Vašar taštine ili “oni dani”
Postoje uvijek”oni dani”, ženama je to osobito poznato, no to se odnosi na mnoga područja ljudske djelatnosti i života. Na odjelu postoje “oni dani”, kada se terapeutsko, liječničko i medicinsko osoblje u svoj svojoj veličini i stručnosti ima čast uprizoriti u bolesničkim sobama, nažalost svima.U “te dane”, u stresu je čistačica koja od praskozorja pere jezikom doslovno pod u hodnniku, bolesnici su svi na nogama i ribaju svoje već sto puta oribane sobe, (red,rad i disciplina), pa evo pijandurama neka rade bar u bolnici. Postoje pravila da sve stvari moraju biti uklonjene, ništa ,ne daj Bože ne smije biti na ormariću uz krevet, pa je moj bio natrpan tako, da je prijetila erupcija u najnezgodnijem času. Toliko sanitara i svega da se sve blista, onda i sami pacijenti su u Milanu na modnoj pisti, frizure, mondura, ….Zabrinuta medicinska sestra trči za mnom, najvažniji problem su joj moje šiške ,koje su lude, ali su moje i baš koliko je to relevantno za moj problem ne znam, jer takvu frizuru nosim i trijezna, ma sita sam već komentara na soj izgled, neka se drugi pogledaju kako jadno i prosječno bez imalo osobnosti i malo specifičnog ukusa izgledaju.
-Joj Clitorella, ide velika vizita dolazi i profesor, a vaše šiške? na rubu plača me preklinje.
-Znate kaj, je problem meni nedostaje pivo, a vama seks eto zato se ne razumijemo, za tu konstataciju zaista ne treba doktorat psihijatrije.Dijagnoza prosto prošireno jednostavna.
Zaista ,jadni ugroženi ljudi, koje ugrožava moja frizura, pa tko je ovdje za liječenje.
Ostale sestre se jadne tresu, je kaj, da nema nas koji imamo problem koji imamo, a gdje bi one radile?Ljudi nam stalno sole pamet da si napravimo listu prioriteta ,a sami ju nemaju, neka svi mole boga da se pije, pa se može uvelike alkohologija razvijati i čitav tim ljudi zapošljavati.Državu bi koštali nezaposleni.Ovako imaju iluziju da nešto korisno rade.
Dakle bogovi s Olimpa spuštaju se među smrtnike, predvodi ih Zeus, zbog kojeg neke sestre izgledaju kao božićne jelke, ili zvonici ,(zbog ukrasnih satova), uz krevete su poredani u stavu mirno oni koji mogu i ne mogu stajati. ide glavni pa si misli kako ćeš stajati, iza glavnog ide podglavni(u medicinskim institucijama volim hijerarhiju, tu se zna tko je što i iza koga), taj Glavni ima uglavnom ruke sraštene na leđima i kvazi intelektualan pogled, koji ne trpi pogovora, jer on je mjerilo svih stvari, a s ozirom na sraštene ruke na leđima(što nije dobro za protok energije tjelesnim čakranma) otvara vrata od bolesničkih soba nogom, nadalje svi ostale.
Upadoše i u moje carstvo snova. Upriješe pogled u moj naduti noćni ormarić, samo što nisu pitali kako se moj noćni ormarić osjeća. Pokazali su sebe i svoje zube i otišli, a mi svi odahnuli.
Tragikomični dramolet se ponavlja svaki tjedan dva puta.Previše i za dame koje pate od PMS-a.
Clitorella
Friday, February 23rd, 2007 at 13:47
Ovaj tekst je u sudruzi.
Pratite komentare na ovaj tekst kroz ovaj RSS 2.0 feed.
Možete ostaviti odgovor, ili trackback sa svoje vlastite stranice.
