Vozni red
Nedostižna Bekrija prekardašila je u nekim likvidnim aktivnostima ,pa je okolina puna podrške zaključila da je jedini spas u zadnji čas put na liječenje u instituciju, s obzirom da institucija i nije tako blizu, mora se nekim prijevoznim sredstvom doći u metropolu. Čak i vožnja traje koji sat i više od toga. Tipično i svima vrlo poznato ,ide se ,pa neka je za zadnji put prije ngo li se zatvore vrata iza nesretnika ,koji ostavlja svu nadu ispred vrata odjela.Naoružana određenim vatrenim vodama Nenadmašna Bekrija zaključila je da se ipak ne može tako potpuno trezven u instituciju, pa to nije u stilu.Nije se štedjela u konzumaciji ,slaveći svoj put u zdraviji život, stigla je na mjesto zločina sa zavidnom promilažom u krvi, koja po svim učenim napisima propisuje ako baš ne smrt, onda nešto vrlo blizu. Moja Nenadmašna bekrija je doduše bila u raspoloženju zemlja-zrak, ali je znala svoj jedinstveni matični broj iz osobne iskaznice, na opće zaprepaštenje napamet. dakle, učeni naučenjaci ,ipak je sve relativno.
Povjerila se ona meni, Bekrija moja da je institucija bila kojom srećom dalje i promilaža bi bila veća.
Thursday, February 22nd, 2007 at 14:09
Ovaj tekst je u sudruzi.
Pratite komentare na ovaj tekst kroz ovaj RSS 2.0 feed.
Možete ostaviti odgovor, ili trackback sa svoje vlastite stranice.
