Clitorella

“Ako nemate kruh, jedite kolače…”, to je povijesna izjava francuske carice Marie Antoinette upućena gladnom puku. Ona i nije nije slavno završila, jer joj se glava otkotrljala u košaru za vrijeme Francuske  revolucije, Clitorelli  su kolači spasili život.

Kao što je opće poznata stvar, Clitorella je ,jednako putovanje. To bi mogli biti sinonimi, nije važno kuda se ide, glavno da se nekuda ide. Išlo se na zborski festival u Zadar. Bio je neki kišan listopad. Padalo je kao iz kabla. Clitorella je jedva ishodila slobodan petak kod razrednice, te se sad sama vukla po kući. neobično za nju. Na krevetu otvoren, razjapljen,  kofer, prazan, a ona se ushodala kao tigar u kavezu, nekako joj se ne pakira. Ne putuje joj se. Samu sebe ne prepoznaje. Ona koja bi već bila na mjestu polaska,  još nema niti stvari u koferu. Jedva jedvice, bez prave volje, bez nekog reda , potrpala je bez veze,  nešto, tek toliko da ima. Niti to nije njezin običaj. Garderoba je najvažnija i uvijek je u sto muka da ga  zatvori i obavezno je uvijek sjedila na  poklopcu kod zatvaranja. Danas su stvari samo pokrile dno, a ona ga je već zatvarala.

Lijeno izlazeći iz taksija ispala je poput hrpe  jada pred Katedralu, gdje su već bili parkirani autobusi i društvo se veselo skupljalo. U koji autobus da se smjesti?  Svejedno, no odluči se za onaj u koji ide najmanje ljudi, naime previše ih je za dva ,a premalo za puna tri, pa ih je u trećem autobusu bilo tridesetak. Evo  i Predatora, skoknuo sa suda u pauzi da isprati svoju jedinicu.

-Na što to ličiš? A kofer?Ppa prazan je, ja sam sinoć peglala do kasno sve što si naumila ponijeti na  tih par dana, pa sam  pomislila da se nećeš niti vratiti? Imaš li barem kolače?

Clitorella je pokazala sa gađenjem vreću sa kutijetinom, koju je htjela ostaviti doma. vrag i kolači, pa Adonisa je Predator zaista razmazio.

-Ma, daj uzmi tu kutijetinu ,ne cuka mi se i to.

-Što ti pada napamet,  prvo mi sve ostaviš, jer ti se nije pakiralo, a sad niti kolače za mog ljubimca nećeš nositi, e bogme hoćeš,  obećala sam, a ja za razliku od tebe, držim do obećanja, ti izmakneš po potrebi, izvoli ih uzeti. Čuj,  imaš li barem u koferu koncertnu haljinu? Ili ćeš možda pjevati u trapericama?

Imala je samo i nju, više nije bila sigurna niti da li ima četkicu za zube. Imala je osjećaj da joj baš ništa ne treba, stat će u zadnji red i pjevati u trapericama.

-Mama, ne ide mi se! Potuži se Clitorella.

-Čuj, ja bum sad zvala Hitnu da te vozi na psihijatriju, TEBI, DA SE NE  ide???!!!! Ti si ozbiljno bolesna! Daj se saberi, svi ti mašu. Ja sam imala tolko okapanja sa razdernicom, da te po ne znam koji put oslobode nastave. Opet nešto izvodiš. Ja sad moram natrag na raspravu ,a ti se lijepo provedi i javi se kada stigneš.

Izljubi Predator po običaju u vječnoj žurbi ,po ne znam koji put zaprepaštenu i s osjećajem da je sama na svijetu, svoju jedinicu i odjuri za poslom. Autobusi su krenuli 20- tak minuta nakon što je Predator otišao.

Vraća se Predator sa posla i razmišlja o riječima :”Zadar je tako daleko!”. Nešto mu nije dalo mira. Pobrzao je prema stanu. Otključavajući stubište, učinilo joj se da joj se uvijek preglasna jedinica razgovara na telefon, pa se u stubište čuje,jer je telefon u hodniku i objašnjava jednoj od bezbrojnih frendica , da joj se nije putovalo. Požuri u stan, a tamo prazan hodnik, ako izuzme Kraljevskog Kokera koji je izvodio obredni ples radosti što je došla.Predatoru je bilo čudno ,da tako jasno čuje glas, a nje nema. Zamišljeno je  gledao i hrpu mode koja je ostala netaknuta na krevetu, ostavljena.  Predator nije sklon parapsihološkim fenomenima, baš naprotiv, ali se nekako “zabrinuo”, nije znao zašto.

U isto vrijeme, tridesetak putnika izležavalo se u praznom autobusu,Izvaljeni preko dva sjedišta spavali su, kunjali su. Vrijeme je bilo očajno, mnogo njih je bilo umorno od prethodnih obveza, pa su svi skupljali snagu za bančenje u Zadru. Clitorella je imala povijesno, legendarno poznate Predatorove kakao-šnite u velikoj kutiji od cipela. Kolači su zapravo bili namijenjeni Adonisu, predsjedniku zbora, koji je bio njegov ljubimac  i obožavao kolače. Adonis je sa Velikim Znalcem par dana ranije otputovao, da sredi formalnosti oko smještaja i još ponešto. Kutija je drijemala na polici iznad sjedišta. Clitorella je hrkala. Ispred Clitorelle je u istom položaju spavala Profesorica, koja je jedva dočekala malo mira nakon jutarnje nastave. Odjednom sa stražnjeg sjedišta , gdje su neumorni kartali ,netko vikne:”Daj, Clitorella , probudi se, otvori malo svoju čarobnu kutiju sa kolačima, baš nam je do malo slatkog, pa neće sve Adonis valjda požderati!”. Baš se Clitorelli nije dizalo i hranilo one u Las Vegasu, ali dobro. Digne se ona da dohvati kutiju…… u tom trenutku joj se činilo da gubi tlo pod nogama, da se sve vrti, noge joj idu u zrak, opće metež, vriska, zapomaganje. Počele su sve stvari padati i letjeti po busu. Čvrsto se uhvati za sjedište i prisloni  lice  na njega, jer su počela pucati stakla. Autobus se preokrenuo u provaliju. Sletio je zbog nekih prometnih  događanja sa skliske ceste i počeo se prevrtati. Zaustavio se na krovu, . Počeli su plaziti kroz razbijenae prozore van. Što dalje od busa. Preko stakla,razbacanih po svuda  stvari,  Clitorella opazi prizor koji neće zaboraviti do kraja života. Nečije cipele, noge virile su ispod busa. Profesorica ,koja je spavala ispred nje. Ona, ona je ….nije mogla izgovoriti riječ, ispala za vrijeme vrtnje iz busa i on se prevrnuo preko nje, . Nije se probudila i nije se držala. Nakon opće strke nastao je muk. Sablasna tišina. Mnogi su postradali, ali ne fatalno. Studnenti medicine su se uzvrtili i dozivali svoja znanja prve pomoći u pamet i praksu.

Oni ne bi bili oni, blizu je bila birtija. Gazdarica koja ju je vodila davala je sve, od stolnjaka do rakije i telefonskih usluga. Clitorella je imala punu kosu komadića stakla i izrezane dlanove .Došla su kola Hitne pomoći i po procjeni, oni koji su bili teže ozlijeđeni,  odvezeni su u Karlovac, jer se nesreća dogodila kod Plitvičkih jezera. Jedan mladi život prekrila je bijela plahta. Među nesretnicima Clitorella je razmišljala, što bi se dogodilo , da je nastavila hrkati, da ju gladni kockari nisu probudili, da ju Predator nije prisilio da nosi kolače,  da ju nisu probudili  znajući da ima kolače???!

U Zagrebu je zabrinut Predator pušio u kuhinji i razmišljao o svom parapsihološkom događaju. Najbolji njegov prijatelj i kum  sjeo je u auto i odvezao se na mjesto događaja. Predator nije podlegao panici koja se  širila, jer je na radiju objavljena dezinformacija ,da ih je poginulo više. Po prvi put je razmišljao o Clitorellinim riječima, da joj je Zadar jako daleko i da joj se ne putuje. Predbacivao si je ,da ju je doslovno primorao da ide. Na mjesto nesreće došao je Predatorov vjenčani kum, izbezumljen od brige  i htio ju je smjesta voziti kući, nije htjela, ona se vraća sa pjevačima, a on neka prenese Predatoru da joj nije ništa, osim što se odmah ide šišati jer joj je kosa puna stakla i na previjanje dlanova, koji su bili umotani u  salvete,  čim se vrati. Plakala je na ramenu jednog basa koji ju je tješio. Po ne znam koji put je postradala psihički. U Zagrebu su bili “svi” dežurni. Sticajem okolnosti, kćer ravnatelja Traumatološke bolnice bila je teško ozlijeđena. Tamo, su odlazili svi po anti-tetanus i na previjanje posjekotina. Clitorella je protivno običaju pala u zagrljaj Predatoru, koji je već imao pripremljene tablete za spavanje. Malko zajedljivo mu je rekla, da može zvati psihijatriju.  Te noći, opet protivno običaju,  su skupa spavale u jednom krevetu. Clitorella je imala neopisive noćne more. Išla je na razgovore psihologu, koji baš i nisu bili od neke pomoći. Vrijeme liječi sve, ali  ostaju sjećanja. Kišni petak, polupospano društvo, koje je u sebi pjevuckalo repertoar, sa jedinom brigom da budu jedini i najbolji, jer oni to jesu, oni su zakon zborskog pjevanja. Oni koji su nedodirljivi i jedinstveni i nepobjedivi. Život im je možda po prvi put naznačio ,vrlo ozbiljno ,da nisu nedodirljivi. Apsolutni vladari koncertnih dvorana u intimnoj atmosferi, na rodnom otoku, po tradicionalnom obredu ispratili su uglednu profesoricu biologije,u jednoj uglednoj zagrebačkoj gimnaziji Ave Mariom ,koja više nije bila glamurozni koncertni dodatak, . Teško ozlijeđena sopranistica, ležeći u bolnici, prepoznala je među mnogobrojnim posjetiteljima ljubav svoga života i nakon višemjesečne neizvjesnosti stala na  svoje noge i sretno odšetala do oltara. “Nedodirljivi” su do besvijesti prepričavali razne verzije i viđenja nemilog događaja. Možda i više od stradalnika “trećeg” busa postradali su oni, koji su bili ispred i sa prozora vidjeli kako bus nestaje sa ceste. Pa nisu bili u kinu.  Oštre bridove tuge i tragedije ublažili  su pjesmom i sretnim završecima Pjesma najbolje liječi ranjenu dušu .Bez obzira na sve , dugo su sa nelagodom ulazili u autobuse, Clitorella se dvije godine osim “pod moraš” nije vozila tim prijevoznim sredstvom.Kao što je napisala;  vrijeme liječi, ublažava traumu, ali sjećanja ostaju.

Clitorella