Clitorella

Da bi nam svima pokazali onu staru ali efikasnu” red ,rad i disciplina”,u dnevni raspored je bio i antistresni program uključen. Nakon jutarnje cigarete i prepričavanja noćnih mora, užasa i tračeva te ogorčenih zapažanja  i komentara ,recimo na sestre ,koje kikoću kao da ih je čitava grupa i bez obzira na zatvorena sestrinska vrata i lažibiljke podmetnute kao za spavanje,te da ih se trebalo umirivati, jer se ionako loše spava, uglavnom. Dakle nakon jutarnje žalopojke ,osobna higijena, pa na posao. Ja sam s guštom prala pisoare, bolje nego doma uz pjevušeenje, podosta glasno nekih arija iz davnih dana ,dok sam učila solo pjevanje, a moj sudrug je vukao vreću sa otpadom pjevušeći “Udaše mi moju Tenu…a ja nađoh spas u čaši”, tako svatko je na svoj način kompenzirao jutarnje gadosti, no akustika je savršena, pa mi to ribanje i nije predstavljalo takvu muku. Nakon toga podjela terapije i prozivka, da se ne bi zaboravilo da smo ipak u nekoj vrsti internacije. Slavna ideja osoblja odjela je pokušala ipak ići ukorak s vremenom, jer je pokušala uvijek bezuspješno integrirati nekoga ,koji je bio ovisan i o nečem drugom. Obično su te osobe puno mlađe, pa nekako bi uz nas, ipak iskusnije, to odvikavanje  trebalo biti učinkovitije.

Na odjelu je od početka mog boravka bila na redu, u okviru “antistresne terapije” i famozna tjelovježba. Bilo je hladno, referenti za tu djelatnost su samo izvještavali da je trajalo 15 min i da su svi prisustvovali i tako iz dana  u dan. No, kao što netom spomenuh, jednom “integriranom”, su taj dan dali malo manje supstitucijske terapije, pa je bio ,kratko rečeno nemoguć, Promjene raspoloženja, napadi tužakanja i revnosti, bezobraština, euforija, tuga  i agresivnost i blesav humor, sve se to izmijenjivalo iz minute u minutu.Zbog te nesretne osobe se posebno išlo na viši kat po njemu specifičnu terapiju, koja  alkoholičarima  ne trebaništa nije pomoglo, na kraju psihoterapija i na završnom sastanku je “pukao” i izblebetao da tjelovježbe uopće nema i da je sve to laž i farsa. Osoblje se pravilo bezobrazno zaprepašteno, valjda su morali, iako su dobro znali kako stvari stoje.Našpotan je referent za gombanje i čitava terapijska zajednica zbog “šize” koja nije dobila dovoljno bombončića taj dan, pa je bio nervozan.Kaj to nama treba. Nama kao kljusadi pilje u usta svako jutro ,nismo li možda prošvercali Antabus, na kraju smo ga grizli, pa je meni pukao rub zuba, pa neka mi oni plate zubara.Imamo mi dosta problema ,ovih” integriranih” nam baš ne treba ,jer nikakve koristi od našeg iskustveno-životnog utjecaja. Njima su druga sredstva na drugi način “isprala mozak” i da je ovisnik i ovisnik isto to je isto pusta laž.Samo je možda nazivnik “ovisnost” jednak.

Dakle nema više, samo ribanje i smeće nego i prenemaganje po hodnicima da vježbamo.

Par dana nakon mog otpusta, dotični Tužibabac je imao u čaši od jogurta jogurt i votku i nečasno je izbačen s liječenja, ali tjelovježba je ostala.

Clitorella