazijski program i latinske izreke.Dugokosi je bio poseban, nije se baš uklapao u dosadnu svakodnevnicu niti po izgledu, niti po shvaćanjima, niti po postupcima. na drugi način takva je i Clitorella. Oboje  zapravo neprilagodljivi. Bilo je lijepo i romantično dok je trajalo, da bi se zapravo ružno i u ne baš pohvalnom sukobu, svađi i vrijeđanjima razišli.

Godine su neumoljivo prošle. kako to već biva, Clitorella je tražila jedan važan dokument za poslijediplomski, rovareći po pretrpanom regalu u kojem nema što nema, kojiem  su sva vrata već poispadala iz ležišta, kako kažu, panti,  i među prastarim fotoalbumima naišla na nešto ljubičasto, piše “Clitorelli“.  Dokument može čekati, negdje je, ovo ljubičasto je privuklo potpuno Clitorellinu pozornost.Pravo, pravcato ljubavno pisamo, napisano pred 27 godina, prepuno nježnosti, bilo je u knjizi, koju joj je poklonio. Knjiga tko zna gdje je, da,  u regalu , ali pismo je ispalo i našlo se među albumima. Sjela nesretnica na krevet i navriješe joj uspomene sa svih strana. Pa sve je mislila da je zaboravila, čak i Dugokosog, očito nije. Ljubičasto pismo ju je istinski potreslo.Čitala je opet,, pa opet, kako je mogla zaboraviti te nježne rečenice, koje je samo Dugokosi znao napisati i izraziti svoje osjećaje.On je uopće bio poseban. Teško da bi itko danas mogalo nešto slično napisati, Petrarca neka klečii u kutu na kuruzi, zbog loših soneta ljubljenoj Lauri.

Spremila je pismo , da ga fotokopira u ne znam koliko primjeraka i spasi od skorog zaborava. Na poslu se nije mogla uopće skoncentrirati na rad, pjevušila je neke zaboravljene melodije sa satova pjevanja,  mislila je da će iz kože iskočiti. Gledala ju je kolegica i smijala se, da nije pri sebi , da je zaljubljena. Da bila je, ali što danas?. Pa gdje je uopće Dugokosi????

Blaženstvo Interneta. S malo truda i podosta “informatičkog rovarenja”, naišla je na sve podatke o njemu i e- majl. Eto vraga. Napisala mu je e- majl,  koji je u svakom slučaju bio nedostojan odrasle osobe, njene struke i obrazovanja,  svega ljudskog uopće. Nešto, ako je ikad napisala pametno, nešto gluplje i nesuvislije nije mogla. Baš krasno. Prava bruka. To je i poslala. Naravno, ako je Dugokosi to i pročitao, mogao je samo zaključiti gorku istinu, da je luda.

Napisala je,  jer zapravo nije znala što bi. Nešto je morala napraviti, pa makar i poslati nesuvisli e- majl .Život ionako nije imao namjeru učiniti nas savršenima, to je davno zaključio Remarque.

Čuva to ljubičasto pismo, naravno u jednom od brojnih rokovnika, da ga zaboravi i da ga za 20-tak godina opet nađe.

Clitorella