Clitorella

Bezbrojne sate ,koje sam provela na grupnim terapijama tijekom liječenja, svaka druga riječ bio je sotonizirani recidiv.<ulili su nam u mozak neke teoretske floskule o alkoholnoj bolesti, ovisnosti, posljedicama i oštećenjima koja  ta nesretna tekućina svima čini (pola zemlje bilo bi pod zemljom) . U svojoj zbog euforičnog prihvaćanja, opasnoj fazi liječenja bila sam uvjerena da se to meni ne može dogoditi više nikada. nikad ne reci nikad.U našoj hrabroj terapijskoj zajednici bilo je naravno i ponavljača-recidivista, na koje su se terapeuti obrušavali poput bombardera.Navodili su sve moguće razloge njihovom smrtnom grijehu, jer se nisu držali prastarih ,ali efikasnih savjeta, na koje su se obvezali poput nekadašnjih Titovih pionira: . piti ću antabus do kraja života ako treba, ići u KLA (po mogućnosti to mi je smisao života),  ići ću na redovne kontrole u bolnicu (zbog papira, jer nemaju oni vremena za veliku priču, piješ ili ne i ciao Pero)

Svaka grana te nesretne svima neophodne medicine treba enormna sredstva da ide ukorak sa vremenom. Da se spomenem samo bezbrojnih aparata za sofisticirane pretrage, edukaciju, a što treba ovaj odjel, na kojem ja jesam. Treba teorijsku edukaciju i nešto pismenosti i volje da se u terapiji ide dalje, u metodama ,a to ne iziskuje baš neke enormne novce. No, uhvatili se svi kao pijan plota jednog autoriteta i ne ide dalje. Spomenuti autoritet je živio pred 100 godina, napravio veliku stvar ,ali život ide dalje. ne na alkoholizmu vrijeme stoji.Ovisnost je ovisnost. Istina, ali ima i drugih metoda osim zastrašivanja i izbezumljivanja ovisnika.Ne, to je privilegija privatnih klinika, oni su ipak bolnica i mi smo svi na besplatno punom pansionu, pa nema potrebe da se išta mijenja, osim unutrašnjeg uređenja(nema čučavca).Moja velika zamjerka gorostasima psihijatrijske misli je da ne pitaju , da, zašto pijem već samo KOLIKO I KAKO ,KOLIKO DNEVNO, sad je bitna kvantiteta, jer ne daj Bože da se pita zašto, onda bi došlo do opasnosti od psihoanalize i dovela stroga struktura  i autoritet samog odjela u pitanje. To zašto, to si društvo drago rješavajte privatno kod psihijatra za skupe novce.Sve znanosti imaju svoje legende, pa farmakologija nije zastala na genijalnom Flemingu.

Dakle koliko para , toliko muzike. Ako je alkoholizam već formuliran kao socijalno- medicinska bolest, pa možda bi više trebalo obratiti pažnju na socijalno društveni faktor i prilike ,koje nisu iste kao pred sto godina, društo se,kao i uostalom sve ,mijenja. Ali to je prevelik trud. Brigo moja pređi na drugoga, tu su  su raznorazni blokatori za alkohol, jer iako u početktku i imaju neku korist, da ovisnik, koji je u nekim situacijama sklon da posegne za bocom u tome spriječen i kad se uvjeri da može i bez toga, to je svakako napredak. okanimo se velikih obećanja  i riječi, jeftinih citata i kukanja da je CD player zastario. nije problem u zastarjeloj tehnici, ne u ovom slučaju, već u prastrukturi u okoštalom shvaćanju ,gdje svaki pokušaj probijanja zida tradicionalnosti prijeti.Veliki meštar recidiv nema niti slučajno sve te silne epitete, on je dio liječenja, on se događa  i on se prevladava. Prevelike riječei i prevelik fatalizam. Recidiv kao takav, je recidiv kao u bilo kojoj bolesti, a kad bih poradila i ja i drugi na tom ZAŠTO, bilo bi ga manje.

Clitorella