Clitorella

Iako je mislila da je sve naučila, nije. Ima bezbroj situacija s kojima se ne zna nositi. Emotivno je ranjena, uskraćena, ogoljena i to je teret koji mora nositi čitav život,, ili  dok ne sazna i ne odbaci teretie prošlosti i započne novim životom. Nikom to nije jednostavno, netko se miri, netko se prodaje, netko se bori sa vjetrenjačama, Clitorella se bori, možda na teži i neefikasniji način, ali je sigurna ,da će joj se pokazati rješenje da bude istinski sretna. Pitanje sreće ostavlja filozofima. Clitorella  konačno mora savladavati svoju svakodnevnicu ovako, onako ili nikako.

Jedno je sigurno, ona ima svoj stav, svoje mišljenje, svoje prioritete, svoju osobnost, koja se uglavnom “kosi” sa svima oko sebe, ali to je jače od nje. Na kraju, rekli bi takozvani novopečeni lingvisti i političari u “konačnici ” je pobjeda njezina. Možda ju ne doživi, mnogi nisu svoju slavu i potvrdu vrijednosti doživjeli za života. Ona ne odstupa. Clitorella ne odstupa od svojih ambicija, od svojih propusta, od svojih stavova od sebe, mada joj je  skoro pa “EU” za vratom. To ima nesagledivu cijenu, koju ona uredno plaća i glača nabore nerazumijevanja okoline, užasa buđenja pod aparatima, užasom grižnje savijesti i suza, užasom vlastite nemoći da savlada sve , a svemoćna nije,  iako se mnogo puta tako osjeća. Zvuči utopijski ili paranoično.

Nabori uskogrudne,” primitivne” , naizgled demokratske okoline su nepobjedivi. No, koliko se može ono malo, ona će “ispeglati”. Daska nekome nedostaje u glavi, nekome je dovoljna ona iz Getroa za 75 kn.

Sablažnjena je . Sablažnjena je ,jer je sticajem okolnosti bila u zdrastvenim ustanovama i ne nasjeda jeftinim floskulama, parolama, ljudima,  koji u  čitavom svom radnom stažu nisu promijenili jedan veznik. Mnoge bolesti su pred , ne tako davno,  50-tak godina bile su smrtonosne, danas se liječe bez problema, bolest je ista. Ima iste simptme, ali liječenje se unaprijedilo. Bolest ovisnosti je ista danas i pred mnogo godina., Ona je nažalost nužno vezana za socijalno-kulturološke uvjete,  pa nije jednako tretirana. Poznaje mnoge liječnike, čita po novinama, bombardirana je medijima , da se sakupljaju silna  novčana sredstva za skupe medicinske , aparate za suvremenu dijagnostiku, ljudi bježe, doslovno bježe,  na uže specijalizacije širom svijeta, i na svoj račun ,ako nema stipendije , svaka grana medicine upravo panično trči za napretkom, prevencijom, ranom dijagnostikom , što je sa psihijatrima!!!??? Nakon što su “odrobijali” svoje obvezne  četverogodišnje specijalizacije, po nahođenju,  po inerciji,  po nasljeđu , po nemogućnosti da uhvate prestižniju, (postoji armirana lista prestižnih specijalizacija ,koje imaju svoju cijenu ili status kamenjara),  postali su psihijatri. Shvatiti ljudsku dušu ,to je sigurno najteži posao. Pa nećemo dovijeka “Ich bin ist da ,  ich bin nicht da”.  Ginekolozi, kirurzi imaju nešto konkretno. Psihijatar mora biti nadaren.Mora biti human i moralan. To je jako teško u uvjetima koji to nisu, ali umjetnost i vrlina osobe je da to premosti. Mora on sam biti osoba , koja ispunjava mnogo više kriterije , osim nužnosti prihvata specijalizacije zbog roditelja,  bliže rodbine i daljih susjeda.. Samo na taj način može pokušati pomoći nesretnicima , koji trebaju njihovu pomoć. Njihov dijagnostički aparat ne košta milijune eura, zapravo košta NIŠTA ILI SVE,  a to je DOBRA VOLJA. TO NESRETNO PITANJE  ZAŠTO?  Oni se natrpavaju stručnom literaturom , uglavnom akademski, da se “nagrabaju” titula. Pacijenti glavinjaju pod psihofarmaticima, kao , “ sami su si krivi”,  pogotovo ovisnici, oni su zapravo legalni pokusni kunići za kojekakve terapije, statistike, novinarske kolumne, bombastične naslovnice, dobar  paravan za biznis, stjecanje slave, pogotovo su pogodni kada u trenucima slabosti mogu biti doslovno poligon za iživljavanje  od socijalnih radnika do primarijusa, po principu “zgazi do kraja”, nije za drugo. Nisu jake ličnosti ,tko im je kriv.  Da su jake, ne bi bili ovisnici. Koji paradoks , Clitorella zna toliko vrijednih ljudi, koji su u jednom trenutku  krenuli “krivim” putem. Pa što?. Tko je nevin, neka prvi baci  kamen.  Ono što Clitorellu muči je osobno je ona. Citorella je puno bolji psihijatar nego mnogi. Radi u biblioteci s ljudima raznim, čitaju razne knjige u razne svrhe, knjižnica  je u blizini psihijatrijske klinike, dolaze doktori i pacijenti, terapeuti i čak svećenici  i nju pitaju za literaturu. Nju? Pa ako uzmemo u obzir, nema podobnije osobe, ona je pacijent i psihijatar i bibliotekar . Clitorella detektira po razgovoru, željama, vraćenim knjigama,  profil korisnika, zbog toga je obišla mnoge seminare na temu biblioterapije, radi na poslijediplomskom studiju u namjeri da nauči što više, mnogi korisnici uz knjigu trebaju razgovor, jer nitko ne pita , zašto? Izabere i preporuči najbolje onom korisniku koji isto na neki način traži “pomoć” u literaturi. Nije jednom bila doslovno ugrožena , jer joj je skupina PTSP-ovaca sjedila na radnom stolu i provocirala ju , ovisnik o teškim drogama tražio literaturu za katarzu ili utjehu, a nju za razgovor, jer nema tko razgovarati s njim?  Ona????!!!!!  Djelatnica na rubu svega, djelatnica u knjižnici, kome još uopće i treba ta ustanova, ta sve je na Internetu. Sama zna kako izgleda prototip bibliotekarke, bolje da se  baci u kontejner za smeće. A što rade oni kojima je to osnovna vokacija, pardon, poziv ???? Samo zastrašuju, prijete se i sve su prije nego  li podrška, pomoć, liječnička pomoć, kao i svaka druga. Ovisnost je bolest koja se kupuje kao i svaka druga, izuzmimo maloumne parole da se bolest ovisnosti kupuje.  O tome je već pisala. Sve se kupuje svjesno ili nesvjesno pa i bolest. Bolesnik je bolesnik i treba  liječenje a ne degradaciju.

Kao što je prije spomenula, bolest je ista, ali  možda drugačiji  pristup je opasnost za okorjeli fašistički sistem, koji se primijenjuje na odjelima za ovisnosti. Nema ljudskosti, postoji ustaljeni” modus operandi”, nema izlječenja bez discipline. Nitko od vrlih gorostasa psihijatrijske misli nema volje niti razumijevanja, niti vremena (što rade u puste sate dežurstva, pišu knjige i prepisuju doktorate) da upita i sasluša ZAŠTO?. Nema individualnog pristupa, pacijenti se doslovno ne usude pokucati na vrata, jer dobiju na nos, što sad  hoćete, ovo nije birtija, trebali ste prije misliti . Nema volje za individualnim pristupom, da se možda ne otkrije, tko tu otkriva svoje slabosti?  Osim ako se ne plati privatna seansa  poprilično skupa.To ZAŠTO košta jednog Ikeinog naoko raskošnog naslonjača i mudraca u kuti, (ili  prestižnoj polo majci)  koji je Hipokrata zaboravio na pijanki iza promocije i nakon prve plave kuverte. Za svaku novu, možda sasluša pacijenta.

Clitorella