Clitorella

Sjedimo tako u bolničkoj kantini. Obroci su jako važna stvar ,jer je to dnevno događanje i skraćuje dugočasnost boravka. Ljudi su obijesni, bune se na bolničku hranu, ma divota, sve je dobro kad ti netko drugi skuha, opere suđe  i servira. Ja samo sjedim za stolom. iIstokrivnj tako primitivci prigovaraju,  jer misle da je to otmjeno, a zapravo time dokazuju koliko su primitivci.Stvar nazora.

Sjedimo Nenadmašna Bekrija i ja, ponešto potištene.Neki jest ,da restani krumpir nije baš od prije par minuta, ali jestiv je. Nije problem u ranjenom okusu, već u ranjenoj duši.

-Čuj, čuješ ovu” novokomponovanu” na radiju. To su meni Cigani svirali u mojoj birtiji, ja sam  baš bila iz banke i imala hrpu gotovine u džepu. Nešto puče u meni,  Clitorella, nešto me razgali, nešto što nitko ne shvaća, ono istinsko u nama, Cigani te baš pogode u žicu. ma je…kredit. Lupila sam Clitorella moja šakom po stolu, dozvala Cigane i rekla:” Svirajte mi dok možete!” , i počela vaditi novčanice i trpati ih u nabore harmonike. E , da si vidjela što je birtaški dernek. Digla se na noge čitava birtija, oni sviraju li sviraju, ja pijem, pjevam s njima razbijam čaše, ma tko mi je bio ravan, bila sam na vrhu svijeta.”Sviraj mi Cigane, sviraj, dok ne umrem!” Bila sam spremna umrijeti od miline.

-Čuj Bekrija, za te novce ja bih ti svirala godinu dana.Nasmije se Clitorella, ali humor , u zao čas.

-Ma ne kužiš!

-Kužim stara moja, već su mi suze kapale u restani krumpir, pod neonskim svjetlom je izgledao kao hrana od mrtvaca.Meni su  tamburaši svirali od petka do nedjelje a ja sam bila i, na stolu   i na kraju pod stolom. Noć za pamćenje.Ima moja Bekrija  jedna stvar, što ovi sterilci ne znaju kaj je to feeling,  mi smo svi za njih obične pijandure , kojima se ruke tresu u birtiji prije prve čaše, ne znamo niti misliti niti osjećati, mi smo aparati, roboti za cugu niš više, ljudski otpad, koji nije ničega vrijedan, sve ovo što rade glumataju za status, svoje takozvane umotvorne radove a pojma nemaju, svoje si diplome mogu slobodno baciti u smeće  i za reciklažu papira su štetni i oni i njihov papir je štetan za okolinu. Oni su ekološko-duhovna katastrofa. Eh, sad je Clitorella upala u euforiju, a to nikad nije dobro, NE  mogu nam isprati mozak,  NE mogu iščupati dušu i sjećanje. Bogate smo ,Bekrija moja, imamo sjećanje, jest da se od njega ne može živjeti, ali je duhovna hrana, ma šta ovi poluljudi ovdje jadni znaju kaj je pravi provod.(naime jeli smo sa psihijatrijom), oni su nas inače zlostavljali, jer nisu htjeli sjediti za istim stolom kao i alkići, toliko poremećeni nisu bili , ali sebe nisu vidjeli, pa su zato i bili tamo gdje jesu. fenomenalno, tipično, svi su ludi osim njih. Oni nisu u trenucima kada je s alkoholičarima trebalo jesti bili bolesni, slinili su , pljuvali u tanjure i vrijeđali nas, toliko su bili prisebni (blažene Hitlerove metode). Što si više s njima prijateljski pokušao kontaktirati i pristuoiti, to su oni bili  agresivniji, kaj oni znaju o osjećaju  .Dakle stopostotni istinski provod, to je prava psihoterapija.

Odoh ja do tete kuharice kojoj nisam bila” odvratni alk”, jer se naime  i njima gadimo, izuetna  teta, puna razumijevanja, rijetkost u ustanovi  i na odjelu , i zamolim je da malo pojača radio. Pojačala teta  i sama voli tu glazbu, imala sam što vidjeti, kada sam se vratila a stol, ,Nenadmašna Bekrija je potiho plakala, suzama  obilato solila ionako preslan stari krumpir.

Te večeri nije više riječi progovorila. Nadam se da je u mislima bila sa Ciganima.