Toskanski svibanj
Elitni zbor nakon bezdušnih audicija u elitnom sastavu je sa Velikim Znalcem i Tenorskom Legendom otputovali u Firenzu na poznati glazbeni festival. Nije se znalo tko više strahuje ,ta zborska banda spremna na sve, Znalac ili Legendarni, naravno svi su se bojajali Legendarnog a on je običan u toliko što genijalno radi svoj posao, pjeva. Pravila su bila poput komandosa na obuci, karantena, popodnevno odmaranje ne spavanje, ne daj bože derneka i pjevanja po birtijama, i ne daj bože divnog talijanskog sladoleda, jer glasnice treba čuvati, ne smijemo osramotiti Legendarnog. Probe su bile fašitičke naamo a kad je došao Legendarni onda je i Znalac popustio, Nije se znalo tko se koga više boji.
Probe su zato da se vježba i ispravlja ili krivo ,što je najgore ili slabašno ili nesigurno ili nenaučeno(toga nema ), onaj koji je imao i mrvicu nenaučenog ostaoje u metropoli ljepe naše. Pa i Legendarni nije nepogrešiv, no nravno to nitko ne smije reći jer slijedi lomača, pa kad je liturgija malo spala u intonaciji Znalac je iz svoje pozamašne artiljerije izrešetao zborsku bandu, koja nema pojma, koja je najgora, sopranske koze, ,tenori bez glasa, i tako svakom po neki epitet, a Legendarni gleda zašto Znalac tako gazi zbor…..m alo potiho, jer slabo hrvatski govori iako je Slaven, razumije pokušava objasniti Znalcu da je on “kriv” za intonaciju a zbor je samo slijedio, a Znalac natavno nije pljuvao po Legendarnom, već po zboru..Legendarni je izrekao na opće veselje i sve simpatije legendarnu rečenicu….MAESTRO JA SAM SE PONIZIL…..Usred tih proba i stresova, toskansko sunce namamilo je ljubitelje sladoleda da krše sladolednu apstinenciju i švercaju se na probama ,što je gotovo nemoguće zbog izoštrenog sluha Znalca, Clitorella je usred kupovine i neke magije toskanskog svibnja svim raspoloživim antihistaminicima obuzdavala peludnu alergiju ,koja je kobno kočila njezine sopranske visine,usprkos svim tim nedaćama bilo je nešto čarobno u zraku.
Neki pogledi su se tražili, neki očitavali, za nekima patilo, neki očekivali. To je idealno vrijeme za zaljubljianje. Clitorella je imala osjećaj da je sve u nekim oblacima i da su obavijeni nekom nevidljivom čarobnom koprenom, nečim teško, pa čak i neopisivim.
Unatoč ljubavnim čarima,kobnim količinama sladoleda, peludnim alergijama, promuklostima svake vrste, sve prožeto tremom i povišenim adrenalinom,koncert je naravno bio glamurozan i svi su dobili više nego dobre kritike.
koji dan prije odlaska iz te čarolije grada i klime i atmosfere, sjedili su za doručkom i ona do Dugokosog. Dolazi glasna sopranistica i smije se i sopranskim tonom pita….zaljubljeni ,kako ste?. Dugokosi i Clitorella su se u čudu pogledali u oči. Koja greška!
-Pa djelujete tako i nastavi ona svoju priču.
Padao je gusti snijeg, bio je siječanj, Clitorella nije mogla spavati, gledala je kroz prozor, jer se rijetko vidi usred grada takva magična zimska no i sjeti se da je isto tako bio magičan kao i onaj legendarni svibanj u Italiji…kao….kao ona rečenica….što je zapravo Draga rekla? Zaljubljeni????….Ona je bila premlada i prepuna dojmova ,što je Dugokosi vrtio po glavi?…….
Pitat će ga sutra na probi.
Postali su par. Toskanski svibanj je ostao u njihovom pogledu .
Clitorella
Friday, March 27th, 2009 at 11:48
Ovaj tekst je u beatrice, intonacijska vilica.
Pratite komentare na ovaj tekst kroz ovaj RSS 2.0 feed.
Možete ostaviti odgovor, ili trackback sa svoje vlastite stranice.
